Nepoznati detalji o hapšenju Radovana Karadžića: Vekarić mislio da je skitnica
Gospodski, otmeno obučen, bijeli šal i rukavice, šešir, brada… Ovako je izgledao Radovan Karadžić kada su ga srbijanski bezbjednjaci locirali prvi put, tvrdi Blic.
Izlazio je iz crkve na Novom Beogradu i bilo je to 2008. godine.
Operativci su po dojavi već neko vrijeme osmatrali nekoliko beogradskih crkava. U tom trenutku niko nije znao da je to i zaista ratni zločinac Radovan Karadžić.
Karadžić je tada fotografisan iz svakog ugla. Šešir prekriva dio lica i ometa identifikaciju. Fotografije se potom precizno pregledaju. Operativci su do tog trenutka sklopili mnogo kockica.
Ali tog dana – „to bi mogao biti on“. Od tog trenutka nije ispuštan iz vida sve do hapšenja 21. jula 2008. godine.
Činjenica je da je Karadžić za dlaku izbjegao hapšenje prvi put tokom 2004. godine, i to u Beogradu, a da to nije znao ni on, ni operativci. Tada je, po zamolnici BiH, uhapšen u Beogradu za ubistvo njegov ratni prijatelj i tjelohranitelj Vlado Ilić.
Ratni zločinac u ulozi nadrilekara
U potrazi za haškim bjeguncima, nekoliko godina i na stotine lažnih dojava kasnije, na dan kada se sumnja da je na slikama Karadžić, službe izvlače i dosije Ilića. Češljaju. Odlaze na nekoliko adresa na kojima je stanovao.
Na jednoj saznaju da je jedno vrijeme živio s čovekom duge brade. Opis odgovara. Imao je na terasi sobni bicikl i svaki dan je vježbao. Njima je poznat kao dr. Dabić.
Ratni zločinac u ulozi nadrilekara, a često i psihijatra, što mu je i bila profesija, nije se odvajao od viska. Ono što, međutim, nije poznato jeste da su mu dovođeni i teški psihijatrijski slučajevi i da nije mogao da im prepisuje lijekove.
Svima je savjetovao da kako znaju nabave „zoloft“ – laički protumačeno, antidepresivni lijek koji aktivira hormon sreće. Dr. Dabić, inače, majstoru koji mu je pravio viskove od različitih materijala, pa i plemenitih, nije isplatio cio dug.
Pisac
Karadžić, dok je bio Dabić, igrao je još jednu ulogu – doslovce je tvorac božićnih i uskršnjih SMS-ova koji su u Srbiji planuli tokom 2000-ih, a koji sadrže religiozne elemente često isprepletene sa šaljivim ili lascivnim upadicama.
Zločinac sa Durmitora vodio je dvostruki život i kao Karadžić i kao Dabić. Veoma promiskuitetan, smirio se uz Beograđanku M. C. Zanimljivo je da je ona pred njegovo hapšenje „imala osjećaj da ih neko prati“.
Karadžić je 21. jula krenuo, kako je pričao, u banju Vrdnik. Do njegove zgrade na Novom Beogradu došao je jedan bosanski Srbin. Torbe je Karadžić stavio u kola, koja potom odlaze, a on je krenuo autobusom ka Batajnici.
Bilo je jasno da bježi. Kada su mu operativci prišli u autobusu, nije rekao ni riječi. Nije progovorio ni kada je priveden u pritvorsku ćeliju. Poznato je da je zaspao poslije petnaestak minuta.
Dok je imao dužu kosu i u ulozi dr. Dabića, pričao je beogradskim akcentom. Bruno Vekarić iz Suda za ratne zločine po dovođenju Karadžića upitao je operativce: „Ko je ova skitnica?“. Nije ga prepoznao.
Ko je ova skitnica?
Kada je zločinac Karadžić u pritvoru ošišao kosu i izašao iz uloge dr. Dabića, istog trenutka je progovorio ijekavicu.
Za ovu operaciju, i to u vrijeme dok su za Karadžića nuđeni milioni, od početka do kraja znao je samo uski krug operativaca.
U kafani „Luda kuća“ na Novom Beogradu, u kojoj je Radovan Karadžić kao doktor Dabić volio da provodi vrijeme i pije crno vino, nije se pratio prenos izricanja presude njihovom najpoznatijem gostu na televiziji, jer je neko ukrao televizor.
Gosti koje su novinari Blica zatekli u kafani rekli su da su očekivali doživotnu kaznu za Karadžića čiji veliki portret i danas stoji na zidu. Nakon hapšenja dodat je i portret lika Dragana Dabića sa dugom bijelom bradom i kosom.
