Nebojša Radmanović
Nemoguće je insistirati na NATO putu BiH na bazi nekih starih odluka
Pojašnjava kako je BiH ušla u “treću fazu od tragičnih događaja na ovom prostoru kada su u pitanju Oružane snage BiH”.
– Usvajanje niza zakona koji usklađuju pravni sistem Bosne i Hercegovine sa Evropskom unijom će biti prioritet u radu i jednog i drugog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, kao i svih organa vlasti u Bosni i Hercegovini, poručio je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) Nebojša Radmanović, zamjenik predsjedavajuće Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.
“Kada to kažem, mislim, to je moja lična želja i lično zalaganje za nešto tako, a proizlazi iz opredjeljenja da su svi u Bosni i Hercegovini za evropski put. Po mom mišljenju, to treba iskoristiti. Mislim da se rijetko oko nečega slažemo svi, a oko ovoga, evropskog puta, smo saglasni i trebamo na tome raditi”, naglasio je Radmanović.
Nakon konstituisanja novog saziva Predstavničkog doma Paralmentarne skupštine BiH početkom ovog mjeseca, odnosno preuzimanja mandata novih poslanika te izbora novog Kolegija, Radmanović kaže kako se nastavlja sa neophodnim procesima.
“Svaki parlament ima neki svoj hod u skladu sa Ustavom, Poslovnikom i drugim opredjeljenjima i većina, bez obzira u kojoj zemlji, radi neke slične stvari. Međutim, kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, onda ima i određene specifičnosti. Pored stvari koje su, da tako kažem, tehnika, koje treba da se dese već na prvom zasjedanju, za što se pripremamo je formiranje šest komisija koje ima Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, formiranje klubova, da znamo kako će sve to funkcionisati. To je nužno da bismo ušli redovno u poslovničku proceduru i došli do prvog ključnog pitanja, a to je izbor predsjedavajućeg i članova Savejta ministara BiH. Prirodno, to ne zavisi samo od poslanika”, kaže Radmanović.
Prijedlog o predsjedavajućem Savjeta ministara BiH mora doći iz Predsjedništva BiH koje imenuje predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, a onada ide u Predstavnički dom na potvrđivanje.
“Poslije toga dolazi jedan broj zakonskih propisa koji je ostao iz prethodnog saziva, za koji moram reći da nije previše radio kada su u pitanju zakonski propisi. Nadam se da ćemo u toku ove četiri godine više raditi na tome. Ne zbog toga što ja lično želim da usvajamo više nego što zajedničko opredjeljenje, možda jedino zajedničko opredjeljenje u BiH, put prema EU, traži jedan takav pristup”, ističe Radmanović.
Takav rad, cijeni, prati ono što je ugrađeno i u Dejtonski mirovni sporazum i u njegov Aneks 4, odnosno Ustav BiH, i ono što je evropsko pravo, odnosno ljudska prava, a to je ravnopravnost.
“Ravnopravnost u Bosni i Hercegovini je vrlo važna. Mi bismo čak tu morali da budemo i iznad Evropske unije u nekim stvarima da bismo funkcionisali kako treba. Parlament BiH i jeste to mjesto gdje se pokazuje da li smo uspostavili ravnopravnost i naroda i entiteta. Kada kažem naroda, ne mislim samo na konstitutivne već mislim i na konstitutivne, ali i na ostale. To je jedan koncept rada Parlamenta BiH”, ističe Radmanović.
EU nije cjelovita bez Balkana i Turske
Kada je u piatnju evropski put Bosne i Hercegovine, naglašava Radmanović, generalno je jasno šta treba raditi zemlja koja ide prema Evropskoj uniji.
“I tu imamo brojne primjere u okruženju onih koji govore istim jezikom, bez obzira na to što ga različito zovemo ovdje. Dakle, svih koji su to radili: Hrvatska, koja je članica EU, Crna Gora i Srbija, koje su otvorile brojna poglavlja, nisu, naravno, toliko zatvorili. Dakle, znamo mi šta treba raditi, koji je to put. Dvije stvari se tu dešavaju. Jedna je naša sporost, nedogovaranje oko nekih stvari oko kojih generalno imamo isti stav. Ne bih rekao da je to do birokratije. Jer, imamo mi sposobnih ljudi u raznim agencijama koje se bave EU, nego je do nas političara. Mi se moramo tačno usaglasiti kojim tempom i kako idemo”, navodi Radmanović.
Druga stvar, kako ističe, koja se ponekad ne primjećuje, je zanemarivanje BiH iz Evropske komisije i njenih službi.
“Tvrdim to već godinama. Ne tražim da nam progledaju kroz prste, kao što su nekima na putu prema EU gledali kroz prste. Ali, tražim da nam pomognu, a ne da nam odmažu na tom putu. Ponekad imate osjećaj da Evropljane, ako ih možemo tako nazvati, ne zanima da li će se oni zaokružiti. Moja tvrdnja je oduvijek bila da Evropska unija nije zaokružena bez Balkana. Ili ovog što oni pogrešno zovu Zapadnim Balkanom, bez čitavog Balkana. Čak, vjerovatno, i bez Turske, koja je dijelom sigurno Evropska unija, ako ne i cijela. Kada bismo govorili šire o tome, mogao bih reći da cijela Turska pripada Evropskoj uniji, ne geografski. Tu Evropljani kao da spavaju, kao da nemaju potpuno jasan stav, kao da ih neki problemi, kojih imaju bezbroj unutar, zaokupe, pa im prođe mandat, a da se ozbiljno ne bave sa nama”, stava je Radmanović.
Cijeni da se već sada vidi da će jedna godina, a to je naredna 2019, pa i više, biti godina “praznog hoda”.
“Jer, Evropska komisija za neka dva mjeseca prestaje praktično da radi. Pripremaju se svi za izbore. Nova će se Evropska komisija obrazovati tek krajem 2019. godine. Dok oni shvate gdje je Bosna i Hercegovina. Ali, mi bismo trebali da iskoristimo tu godinu dana da uradimo sve što je u našoj moći”, rekao je Radmanović.
Ništa od NATO puta
Za razliku od evropskog puta, Radmanović poručuje da BiH “sačekati sa realizacijom NATO puta u ovoj fazi”.
“To bar, onako kako je u Republici Srpskoj zaključeno, nije vidljivo da će se uopšte ići prema NATO-u. Podsjećam da je rezolucija Narodne skupštine RS-a prošle godine usvojena i potpuno jasna. Radi se o vojnoj neutralnosti. Nema NATO-a. Ne samo NATO-a, nego nema ni drugih saveza na ovom prostoru. Nemoguće je sada insistirati na NATO putu na bazi nekih starih odluka od prije, evo, skoro deset godina, kada jedan entitet i jedan konstitutivni narod to neće. Dakle, to samo pravi probleme. Zato, kažem, sačekat će to”, poručio je Radmanović.
Kada je u pitanju njegov potpis kao tadašnjeg člana Predsjedništva BiH za Akcioni plan za članstvo, on je, kako kaže Radmanović, vezan za odluku Predsjedništva BiH koju predsjedavajući potpisuje.
“Treba podsjetiti da sva tri glasa su jednaka, samo jedan potpisuje kao predsjedavajući, odnosno svakih osam mjeseci drugi. Nas tojica smo donijeli odluku o kandidaturi za MAP. Ja sam glasao za to jer je tada bio važeći stav Narodne skupštine RS-a da idemo u NATO. Smatrao sam da je obaveza svih izabranih, uključujući i one u Predsjedništvu BiH, da se ide u NATO. Nije to bila odluka Nebojše Radmanovića, nego svih u RS-u. Nažalost, neke na to treba podsjetiti jer je njima lakše da zaborave i kažu – ovoga (Radmanovića) napadajte. Jesam to potpisao. Jeste bio zaključak Predsjedništva BiH, ne odluka da se aplicira za Akcioni plan za članstvo, i jeste to bilo na bazi Deklaracije Narodne skupštine RS-a i Zakona o Oružanim snagama BiH. Sada se to promijenilo”, poručio je Radmanović.
Pojašnjava kako je BiH ušla u “treću fazu od tragičnih događaja na ovom prostoru kada su u pitanju Oružane snage BiH”. Navodi kako je prva faza bila od 1995. i završetka rata do 2005. godine i dodaje:
“Tada je imao svako svoju vojsku, svoj put. A, onda se poslije toga ušlo u formiranje zajedničkih Oružanih snaga BiH i uz opredjeljenje svih da se ide prema NATO savezu. I to je trajalo sve do prošle godine, kada je RS promijenila svoj stav i zauzela stav o neutralnosti. Sada se toga treba pridržavati. Sada bi se svi nekako trebali dogovoriti šta se dešava ubuduće. Jer je jasno da su dva naroda u BiH za NATO, žele što je moguće prije to. Iako za to ‘što je moguće prije’ nema uslova, a jedan narod ne želi nikako. Tu se nešto mora usaglasiti i to će biti vrlo teško i vrlo sporo.”
Predstavnici srpskog naroda neće podržati priznanje Kosova
Zamjenik predsjedavajuće Predstavničkog doma PS BiH naglašava i kako će odnosi BiH sa Kosovom, a posebno kada je u pitanju priznanje na kojem oni insistiraju, ići teško.
“Treba podsjetiti da je za priznavanje potreban sporazum koji usvaja Predsjedništvo BiH. Nemoguće je u ovom momentu reći da će srpski član Predsjedništva BiH, ko god bio, to podržati. Sada je Milorad Dodik, ali bio je Mladen Ivanić, bio sam ja, Borislav Paravac i niko se nije opredijelio na priznavanje Kosova. To je jednostavno veza RS-a sa Srbijom i mi razmišljamo o tome. Za nas je Kosovo i dalje dio Republike Srbije i zato ne priznamo to samoproglašeno otcjepljenje. I, prirodno, to pravi probleme. Sličnosti ima sa prethodnim stavovima, o NATO-u. Dakle, dva naroda bi prihvatila to, a jedan nije za. Ali, to je Bosna i Hercegovina. Moramo se oko toga dogovarati. Trenutno se ne možemo dogovoriti oko priznavanja”, istakao je Radmanović.
Napominje kako je moguće da postoje neka rješenja kada je riječ o mjerama u oblasti trgovine, carina i ostalog.
“Teško je sada govoriti o njima. Kosovo je odgovorilo jednostrano na, rekao bih, nepriznavanje, neglasanje vezano za članstvo u Interpolu. A, nije to dvoje vezano. Jer, mi vidimo da i EU sada vrši pritisak na njih, Kosovo, da ne mogu to raditi sa carinama, jer to remeti ko zna kakve sve odnose. Priznanje, i kada se o tome govori, ide nekim svojim putem, nekim svojim tokom. Ono nikada nije bilo jednostavno, nikada se nije brzo završavalo, pogotovo nije na Balkanu, pa i ovo ide sporo. Ali, ne bi smjele da se dešavaju ovakve mjere. Jer, one prave probleme i samom Kosovu”, smatra Radmanović.
On kaže kako je siguran da će analize pokazati da je mnogo više problema za Kosovo što je uvelo ove mjere nego Srbiji i Bosni i Hercegovini:
“Dakle, strpljivo sve treba dogovarati za stolom. Svaki sat za stolom je mnogo bolji nego neka odluka prelomljena preko koljena koja donosi probleme svima.”
Bh. deklaracija kao odgovor na hrvatsku nije potrebna
Govorio je i o Deklaraciji o položaju hrvatskog naroda u BiH, koja je nedavno usvojena u Saboru Republike Hrvatske.
“Mislim da u raspravi o tome polazimo sa različitih stanovišta. Jedan je ovdje iz BiH koji u startu kaže: miješate se u unutrašnje stvari. Drugi je pristup Hrvatske, u skladu sa njihovim Ustavom, u kome se kaže da moraju voditi računa o Hrvatima bilo gdje da su na svijetu. Plus Dejtonski mirovni sporazum, po kojem oni smatraju kao potpisnici da ovdje vode računa o hrvatskom stanovništvu. Iz toga izvlače zaključak da imaju pravo”, stava je Radmanović.
No, kako dodaje, sam sadržaj Deklaracije izaziva uvijek mogućnost različitih interpretacija i sa jedne i sa druge strane.
“Nije rješenje napad. Mislim da to nije adekvatan odgovor sa ove strane, jer onda nema rješenja. Rješenje je u razgovorima između zemalja. Rješenje je ustvari prvo unutar BiH da se dogovorimo. Jer, pretpostavljam da takve Deklaracije Sabora Hrvatske ne bi ni bilo da su Hrvati unutar BiH zadovoljni. Nemamo takve deklaracije iz Skupštine Srbije. To ne znači, naravno, da su Srbi potpuno zadovoljni ovdje, ali se nije opredijelilo za takvu jednu situaciju. Sve je stvar razgovora”, ističe Radmanović.
Kaže da nije išao do razmišljanja da li bi predlaganje deklaracije u Parlamentu BiH kao reciprocitet značio potez koji bi za konačan cilj imao odgađanje izbora Savjeta ministara BiH, iako, priznaje, ima priča i raznih poteza koji mogu onemogućiti izbor Savjeta ministara BiH.
“A, evo i kada se to pita i priča, ja mislim da brzo treba obrazovati Savjet ministara BiH. U ime SNSD-a sam na konsultacijama u Predsjedništvu BiH to rekao. Ne postoje razlozi da se ne ide brzo. Jasno je da je kandidat iz reda srpskog naroda, pobjednik je SNSD. Mi imamo kandidata Zorana Tegeltiju. Obrazovanje bi trebalo da radi Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, koji bira Savjet ministara BiH. Sada je na Predsjedništvu BiH da ga izabere konsenzusom ili većinom glasova, a tajno se glasa, i predloži Parlamentu BiH da ga izabere. Nema razloga da otežemo tu priču. Politički razlozi uvijek postoje. Razne sive zone uvijek postoje. Ali, proces treba ubrzati”, smatra Radmanović.
On smatra da deklaracija sa bh. strane, koja bi bila odgovor na onu koju je donio Sabor Hrvatske, nije potrebna.
“Ako je i bude, ne mislim da će nešto poremetiti u tom smislu oko usporavanja izbora Savjeta ministara BiH. Lično mislim da ne treba praviti nikakvu novu deklaraciju, nego da treba pregovarati i sa Hrvatima unutar BiH, a i sa predstavnicima Sabora Hrvatske o Deklaraciji na koju lično mislim da imaju pravo na osnovu i svog hrvatskog Ustava i Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sada ocjene u okviru toga, to je nešto drugo”, kaže Radmanović.