Nemar roditelja prvi je uslov da dijete počini krivično djelo

Roditeljska nepažnja, nemar i neposvećenost maloljetnom djetetu u najranjivijoj fazi njegovog života prvi su uslovi da takvo dijete počini neko krivično djelo, tvrde pedagozi i osoblje Disciplinskog centra za maloljetnike u Sarajevu.

Ovaj centar, odnosno služba za izvršenje sudskih mjera, zbrinjava maloljetnike koje upućuje nadležni sud. U njemu se smještaju mladići i djevojke sa problemima u ponašanju te oni maloljetnici koji su počinili neko krivično djelo.

Brojke Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo pokazuju da je tokom prošle godine registrovano 130 krivičnih djela koje su počinili maloljetnici. Određen broj njih upućuje se u Centar gdje se intenzivno radi sa njima kako bi se otkrili uzroci njihovog ponašanja.

“Služba za izvršenje sudskih mjera, od 2005. godine, okuplja djecu koja imaju probleme u ponašanju, sa njima se radi preventivno kao i sa djecom koja su već počinila krivično djelo, njih upućuje sud. U poređenju sa 2014. godinom, 2015. godina je bila bolja jer smo kapacitetom bili popunjeni 30 posto. Mislim da javnost ne poznaje sve instrumente koje imamo u rješavanju maloljetničke delinkvencije. Treba prepoznati ponašanje djeteta, ako je dijete šutljivo, možda je to neki znak da se tom djetetu treba posvetiti pažnja”, rekao je direktor Centra Nermin Mušikić.

Najčešći broj korisnika Centra su stariji maloljetnici od 16 i 17 godina koji su počinili uglavnom drumska razbojništva, krađe i nanošenje povreda. Skoro 99 posto korisnika su muškarci dok nerijetko dolaze i djevojčice zbog krađa i nasilničkog ponašanja.

– Roditelj ne prepoznaje promjene ponašanja kod djeteta –

Rad sa adolescentima koja su počinila krivično djelo ili prekršaj odgovoran je posao koji se po svemu izdvaja od drugih profesija. Višegodišnji uposlenik Centra Dženan Fatić, viši stručni saradnik za psihološke poslove za AA pojašnjava kako se društvo ograđuje od maloljetnih prijestupnika te im okreće leđa što je pogrešno i pogubno za takvu djecu čije ponašanje se da popraviti.

Djeci je, kako tvrdi, neophodna pažnja te stalni rad kako bi se suzbila ponašanja koja vode ka krivičnim djelima. Smatra kako je “kobna” greška roditelja što svoju ulogu vide u osiguranju materijalnih sredstava i zadovoljenju primarnih potreba djeteta. U takvim porodicama izostaje roditeljski nadzor i njihova uključenost u školske i vanškolske aktivnosti djeteta čime je komunikacija djete-roditelj, narušena.

“Prvi je trougao: porodica – socijalno okruženje – škola. Djeca puno vremena provode na ulici, roditelji rade i ne vode računa o djeci. Glavni uzrok je porodica. Roditelji su ti koji trebaju prepoznati ponašanje svog djeteta, da nešto s njim nije uredu, imamo niz slučajeva gdje djeca ne dolaze na nastavu, a roditelji ni ne znaju za to. To je prvi pokazatelj da se nešto dešava sa tim djetetom, svaki roditelj trebao bi prepoznati problem kako bi se spriječilo dalje propadanje tog djeteta”, tvrdi Fatić dodajući kako postoje mnogi savjesni roditelji koji sami pokucaju na vrata Centra kako bi prijavili promjene u ponašanju svog djeteta i zatražili savjet.

Kaže da je nemali broj djece u Centru koja odrastaju u porodičnom nasilju. U takvoj nezdravoj sredini djeca ostaju trajno oštećena u svom psiho-fizičkom razvoju. Dijete u takvom okruženju lako će se zadesiti u društvu kojem će se pokušati prilagoditi kako bi bar u toj sredini stekao “ugled i poštovanje” koje kod kuće nema.

“Do sada je najveći uzrok za počinjenje krivičnog djela bio socijalno okruženje: djeca žele da pokažu u okruženju da zavrjeđuju da budu u grupi i da pokažu da su oni ‘face’. Porodica utječe na krivična djela. Imamo jako veliki broj djece iz razorenih porodica, rastavljenih brakova, šehidskih porodica gdje je izostao nadzor od strane jednog roditelja što povećava mogućnost počinjenja krivičnog djela”.

Kroz Centar je proteklih godina prošao veliki broj djece koja su iz lakomislenosti počinila neki prekršaj ili krivično djelo. Većina takve djece, kako kaže Fatić, bilo je upoznato o svojim pravima dok o svojim odgovornostima nije znalo ništa.

Rad Centra pokazao se izuzetno uspješnim budući da se u oko 80 posto slučajeva djeca nakon odsluženja mjere nikada nisu vratila počinjenju krivičnog djela. Pored toga, Centar radi na uključenju djece u školski sistem.

– Djeca otvoreno govore o problemima i stvarima koje ih bole –

Razlog tome je prijateljski odnos prema djeci koja se najčešće “otvaraju” pedagozima i otvoreno pričaju o stvarima koje ih bole.

“Radimo na prijateljskom osnovu, gajimo porodičnu atmosferu i prilično se djeca dobro otvaraju prema nama. Razlog tome je iskustvo naših uposlenika da mogu ‘otvoriti’ to dijete i posvetiti mu se. Dijete očekuje da će biti kažnjeno. Sva djeca koja su dolazila ovdje mislila su da je ovo ustanova sa rešetkama na zidovima. Naša uspješnost u radu sa djecom je izrazito velika. Mali broj je slučajeva povratnika u krivična djela”, rekao je Fatić.

Jedan od problema sa kojima se suočava Centar jeste dolazak djece koja su korisnici psiho-aktivnih supstanci i koja pokazuju znakove ovisnosti. Takva djeca, kako kaže, Fatić prvo trebaju proći proces liječenja pa se tek onda uputiti centru, što u praksi nije slučaj.

“Imali smo slučaj djeteta koje je ovdje opstruiralo rad, međutim, uspijevali smo. Bio je ovisnik koji je u par navrata pokušao fizički nasrnuti na uposlenike ali smo uspjeli to riješiti verbalno”.

Ekipa Anadolu Agency (AA) u posjeti Centru razgovarala je sa adolescentom koji je došao u januaru ove godine zbog počinjenog prekršaja. Ističe, kako je ovu ustanovu zamišljao poput kaznenog doma gdje postoje zabrane i kažnjavanja. Sa uposlenicima i pedagozima stekao je, kaže, pravi prijateljski odnos.

“Došao sam ovdje u januaru zbog prekršaja. Zamišljao sam da je ovo neki blaži zatvor za maloljetnike gdje se izdržava neka kazna. Nije me bilo strah, znam da nisam počinio nikakvo krivično djelo, već samo prekršaj. Mislio sam da će ovdje biti predavanja, da će mi biti dosadno, ali nije tako. Odlično je, dosta bolje nego što sam mislio, mislio sam da su svi ‘rogati’ ovdje. Dosta sam naučio, učim ono što mi je najteže da naučim, a to je samokontrola”, ispričao je.

Dodaje kako dosta vremena provodi u radionicama Centra te sportskoj dvorani. Štićenicima je ponuđena teretana i igranje tenisa, a pored toga postoje radionice u kojima djeca otkrivaju svoje talente u slikanju i vajarstvu. Takve prostorije obiluju lijepim umjetničkim djelima i impresivnim skulpturama.

– Djeca isključena iz školskog sistema –

Pored maloljetnika u sukobu sa zakonom, u Sarajevu je veliki broj djece koja većinu vremena provode na ulici. Disciplinski centar za maloljetnike u Sarajevu ima i službu za zbrinjavanje djece u stanju potrebe koja je formirana 2013. godine.

Služba zbrinjava djecu na poludnevni i cjelodnevni boravak prema rješenju Socijalne službe prema mjestu zaticanja djeteta u prosjačenju ili prema mjestu boravka djeteta za koje se ustanovi kako mjesto gdje živi nije adekvatno. Također tu se zbrinjavaju djeca koja su žrtve iskorištavanja, nehumanog postupanja, nedozvoljene trgovine i eksploatiziranja i pruža im pomoć, brigu i zaštitu na dnevnoj i stacionarnoj osnovi.

Ova služba tretira daleko više djece nego što se o tome govori u javnosti, govori za AA šefica službe za zbrinjavanje djece Ismira Hadžić.

U toku prošle godine ova služba zbrinula je 140 mališana oba spola kojima je pružen boravak, higijenski i prehrambeni uslovi. Veliki broj djece koja su zbrinuta u službi, kako kaže, isključena su iz školskog sistema. Upravo u ovoj ustanovi koja im pruža potrebe “doma”, susreću se prvi put sa nekim stvarima kao što su televizor, fotoaparat, knjige te prvi puta otkrivaju neke svoje talente.

“Sa djecom radimo u cilju opismenjavanja. U prošloj godini smo evidentirali 50 maloljetnika koji ne pohađaju školu, koji potiču iz romskih porodica i koji mijenjaju često mjesto boravka. Djeca imaju kapaciteta, pokazuju talente, ali je to do roditelja. Mislim da treba postojati neka uslovljenost roditeljima da djeca idu u školu. Trenutno imamo porodicu gdje majka ima sedmero djece koji su spremni za pohađanje škole ali ne idu u školu. Insistiramo na tome dok majka to svjesno odbija”, ističe Hadžić.

Pored opismenjavanja, mališani se u Centru uče načinima na koji mogu doći do novca sopstvenim radom. I u tom segmentu, kako kaže Hadžić, zakazalo je roditeljstvo.

“Postoje djeca koja ne znaju čitati, a imaju recimo 15 godina, a postoje i ona od pet godina koja znaju čak i računati. Prosjačenje je veliki problem, imamo slučaj da nova djeca koja bi htjela ne smiju doći kod nas bojeći se da ne bi bili pitani ko ih je izveo na ulici. Neka djeca su odrasla u nasilju i misle da je to jedini način komunikacije, a imate djecu koja su povučena i ne pokazuju emocije. Svako dijete je individua za sebe, treba ih prihvatiti sa svim nedostacima, da dobro preovlada nad onim što nije dobro”, zaključuje Hadžić.