Nekompetencija tužilaca ili ne postoji interes da se riješi “slučaj Dragičević”?

Uskoro će godinu dana od smrti Davida Dragičevića, čije je tijelo pronađeno u martu prošle godine. Geneza slučaja je manje- više poznata, od sporne pres konferencije pa do akcije policije i zabrane okupljanja članova grupe „Pravda za Davida” koji gotovo 300 dana svaki dan traže da se pronađu odgovorni za Davidovo ubistvo, okupljajući se, prvo na Trgu Krajine a nakon policijske zabrane ispred Hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci, piše Deutsche Welle.

Međutim, nikom nije jasno kako je moguće da Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci gotovo godinu dana kasnije, nema nikakav rezultat, izuzev pokretanja istrage protiv više NN lica za ubistvo sa „najmanjim stepenom vjerovatnoće“. Ruku na srce, i taj potez bio je pod ogromnim političkim pritiskom nakon što je cijeli slučaj dospio u Narodnu skupštinu Republike Srpske. Jedan od zaključaka je bio da se traži od nadležnih institucija da se ubrza istraga u ovom slučaju i javnosti saopšte činjenice.

Slučaj Dragičević , ogledalo stanja u pravosuđu

Jedini “rezultat” bio je naredba o sprovođenju istrage protiv više NN lica. Da li je zaista moguće da pravosudne institucije ne mogu da riješe slučaj? Da li postoji mogućnost da ne žele da ga riješe s obzirom na špekulacije da ne postoji interes da se slučaj riješi? Nikom nije jasno. Čak ni stručnjacima iz oblasti prava koji su pratili slučaj od početka. Jedan od njih je i Branko Perić dugogodišnji sudija Suda BiH, prvi predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) koji smatra da ugled suda nikada nije bio gori, da se pravosuđe u BiH pretvorilo u centre nekontrolisane moći.

„Problem su ljudi. Ne mogu sam sebi da objasnim da se pravosudni sistem samouništava. Niko se ne obazire na to. Slučaj Dragičević pokazuje u kakvom su stanju. Ljudi u pravosuđu rade na način da stvari sakriju i tako sistem propada. Problem su nekompetentni judi koji su došli na čelo institucija i uništavaju sve. To je refleksija opšteg stanja u zemlji“ kaže Perić navodeći da je sve u „zagrljaju politike“.

„To je paradigma propasti. Nezavisni regulator na državnom nivou (VSTS), dobio nezavisnost i novac od međunarodne zajednice. Priklonili se politici, niko ne zna zašto”.

Strukturalni dijalog kao ustupak trenutnoj politici

Nakon pritiska javnosti, uključujući i onu političku, predstavnici VSTS-a nedavno su razgovarali sa predstavnicima tužilaštva u Banjaluci o eventualnom prenošenju slučaja Dragičević na nivo BiH. Međutim, sve ono za šta se zalagala zvanična politika iz Banjaluke je u suprotnosti sa ovim potezom. Upravo zbog neslaganja sa radom ali i postojanjem Suda i Tužilaštva BiH, vlasti u Banjaluci bile su spremne da organizuju referendum o Sudu i Tužiaštvu BiH, na kojem bi se tražilo od građana da se izjasne o tome da li podržavaju rad državnih pravosudnih institucija. U tom trenutku, u maju 2011. godine, u priču se uključuje međunarodna zajednica i Ketrin Ešton, tadašnja visoka predstavnica za spoljnu plitiku EU. Njen dolazak u Banjaluku i sastanak sa tadašnjim predsjednikom RS, Miloradom Dodikom rezultirao je dogovorom da se odustane od referenduma i da se počne sa strukturalnim dijalogom o pravosudnom sistemu BiH. Gotovo osam godina kasnije rezultata nema a dijalog je propao. Bar u ovom obliku. Ali, on i nije trabao da donese neki konkretan rezultat, već je bio samo ustupak za određena aktuelna pitanja u RS.

Odgovornost tužilaca

Ustav BH nije predvidio postojanje Suda BiH. Visoki predstavnik za BiH je 2000. godine donio Zakon o sudu BiH, koji je usvojen u Parlament BiH dvije godine kasnije. Time je uspostavljena nadležnost BiH u oblasti sudske vlasti. Nakon toga je osnovan sud, kao i krovno tijelo, VSTS. Ono, međutim, nije obezbijedilo da članovi budu ličnosti visokog integriteta, profesionalne sposobnosti, smatraju stručnjaci iz oblasti prava. Problem je kako kaže profesor Ustavnog prava Mile Dmičić, što u BiH nije obezbijeđena nezavisnost i efikasnost sudske i tužilačke funkcije. Upravo zbogo toga se i dešavaju ovakve i slične anomalije, kao što je neefikanost u slučaju Dragičević.

„Tužilaštvo mora donositi odluke blagovremeno ali prvenstveno treba obezbijediti visok nivo odgovornosti, profesionalnosti i obučenosti nosilaca tužilačke fukcije. To je prvenstveno zadatak VSTS, kome je to osnovna funkcija. Kao i pokretanje odgovornosti prema njihovom radu“, kaže Dmičić.

Visoki sudski i tužilački savjet je definisan kao „krovna“ pravosuda institucija. Međutim VSTS nema nikakav nadzor niti odgovara za svoj rad bilo kome. Mnogi su stava da je upravo to osnovni problem koji povlači za sobom činjenicu da se ljudi u tim institucijama postavljaju po političkoj osnovi.

Apsurdi

Strukturalni dijalog iz 2011. je propao na članu 7 Zakona o Sudu BiH, po kojem pravosuđe BiH može preuzimati predmete sa nivoa entiteta. U ovom trenutku, ista ta politika apeluje na tužilaštvo u Banjaluci da, ukoliko nisu u stanju da riješe slučaj Dragičević da ga prebace na državni nivo. Ukoliko se to ne desi, Milorad Dodik, prvi čovjek SNSD-a, najavio je da će organizovati proteste ispred tužilaštva.

„Potpuni apsurd, nema tu logičnog objašnjenja. Potpuni raspad sistema. Nemamo na čelu pravosudnog sistema kompetentne ljude. Kako je do toga došlo, možda nekom vrstom negativne selekcije. Svi uslovi su postojali da sistem funkcioniše, potpuno nezavisno od politike, bili su tu. A to se nije desilo. Imate dvije hiljade sudija i tužilaca u BiH, a na čelu tih institucija imate ljude koji ništa ne znaju i proizvode skandale”.

Dovoljan skandal i šamar pravosuđu je slučaj Dragičević. Nakon gotovo godinu dana, tužilaštvo ili nema ništa osim onog što je do sada poznato u javnosti što bi, ukoliko bi se istraga završila bez procesuiranja odgovornih, vjerovatno uticalo na veću reakciju javnosti, ili postoji neki drugi interes u cijelom slučaju zbogo čega tužilaštvo „ne može“ da reaguje.

Transprency Internacional BiH već godinama upozorava na neefikasnost pravosudnih institucija, gdje predmeti stoje godinama nerješeni, a procese vode nekompetentni ljudi. Ivana Korajlić iz TI kaže da je rezultat ovakvog stanja postojanje pravosudnog sistema koji je pod direktnom političkom kontrolom. To kaže dovodi do toga da imate osobe u pravosuđu koje ne odgovaraju građanima već ljudima koji su ih postavili.

„U slučaju Dragičević to toliko dugo traje čak i u utvrđivanju osnovnih činjenica, da se ostavlja prostor za različite vrste interpretacija. Zbog toga je normalno da se izvodi zaključak da postoje opstrukcije u tom predmetu, da je poljuljano povjerenje u rad pravosudnih institucija, koje ni do sada nije bilo na nekom zavidnom nivou. A s obzirom na to da se pravosuđe suočava sa korupcijom u svojim redovima, dovoljno govori o cijeloj toj priči“, kaže Korajlić.

„Duh slučaj“

Tokom posljednjih nekoliko mjeseci sa tužilaštvom je sarađivao advokatski tim, sastavljen od advokata iz BiH, Srbije i Hrvatske, koji se kasnije raspao zbog nekih različitih stavova u vezi sa slučajem. Međutim, zajednička im je jedna stvar – na osnovu dokaza koje su vidjeli i činjenica koje su imali ispred sebe, smatraju da je David Dragičević ubijen, da je policijska istraga odrađena traljavo a neki od njih, poput Ante Nobila iz Hrvatske, da ne postoji šira zavjera i umješanost institucija RS u to ubistvo. Zato se sa pravom postavlja pitanje, gdje je pravo u ovom slučaju? Koji su uzroci sporosti rada tužilaštva? Da li je to zaista nekompetencija tužilaca ili ne postoji interes da se ovaj slučaj riješi? Nije malo onih koji su na strani ovog posljednjeg, iako bi to u praksi moglo da znači da ovaj slučaj nikada neće biti riješen.