Neka Valentin Inzko donese zakon o negiranju genocida

Ovog marta su nas, Evropljane, dva događaja prizvala sjećanje na nepočinstva iz prošlog vijeka: presuda protiv Radovana Karadžića i nastup četnika u Višegradu, piše u autorskom tekstu za Deutsche Wellle Christian Schwarz-Schilling.

Konačna presuda Haškog tribunala za Jugoslaviju proglasila je bivšeg lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića konačno krivim za zločine protiv čovječnosti u Bosni i Hercegovini i posebno za genocid u Srebrenici.

Njegova kazna preinačena je u doživotnu. Teško se može i zamisliti drugačija kazna za ovu težinu zločina, planirano ubijanje hiljada nedužnih ljudi. Utoliko više zapanjuje što političari koji danas imaju odgovornost za BiH kritikuju ovu presudu visokog suda u Haagu i bagatelišu ili čak sasvim negiraju ratne zločine i povrede ljudskih prava koje spadaju u najgore zločine u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Tvrdeći da se genocid nije dogodio upravo to čini današnji državni predsjednik BiH, Milorad Dodik, predstavnik Republike Srpske i srpskog „konstitutivnog naroda” koji je 2008. javno rekao da je „u Srebrenici bio genocid”. Današnjim lažima Dodik na sebe uzima tešku krivicu. I u Njemačkoj je poslije Drugog svjetskog rata postojala slična situacija sa gonjenjem zločina Holokausta pred sudom za ratne zločine u Nirnbergu: počinioci su doduše osuđeni na smrt ili na veoma duge zatvorske kazne. Ali uprkos tome, bilo je građana i političara koji su naprosto negirali ubijanje u koncentracionim logorima poput Aušvica. Na to je njemački Bundestag, najviši parlament Savezne Republike, donio zakon koji negiranje Holokausta čini kažnjivim. Zašto se to isto ne desi u BiH? Ako ima političara koji svojim glasovima u parlamentu sprečavaju takav zakon, onda je zadatak Visokog predstavnika koji motri nad mirovnim procesom u BiH da sam donese takav zakon kako bi zaštitio pravnu državu.

U prvoj polovini marta desio se nevjerovatni nastup srpskih četnika u Višegradu na Drini. Više stotina četnika došli su u crnim uniformama i urlali svoje ratne pjesme poput „bit će opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina”.

Tokom 1943. su četnici baš u ovom kraju u dolini Drine počinili najteže zločine zajedno sa njemačkim Vermahtom (Wehrmacht), nacistima. Njihov vrhovni komandant Draža Mihajlović predvodio je ovu terorističku bandu i ubio hiljade ljudi. On je 1946. pred jednim sudom u Beogradu osuđen na smrt. Njemu u čast se sada održava ovaj provokativni nastup u martu 2019! Kako njemački list „taz” potpuno ispravno piše: „Pedeset godina kasnije, 1993, događaji su se ponovili: srpski ekstremisti su napali gradove Foču, Višegrad i ubili hiljade Bošnjaka, odveli preživjele žene u logore za silovanje – u jedan hotel udaljen tri kilometra od Višegrada – i žive muškarce vezane bacili u Drinu.”

Tada je, kako se pretpostavlja, oko 3.000 ljudi poslato u smrt. Koristiti te događaje danas za proslavu prevazilazi moć imaginacije svakog demokrate. Nezamislivo je da se u Njemačkoj danas više stotina bivših pripadnika SS okupi u svojim uniformama, pjevaju pjesme Hitleru i slave u čast gospodina Himlera. Kako se čuje, bosansko državno Tužilaštvo je pokrenulo istragu.

Ta istraga bi morala da brzo dovede do rezultata i odgovarajućih sudskih procesa. Bojim se da BiH, ako želi da štiti demokratiju, u parlamentu brzo mora da donese zakone koji nedostaju. Ne samo da kažnjivo mora biti negiranje genocida u Srebrenici, već i članstvo ili očigledna saradnja sa fašističkim udruženjima. A ako takva zakonska inicijativa opet naiđe na protivljenje jednog od „konstitutivnih naroda”, Visoki predstavnik mora da se umiješa. Ništa u BiH nije važnije od demokratije.

Veliki historičar i politikolog Karl Poper (Popper) objavio je nakon Drugog svjetskog rata u emigraciji knjigu „Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji”. Pisao je: „Demokratija je neprocjenjivo bojno polje za svaku razumnu reformu jer dozvoljava reforme bez upotrebe nasilja. Ali ako održanje demokratije nije prvi prioritet svake pojedinačne bitke na ovom bojnom polju, onda latentne antidemokratske tendencije kojih uvijek ima mogu da dovedu do sloma demokratije. Gdje nema razumijevanja za ove principe, tu se mora boriti za njihov razvoj; obrnuta politika može biti katastrofalna; ona može voditi u poraz u najvažnijoj borbi, naime borbi za demokratiju samu.”

Prof. dr. Christian Schwarz-Schilling bio je od 1982. do ‘92. ministar za poštu i telekomunikacije u njemačkoj vladi kancelara Helmuta Kohla. Iz protesta prema uzdržanosti njemačke vlade tokom rata u BiH podnio je ostavku. Deset godina bio je međunarodni medijator za BiH, u periodu 2006-2007. obavljao je funkciju Visokog predstavnika u BiH. Povremeno piše kolumne za DW.