Ne želimo da BiH postane “rudarska kolonija”

Štetni utjecaji rudarskih projekata na životnu sredinu i klimu te važnost očuvanja i zaštite pitkih voda, biodiverziteta, šuma i direktno ugroženih zajednica ljudi u našoj zemlji, bili su jedna od glavnih tema redovnog godišnjeg sastanka predstavnika Eko BiH mreže danas u Zenici.

Kako je istakla Majda Ibraković, članica zeničkog Eko foruma te koordinatorica Eko BiH mreže koja neformalno djeluje više od 20 godina te trenutno okuplja oko 40 udruženja s područja cijele Bosne i Hercegovine, od kojih je s 25 aktivista i aktivistkinja, na današnjem skupu bilo zastupljeno njih 15.

– Eksploatacija naših prirodnih dobara, rekla bih, a ne resursa, s obzirom na to da su naši resursi posmatrani samo tako – monetarno. Ovdje se, naravno, radi o rudama, metalima, ne samo o uglju kojim smo, nažalost, okruženi niz godina. Pokušavamo da pozicioniramo kao mreža i kao organizacija da vidimo koji su to sve problemi – kazala je Ibraković, napominjući da u fokus žele staviti nedostatak pitke vode, krčenje šuma, uzurpaciju zemljišta…

Šta je uopće “zeleno rudarenje, da li je to moguće i zašto ne”

Zeleno i odgovorno rudarenje, poruka je s ovog skupa, kao takvo “nije prepoznato nigdje u svijetu pa neće biti ni kod nas”.

– Zapravo se radi o jednoj manipulaciji kojom se želi zelena tranzicija prebaciti negdje drugo, umjesto da se BiH zaista trazicionira ka obnovljivim izvorima energije – kazala je Ibraković.

Ekološki aktivisti, od kojih neki nisu ni članovi ove mreže, u pojedinim se ugroženim lokalnim zajednicama bude, jer ne žele da postanu “rudarska kolonija”.

– Njima itekako treba pomoć da se izbore s ovom situacijom. Mi se, zaista, nadamo da ćemo s ovim sastankom i kreiranjem nekog našeg manifesta o tome šta je uopće “zeleno rudarenje, da li je to moguće i zašto ne”.

Da pomognemo da javnost ovaj problem zaista stavi visoko na ljestvicu rješavanja problema, jer to nije pravac u kojem želimo da se naša zemlja razvija. Mi želimo mnogo više zaštićenih područja, mnogo više radnih mjesta u poslovima koji neće škoditi našim prirodnim dobrima, a ni ljudima – poručila je Ibraković.

Posljednji uspjeh aktivnog djelovanja ekologa, napominje, je činjenica da je Općina Kakanj prepoznala važnost zaštite područja te je prihvatila inicijativu za zaštitu prašume “Trstionice” i to parka prirode, koja će “na neki način biti u konfliktu sa aktuelnim rudarenjem u toj zajednici”.

Ohrabrujuće je da postoje inicijetive “odozdo” te da su općine i gradovi, koji će biti ugroženi projektima, biti pokretači većeg nivoa zaštite od takvih projekata.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu Banja Luka istakao je kako se, u pogledu zakonite zaštite prirode, u našoj zemlji “stvari dešavaju u intervalima”, ali da je zadnjih godina dominantna priča sa rudarenjem i masovnom eksploatacijom ruda na velikim površinama.

– S druge strane, također želimo istaknuti da javnost i građani nisu upoznati šta je to, koji su to trendovi koji se javljaju kod nas, šta je to tačno, konkretno što dolazi i kakav će to imati efekat za građane, prirodu i za, posebno, manje lokalne zajednice.

Dominantno je da se ti projekti dešavaju u lokalnim zejednicama gdje živi manje stanovništva, ali u kojima imamo visoko vrijednu prirodu koja bi na neki način ispaštala.

BiH ima samo oko tri posto zaštićenih područja

Tako da je glavna stvar u budućnosti da građani budu dovoljno informisani, a da se onda raspravlja o svim tim projektima koji se planiraju – poručio je Topić.

Zaštita prirode kroz proglašenje parkova prirode, svakako je, jedan od modela koji omogućava da se “izvrši konzervacija datog prostora”, odnosno da se zaštite staništa i vrste koje na njemu obitavaju.

Alternativa za lokalne zajednice može biti stvaranje održivog načina i kreiranja alternative kroz razvoj turizma, u odnosu na projekte eksploatacije koji devastiraju lokalitete.

BiH ima, podsjeća, samo oko tri posto zaštićenih područja.