Ne ide po planu: Stečajna uprava ponovo izmijenila ugovor o prodaji Vitezita

Stečajna upraviteljica Behrija Huseinbegović i predsjednik Odbora povjerilaca Adil Lozo kao i akteri iz HDZ-a zaduženi za “transfer” Vitezita, posljednjih dana iskazuju vidnu nervozu jer ništa ne ide po planu brzog uvođenja u posjed i okončanja prodaje ili bolje reći zataškavanja kriminala koji se u i oko Vitezita odvijao posljednjih godina, piše Žurnal.

Svojevremenu informaciju da je izvršena kupoprodaja tvornice namjenske industrije „Vitezit“ treba shvatiti uslovno. Proteklo je više od dva mjeseca kako je stečajna uprava obznanila da je sa kupcem „WDG Promet“ iz Zagreba potpisala kupoprodajni ugovor. U međuvremenu su na ugovor potpisana dva aneksa. Prvi 22. februara kojim su neke odredbe prodaje bitno mijenjane, a drugi 17. marta kojim je iz prodaje izuzet dio imovine, zemljište i zgrade?

iz aneksa 2 kupoprodajnog ugovora

U svakom slučaju kupac još uvijek nije ni blizu knjiženja vlasništva nad imovinom Vitezita. Stečajna upraviteljica Behrija Huseinbegović i predsjednik Odbora povjerilaca Adil Lozo kao i akteri iz HDZ-a zaduženi za “transfer” Vitezita, posljednjih dana iskazuju vidnu nervozu jer ništa ne ide po planu brzog uvođenja u posjed i okončanja prodaje ili bolje reći zataškavanja kriminala koji se u i oko Vitezita odvijao posljednjih godina.

Računicu im je pokvario stečajni sudija Ivo Žabić koji je u finišu kupoprodajnog postupka, zatražio zakonski slijed cijelog procesa, a to je prije svega dokaz o saglasnosti Vlade Federacije za preuzimanje firme namjenske industrije od stranog kupca te stav Pravobranilaštva BiH jer je riječ o državnoj imovini.

iz žalbe grupe radnika

Zato je on u posljednje vrijeme izložen svojevrsnoj presiji, političkoj, medijskoj i svakoj drugoj, kako stečajne uprave, tako i kupca, a u sve su se uključili i bivši radnici Vitezita. On odbija donijeti tzv rješenje o dosudi koje je u stvari preduslov da bi se mogao potpisati kupoprodajni ugovor!

iz odgovora ministra Džindića

Za to vrijeme još nema odluke federalne vlade za saglasnost o prodaji, a prema dopisu resornog ministra Nermina Džindića neće je još skoro ni biti.

Logično je pitanje zašto se nakon više od dvije godine od pokretanja stečaja u Vitezitu tek sada postavljaju pitanja o prodaji i legalnosti iste. Prvobitnom odlukom za Vitezit je trebao biti pronađen strateški partner, koji bi uz zakonski dozvoljenom procentu suvlasništva od 49% mogao bez mnogo administrativnih zapreka pokrenuti proizvodnju.

No, umjesto toga, 1,3 miliona m2 zemljišta Vitezita sa pripadajućom infrastrukurom je prodato za 10,8 miliona. Prosta računica kaže da samo na trenutnoj minimalnoj cijeni zemljišta profit može biti najmanje petorostruko veći.