Nasilje nad ženama jedan od najtežih oblika diskriminacije u bh. društvu

Nasilje nad ženama i nasilje u porodici još predstavlja jednu od najtežih, ali i najrasprostranjenijih manifestacija neravnopravnosti spolova i diskriminacije u bosanskohercegovačkom društvu – kazala je direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH Samra Filipović Hadžiabdić, ističući da zbog toga borba protiv te vrste nasilja predstavlja jedan od velikih izazova bh. društva.

U razgovoru za Fenu, ona naglašava da su djevojčice i žene često izložene različitim oblicima nasilja, kao što su fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko nasilje u porodičnim i partnerskim odnosima, zatim seksualno uznemiravanje, silovanje i proganjanje, te da se dešava da takvi slučajevi završavaju i smrtnim ishodom.

Navela je da je, prema podacima istraživanja o nasilju nad ženama u BiH iz 2013. godine, 47,2 posto ispitanih žena u nekom trenutku života, nakon što su navršile 15 godina starosti, bilo izloženo nekom obliku rodno zasnovanog nasilja koje je počinio neko iz njihovog bliskog porodičnog kruga.

– Nasilje nad ženama i porodično nasilje ostavljaju teške i dugotrajne posljedice koje djeluju, ne samo na osobu ili porodicu, nego i na društvo u cjelini – ističe Filipović Hadžiabdić i dodaje da je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, u okviru kojeg djeluje Agencija za ravnopravnost spolova, odlučno u borbi protiv tog velikog društvenog problema.

Zbog svega navedenog, kaže direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH, obaveze koje proizilaze iz Istanbulske konvencije – Konvencije Vijeća Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, shvatili su ozbiljno – kao obavezu države da prati sva dešavanja i aktivnosti u vezi sa djelima obuhvaćenim tom konvencijom.

– Odgovornost je BiH, kao države i članice Vijeća Evrope, da organizira odgovor na sve oblike nasilja tako da nadležni organi mogu u skladu sa svojim zakonskim i ustavnim ovlaštenjima da sprječavaju, istražuju, kažnjavaju i osiguraju reparaciju za žrtve – istaknula je te dodala da, ako država u tome ne uspije, onda je odgovorna za čin koji bi, inače, bio isključiva odgovornost pojedinca koji je počinio nasilje.

Napominje da su zbog toga preduzeli odlučan, strateški pristup punoj provedbi Istanbulske konvencije i podsjeća da je 2015. godine BiH usvojila Okvirnu strategiju za provođenje Istanbulske konvencije koja, zajedno sa strategijama na entitetskom nivou, pruža jasan strateški i operativni okvir za djelovanje institucija na svim nivoima vlasti, kao i svih društvenih aktera.

– To konkretno znači poduzimanje efikasnijih zakonodavnih i drugih mjera radi osiguranja pravnog, institucionalnog i organizacionog okvira za prevenciju nasilja nad ženama, zaštitu žrtava nasilja te kažnjavanje počinitelja nasilja – pojasnila je.

U ovoj oblasti su, kaže, postignuti određeni rezultati kao što su usklađivanje zakonskog i regulatornog okvira prema standardima Istanbulske konvencije, uspostavljanje i jačanje multidisciplinarnog pristupa zaštiti i prevenciji na lokalnom nivou, pooštravanje krivičnog zakonodavstva te sveobuhvatne obuke profesionalaca različitih profila.

Osim toga, napominje da je, zahvaljujući jačanju svijesti građana kroz javne kampanje, rodno zasnovano nasilje sve više prepoznato kao društveni, a ne više privatni problem žrtve i članova njene porodice i da ne ostaje “problem sakriven između četiri zida”.

Međutim, Filipović Hadžiabdić ističe da je preostalo još mnogo toga da se uradi.

– Cilj nam je osigurati ujednačen sistem prevencije i zaštite žrtava nasilja u BiH i harmoniziran zakonski i institucionalni okvir, kako bi žrtve nasilja imale, što je moguće više, ujednačenu zaštitu, status i pristup uslugama, bez diskriminacije na osnovu toga u bilo kojem entitetu, kantonu ili općini one ili oni živjele – pojasnila je.

Da bi to postigli, kaže, potrebno je izvršiti harmonizaciju zakonskog okvira za zaštitu i prevenciju, ujednačiti standarde prevencije i zaštite u BiH te ih približiti standardima postavljenim Istanbulskom konvencijom.

To su ujedno, i ciljevi dvodnevne regionalne konferencija o temi provedbe Istanbulske konvencije koja počinje danas u Sarajevu u organizaciji Agencije za ravnopravnost spolova BiH.

Direktorica te agencije naglašava da je već mnogo urađeno u pogledu usklađivanja bh. zakonodavstva sa Istanbulskom konvencijom i da sada rade na pregledu stanja u svim oblastima koje se tiču nasilja, a to su zakonodavstvo, socijalna i zdravstvena zaštita.

– Također ćemo to uraditi i sa policijom i vidjeti šta je usklađeno, a šta ne, te izdati preporuke entitetskim vladama šta je neophodno uraditi da bi se svi ti zakoni i prakse usaglasili sa Istanbulskom konvencijom – dodala je.

Kazala je također da današnja Regionalna konferencija predstavlja dio šireg reformskog poduhvata Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH na jačanju kapaciteta institucija za ravnopravnost spolova za rješavanje rodno zasnovanog nasilja.

Poseban doprinos dala je i Vlada Sjedinjenih Američkih Država, koja je posredstvom Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) obezbijedila grant koji je važna pomoć u reformskom procesu Agencije za navedenu oblast.

Veliki značaj konferencije direktorica Agencija za ravnopravnost spolova vidi i u razmjeni iskustava sa zemljama iz regiona, a BiH, tvrdi ona, kao zemlja sa najdužim stažom u provedbi Istanbulske konvencije, ima mnogo toga da pokaže.

Međutim, napomenula je da BiH ima još mnogo toga što može i treba naučiti jer je iznalaženje sistemskih rješenja u svrhu prevencije i multidisciplinarnog pristupa problemu nasilja nad ženama veoma kompleksno, zahtjevno i dugotrajno.

– Ipak, uvjereni smo da takav pristup daje dugoročne rezultate i u svakom slučaju efikasniji je nego liječenje posljedice nasilja nad ženama – smatra Filipović Hadžiabdić i dodaje da će konferencija zasigurno doprinijeti skretanju pažnje javnosti na važnost ovog pitanja, kao i iznalaženju efikasnih rješenja.

Za raspravu o Istanbulskoj konvenciji koja se vodi u Hrvatskoj te tvrdnji da se njom ugrožavaju društvene norme u smislu shvatanja braka i porodice zbog istospolnih brakova, kazala je da se, po njenom mišljenju, radi o pogrešnom “učitavanju” te da Istanbulska konvencija ne govori o istospolnim brakovima.

– To što se radi u Hrvatskoj je retradicionalizacija u negativnom smislu, pokušaj oduzimanja stečenih prava kao što je, naprimjer, pravo na abortus – tvrdi direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH.

Zaključila je da se sve to kosi sa međunarodnim pravom, dodajući da je čudi da takve inicijative u Hrvatskoj, koja je članica EU, uopće imaju takav odjek na Vladu te države.