Narod više voli da ga varaju desni nego lijevi!

Ljevica je, eto, zijanila i u Šveckoj. Novine, doduše, govore o tijesnoj pobjedi ljevice, ali novine ionako prave za ljude koji ne znaju sabirati i oduzimati.

Lijevi su, dakle, prema preliminarnim rezultatima uzeli 40,6 odsto, konzervativci 40,3 i fašisti 17,6. Te brojke ne znače “tijesnu pobjedu” socijaldemokrata. To znači da su nas u Švedskoj razvalili 58 prema 40, piše Andrej Nikolaidis za zurnal.info.

KONZERVIRANI LUKSUZ

Pokazalo se da ljevica u Evropi ima šansu samo dok su plate 5.000 eura, a garave ljude i muslimane možeš sresti samo u prodavnicama kebaba, baklave i tepiha. Čim nebijeli-nehrišćani postanu više od multikulti dekora, ode evropska ljevica kurcu za uši.

Ljevica je istorijski stvar nužde i promjene, dok je ona u današnjoj Evropi stvar konzerviranog luksuza. Današnji Evropljanin za ljevicu glasa samo onda kada mu je toliko dobro da mu, eto, i to može biti. Ali čim mu nešto i neko zasmeta – eto opet desnice na vlasti.

U Bosni i Hercegovini, gdje je prije koji dan počela predizborna kampanja, upravo je suprotno – mi smo bliži onome što sam gore u tekstu nazvao istorijskom ljevicom.

BOLJE JE BILO KOD TITE

Prvo: desnica kod nas nije preuzela vlast u vremenu krize i nemaštine, nego za Markovićevog zemana – onda, dakle, kada se u bivšoj Jugoslaviji najbolje živjelo od majmuna pa do naših dana. Kažu mudri ljudi kako je ono što nam se dogodilo devedesetih bio pad u barbarstvo. Budući da smo pali svojevoljno, rekao bih kako je to zapravo bio radosni, eskatični skok u barbarstvo. Niko nas nije gurnuo niti smo se okliznuli, nego smo pogledali u bezdan i tamo vidjeli bolje sutra.

Drugo. Ovdje ljudima odonda, otkad sami o sebi odlučuju na izborima, nije dobro, a nije im dobro između ostalog zato što evo trideset godina glasaju za desnicu. Kad je ljudima svega dosta, onda kažu “bolje je bilo kod Tite” i glasaju za ljevicu. Odnosno, već su glasali. Nakon čega je ljevica, jer ona to inače radi, zajebala stvar pa su se na vlast vratili desni.

Narod, to je provjerena činjenica, više voli da ga levate desni nego lijevi. Desni mogu sve u pepeo pretvoriti koliko god puta hoćeš i opet će doći na vlast. Lijevima se ništa ne oprašta.
Kad bi čovjek bio ciničan, kao što ja jesam, rekao bi kako ljevica ima sasvim dobre šanse da zadrži vlast u Republici Srpskoj. Dodik i njegovi su, sjećate se, socijaldemokrate.

Naravno: Dodik je socijaldemokrata taman onoliko koliko je Hitler bio socijalista. Shodno tome, čitamo u uglednoj američkoj štampi, Željka Cvijanović na polutajnim sastancima divani sa Banonom i drugim trampovcima. To je, dakako, plaćen sastanak, dio lobističkih usluga koje Dodik plaća. No to ne mijenja stvar. Jer taj podatak pokazuje da je Dodik pet koraka ispred političkog Sarajeva, koje i dalje, po inerciji iz vremena kada je Sarajevo bilo grad-simbol stradanja i imalo simpatije ljudi na zapadu koji su na nešto uticali i o nečemu se pitali, sa podsmjehom govori o njemu i njegovim spoljnopolitičkim akcijama.

DRAGO SARAJEVO

Drago političko Sarajevo: Banon i ekipa Trampovih (ex)saradnika na geopolitička zbivanja ima veći uticaj nego Erdogan, na kojega je SDA odigrao sve – i ono što ima i ono što nema. Banon iz novootvorene (ili samo-što nije-otvorene) kancelarije u Briselu, pod firmom “The Movement”, koordinira cjelokupnu evropsku desnicu, koja će nakon EU izbora sljedeće godine svakako biti jača nego što je bila – a možda i pobijedi na njima.

Dalje: ono što Tramp radi sada nije ništa prema onome što će raditi u drugom mandatu, osvoji li ga. Sada još uvijek mora taktizirati, između ostalog i zbog reizbora. Osvoji li drugi mandat, neće biti više ničega što ga sprječava da ostvari ono što želi on i ljudi poput Banona.

Želim ti reći, drago političko Sarajevo, da ni vrijeme ni okolnosti ne rade za tebe. Sjećaš li se, Sarajevo, ljubavi moja, kako smo svi zajedno prizivali novi Dejton, kako se on činio kao obećanje? Bude li Drugog Dejtona za vrijeme drugog Trampovog mandata – ti, ja i oni koji misle kao ja, bićemo donji. Bude li tada novoga Dejtona, on neće biti po tvojoj i mojoj, nego po Dodikovoj mjeri.

Je li ovo iz mene progovara defetizam? Ne bih rekao.

Naravno: bolje je da pobijedi Komšić nego Čović, bolje je da pobijedi SDP i ljevica/liberali nego SDA… No pitanje je šta oni korisno mogu uraditi, čak i kada bi bili mnogo bolji no što jesu, osim odraditi mandat (ili pola) pa štafetu opet predati desnima.

Jer: ima vremena kada čovjek više ništa ne može učiniti, osim trpjeti posljedice svojih i tuđih pogrešnih izbora.