Nana Fata: Ako je ne maknu, sama ću je slupati…

Nana Fata Orlović iz Konjević-Polja otkako je na njenom zemljištu bespravno sagrađena pravoslavna crkva, bori se za njeno izmještanje. Ni u svojoj 75. godini ne odustaje te poručuje: Srušit ću je sama!

O njenoj borbi za pravdu preksinoć je na sarajevskim Kovačima predstavljen film „Nana Fata – bosanska heroina“, autora, režisera i producenta Enesa Hotića. Organizator premijere bio je Savez bošnjačkih nevladinih organizacija, a suorganizator Fond Memorijala Kovači.

I sama je prisustvovala promociji.

– Sretna sam! Sve mi se svidjelo što su snimili o mom životu i borbi koju vodim. Velika stvar je i što je došao jedan od poglavara pravoslavne crkve, mitropolit crnogorski Mihailo. Rekla sam mu da ono za mene nije crkva, već kokošinjac. Pitao me: „Smijem li te poljubiti“? Pa šta ću, da mi je pravo nije, rekoh, i poljubi me. Onda mi je rekao: „Ja ti opraštam što si rekla da je crkva kokošinjac. Prvi potpisujem da se nosi, nije se trebala ni graditi“ – prenosi nam Orlović impresije s premijere.

Kao i proteklih 15 godina, i jučer je ponovila da „umrijeti neće dok iz njene avlije crkva ne bude uklonjena“.

Vlastima je poručila da im daje dva mjeseca da crkvu sklone.

– Ako to ne urade, svojim rukama ću je slupati. Ali, dok god je ovih političara, ne vjerujem da će je izmjestiti.

Kaže da se neće smiriti dok ne istjera pravdu.

– Sinovima sam odlučila dati zemlju, ali na kojoj nema crkve. Tek kada svojim očima budem vidjela da se obara, onda ću odahnuti. Kad prođe vrijeme koje sam rekla, onda ćemo moja djeca i ja da radimo šta hoćemo. Za ova dva mjeseca hoću da je skinu. To mi je posljednja želja. Čim je sklonim, odoh zimus djeci malo u Ameriku – kaže Fata Orlović, potcrtavajući da su joj tokom agresije 22 sestrića i bratića ubijena.

– Ja da znam da je džamija samo pedalj na srpskom, da su tu ubili Srbe, nikad u njoj ne bih klanjala. Jer, svačija krv je jednaka. Volim ko poštuje i svoje i tuđe, e ja sam ta – poručuje nana Fata Orlović.

Nana Fata ima penziju od 350 KM.

– To mi je od mog Šaćira (muž). Kupim lijekove, malo podijelim unučadi, meni ostane malo, ali dosta. Fala Bogu. Ja nemam ni sata škole. Mogu se potpisati, ali ne vidim, neću da se mučim, niti me interesira. Moja je obaveza da branim svoje i to i radim. To me Bog duži – zaključuje Fata Orlović.