Nakon oslobađanja optužbi za genocid u Srebrenici traži odštetu od 30.000 KM

Nakon što je pravosnažno oslobođen optužbe za genocid u Srebrenici, Goran Sarić je tužio Bosnu i Hercegovinu radi naknade nematerijalne štete zbog vremena koje je proveo pod mjerama zabrane, sa zahtjevom da mu se isplati iznos od 30.000 konvertibilnih maraka (KM), dok Državno pravobranilaštvo smatra da je zahtjev neosnovan i da ga treba odbiti.

Sarića, bivšeg komandanta Specijalne brigade policije, Sud BiH je oslobodio krivnje da je izdao upute, ali i vršio kontrolu nad zamjenikom Ljubomirom Borovčaninom – koji je u Haškom tribunalu osuđen na 17 godina zatvora za zločine počinjene u Srebrenici – te da je pomagao članovima udruženog zločinačkog poduhvata u izvršenju genocida, a što je za posljedicu imalo više od 7.000 ubijenih i oko 40.000 raseljenih osoba.

Na ročištu na kojem se raspravljalo po tužbenom zahtjevu, rečeno je da je Sarić pod mjerama zabrane proveo više od četiri i po godine te da je određeni period bio u kućnom pritvoru.

Oleg Grubač, vještak medicinske struke, izjavio je da su mjere zabrane, pogotovo kućni pritvor, uticale na Sarićevo psihičko stanje u vidu poremećaja prilagođavanja i blage depresije, kao i da je na intenzitet stresa uticala dužina krivičnog postupka.

Sarićeva zastupnica Zagorka Stupar je navela da on odustaje od dijela tužbe koji se odnosi na naknadu materijalne štete i postavila zahtjev da mu se isplati iznos od 30.000 KM sa zateznom kamatom, kao i da mu tužena BiH nadoknadi troškove postupka.

“Ovaj iznos se traži na ime naknade nematerijalne štete i pretrpljene duševne boli nastale zbog povrede prava na slobodu”, naglasila je Stupar.

Među materijalnim dokazima koje je predočila u sudnici, pored nalaza i mišljenja vještaka, nalaze se prvostepena i pravosnažna presuda kojom je Sarić oslobođen za genocid te rješenja Suda BiH o određivanju i produženju mjera zabrane.

Ranije je u tužbenom zahtjevu Sarić tražio da mu se isplati iznos od 43.000 KM, a u sudnici je pojašnjeno da je odustao od dijela koji se tiče materijalne štete, odnosno troškova nastalih usljed putovanja iz Bijeljine u Sarajevo i nazad, zbog čega su njegovi zastupnici odustali i od nalaza vještaka ekonomske struke.

Nađa Hozić, pomoćnik pravobranioca BiH, kazala je kako nema utemeljenja za odgovornost države zbog vođenja krivičnog postupka i mjera zabrane pošto to nisu pravni osnovi za naknadu štete, te je prigovorila na nalaz i mišljenje vještaka Grubača.

“Vještak je utvrdio posljedice koje su eventualno nastale zbog vođenja krivičnog postupka, ali nije procijenio strah, niti se izjasnio o njemu, niti fizičke i duševne boli, kao ni umanjenje životne sposobnosti. Gotovo da nisu provedeni nikakvi dokazi koji se odnose na povredu ugleda časti i ličnosti”, rekla je Hozić i zatražila da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Prije ove presude, Sarića je u novembru 2014. Apelaciono vijeće Suda BiH oslobodilo optužbi za zločine počinjene 1992. u sarajevskom naselju Nahorevo, odnosno da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Centar, nadzirao i učestvovao u razdvajanju muškaraca koji su bili zatvoreni u Psihijatrijskoj bolnici Jagomir u Sarajevu.

Odluku po Sarićevom tužbenom zahtjevu Sud će donijeti naknadno.