Nakon dva mjeseca: Počinje normalizacija rada u zdravstvenim ustanovama (VIDEO)

Nakon dva mjeseca, od prošle sedmice zdravstveni sistem u Federaciji Bosne i Hercegovine polako se vraća u uobičajene tokove.

U jeku pandemije koronavirusa u Opštoj bolnici “Dr. Abdulah Nakaš” samo pacijenti koji su bili na fizikalnoj terapiji poslani su kući. Svi ostali su ostali u bolnici do završetka liječenja. Oni koji su trebali neodložno medicinsku pomoć, bili su zbrinuti i tokom pandemije, javlja BHRT.

– Vi kod frakture morate primiti pacijenta i morate rapunirati morate ga zagipsati. Također sve hronične pacijente sa pogoršanjem smo zbrinjavali. Mi smo od ponedjeljka počeli da primamo sve pacijente koji su bili na listama čekanja, izjavio je prim. dr. Zlatko Kravić, direktor Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš”.

Svi pacijenti koji su u trenutku nastupanja epidemije bili u Kantonalnoj bolnici Zenica, ostali su do završetka liječenja u bolnici. Zbog preraspodjele rada, u ovoj bolnici reducirano je davanje usluga te su primani samo pacijenti koji su imali uputnice, a bili su negativni na koronavirus. U narednom periodu očekuje se normalizacija situacije.

– Upućeni su zahtjevi prema domovima zdravlja da će naše specijalističko-konsultativne ambulante početi sa radom od 1. juna. Također će početi raditi konsultativno-specijalističke ambulante na terenu u domovima zdravlja u opštinama ZDK. Tako da očekujemo da pristižu narudžbe pacijenata koji imaju potrebu za pružanjem takvih usluga, rekao je prof. dr. sc. prim. Rasim Skomorac, direktor Kantonalne bolnice u Zenici.

U Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla, za vrijeme proglašenja vanrednog stanja u BiH, svi hospitalizovani pacijenti ostali su na kliničkom tretmanu. Sve planirane dijagnostičke i operativne procedure su završene, te se na taj način reducirao broj pacijenta, kažu iz Kliničkog centra u Tuzli. Za vrijeme pandemije obavljane su samo hitne operacije, te dijagnostika i operativni zahvati malignih oboljenja.

Mnogi hronični bolesnici u toku pandemije koronavirusa nisu bili u mogućnosti doći do svojih ljekara. Neki nisu mogli da nabave ni lijek od kojeg im zavisi život. Ovo iskustvo trebalo bi nam biti nauk za buduće slične situacije da bi se našlo rješenje za ovu najrizičniju grupu naših sugrađana.