Nakon borbe za veće učešće žena u politici u BiH stereotipi uporno opstaju

Dvije decenije nakon uvođenja obaveznog kandidovanja 30 odsto žena na izborima u BiH, mnoge su se stvari na političkoj sceni promijenile, ali neki uvriježeni stereotipi uporno opstaju.

Pokazuje to i aktuelna kampanja. Čak i rijetke političarke, koje su kandidovane za najviše funkcije, poput Željke Cvijanović, koja juriša na poziciju predsjednice RS, nisu glavni likovi na predizbornim bilbordima, niti su obavezno prvi govornici na stranačkim mitinzima, piše SrpskaInfo.

Time se, ocjenjuju poznavaoci prilika, pokazuje da je i danas ženama u politici u najboljem slučaju namijenjena uloga „one druge“, iza ili pored moćnog muškarca, koji vodi glavnu riječ.

Mada nema skandaloznih izleta, poput izbora za mis kampanje, organizovane u jednom dnevnom listu 2012. i danas se fizički izgled kandidatkinja često stavlja u prvi plan.

Tako je Ujedinjena Srpska kombinovala lijepo sa korisnim, pa je u centru Banjaluke zablistao bilbord ove stranke na kojem su predstavljene žene kandidati.

Lista da blista je pun pogodak i osvježenje, ali s druge strane na bilbordima ove stranke, kada se predstavljaju muški kandidati stoji slogan ”nesalomiva RS”. To je po ocjenama javnosti u prvi plan ponovo izbacilo muške kandidate.

Gordanu Vidović, predsjednicu Seljačke stranke i veteranku borbe za rodnu ravnopravnost u politici, kandidatkinju za Narodnu skupštinu RS, ovakva ikonografija ne iznenađuje.

– Kao i na bilbordima i na listama žene su u drugom planu, iza lidera ili kao „ukras“ između favorizovanih muških kandidata. Dok muškarci drže političke govore, žene u kampanji obilaze manastire i dijele pampers pelene. Novost u ovoj kampanji je što su se mnoge kandidatkinje, pogotovo mlade, uvidjevši da od stranačke kampanje neće imati mnogo koristi, okrenule društvenim mrežama, kao jeftinom, a moćnom alatu za promociju – kaže Vidovićeva.

Na listi s Mektićem, na slici sa Draškom

Među takvima je i mlada kardiologinja dr Maja Dragojević Stojić, kandidatkinja za Parlament BiH. Kao druga na kandidatskoj listi SDS-a ona „prati“ kontroverznog ministra Dragana Mektića, ali je na Fejsbuku je osvanula u društvu hiperaktivnog kandidata PDP Draška Stanivukovića.

– Ne vidim u tome ništa sporno. Kolega Stanivuković iz naše partnerske stranke će, sigurna sam, privući mnoge mlade glasače, a to je i moja ciljna grupa na izborima – kaže Dragojevć Stojić i poručuje da samo mladi, kreativni i obrazovani muškarci i žene, sa dobrim namjerama, mogu zemlju izvući iz duboke krize.

Uz mlade i političkoj javnosti uglavnoj nepoznate kandidatkinje, za mandate se bore i već profilisane političarke, poput Dušanke Majkić, Nade Tešanović i Srebrenke Golić iz SNSD, te Aleksadnre Pandurević (SDS), jedne od rijetkih žena koje su se uspjele izboriti za prvu poziciju, čak i na kompenzacionoj listi.

Žene kao radna snaga u kampanji
Ovaj primjer pokazuje da se političarke danas, mnogo uspješnije nego prije 20 godina, bore za pozicije unutar stranaka, ocjenjuje novinarka i politikologinja Radmila Žigić, jedna od aktivistkinja koje su 1998. „progurale“ zakonsku obavezu kandidovanja žena na izborima.

Uspjeh je, dodaje, i to što one djeluju ozbiljno i sigurno na javnoj sceni i što ozbiljno doživljavaju svoj politički angažman. Takođe, danas su rijetki političari koji bi sebi dozvolili seksističke ispade.

– S druge strane, na djelu je proces marginalizacije žena unutar stranaka i borba za kontrolu izbornog procesa i očuvanje moći koju vode partijski lideri. Žene masovno postaju „radna snaga“ u izborima, donose glasove, ali ne osvajaju pozicije jer je izborni proces korumpiran. Lični glasovi se dopisuju i ko će biti izabran odlučuju muški centri moći unutar stranaka – kaže Žigićeva i dodaje da u takvoj situaciji prolaze samo žene koje učestvuju u „pravilima“ igre.

Što se ikonografije tiče, kaže, manje je otvorenog seksizma, ali i dalje je za kandidatkinju “bitnije” da je mlada i lijepa, nego da bude obrazovana, uspješna i pametna.

Vrh rezervisan za muškarce

Uprkos tome što se broj izabranih žena u predstavničkim tijelima u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa kreće oko 17 odsto, postoje pozicije i na nivou BiH i u RS, koje su i danas u političkoj praksi „rezervisane” za muškarce.

Po pravilu što je viši nivo vlasti i što je veća politička moć, to je manje žena na pozicijama. Tako žena nikad do sada nije bila članica Predsjedništva BiH, niti predsejdnica Savjeta ministara BiH, predsjednica Republike Srpske ili Federacije BiH, ministarka inostranih poslova BiH.

I na čelu svih vodećih političkih partija su isključivo muškarci, što u BiH, koje je partokratsko društvo, možda najviše oslikava odnos moći.

Radmila Žigić: Polet i energija

Radmila Žigić još se sjeća energije i poleta kojim su žene 1998. godine, kad je prvi put propisano obavezno kandidovanje žena, stupale u politiku.

– Radila sam treninge za žene na listama, a na seminaru koji je organizovao OSCE bilo je 80 žena. Radile smo po 10 sati dnevno, a potom do kasno u noć razgovarale. Pored straha od nastupa u medijima, nove političarke osjećale su se nesigurno pred političkim temama koje su i tada bile opterećene problemima nacije, države, patriotizma. Ekonomija, zdravlje, obrazovanje, kvalitet života, bili su u drugom planu, a tako je, nažalost, i danas – kaže Žigićeva.