Nadzorne kamere – od potrebe do kršenja ljudskih prava

Razlozi za korištenje javnih nadzornih kamera postoje, ali moraju biti strogo regulisani, kao i način na koji se podaci s kamera koriste, zaključeno je tokom jednog od panela u Makedoniji na konferenciji Internet Freedom Meet u organizaciji Balkanske istraživačke regionalne mreže (BIRN).

Fokus na važnost kontrole i razumijevanja opasnosti koju sa sobom nosi korištenje kamera za nadzor te njihovo regulisanje, istraživačica digitalnih prava Ena Bavčić smatra obavezom koju nositelji vlasti moraju uključiti u sigurnosnu politiku javnog nadzora.

“U nekim situacijama kamere stvarno trebaju postojati, ali ko obrađuje i uzima podatke? Nije dovoljno reći da onaj ko kontroliše te kamere ima ‘dobre namjere’. Ne možemo se osloniti na to, na odluku jedne osobe koja možda ima ili nema dobre namjere. Upravo zato morali bismo imati jaka javna pravila“, kaže Bavčić.

Ona je podsjetila i na manjak pravila u slučaju postavljanja kamera u objektima ili prostorima u vlasništvu manjih ili većih kompanija – od slučaja kamera u toaletima restorana u Goraždu do kamera na objektima kompanija pred kojima se dešavaju protesti i pomoću kojih ta kompanija može prikupljati podatke o demonstrantima.

“Puno je slojeva i pitanja. Država bi trebala da ima pravila po kojima privatni korisnici i kompanije mogu koristiti kamere. Postoje ljudi koji su spremni da razgovaraju o tome, ali nema sistemskog pristupa i odgovornosti“, tvrdi Bavčić.

Mensur Hoti iz kosovskog Ministarstva unutrašnjih poslova kazao je da je svjestan da kamere na javnim površinama imaju neke negativne posljedice, ali je videonadzor od prijeke potrebe, te policija ima korist od takvih sistema za rješavanje kriminala.

“Mi imamo podatke za neka djela čiji su počinitelji procesuirani, ali nema pokazatelja koji će ubijediti naše građane i koji će u potpunosti opravdati korištenje kamera. Ipak, živimo u društvu u kojem građani žele zaštititi svoju imovinu kamerama“, rekao je Hoti.

Pitanje videonadzora nije riješeno ni u razvijenijim državama regije, kaže Domen Savić iz slovenske organizacije “Citizen D”. On je kazao da su gradske vlasti Ljubljane skrivale podatke o lokacijama i broju nadzornih kamera, uz objašnjenje da tako štite sistem od hakera.

Također, skrenuo je pažnju i na nelogičnosti funkcionisanja ogromnog sistema u glavnom gradu Slovenije.

“Podaci s kamera nisu toliko korisni za policiju jer su niske kvalitete, nema sistema za prepoznavanje lica, a policija kasno dobija dozvolu od suda da pogleda materijal. A zašto? Između ostalog, Ljubljana nema dovoljno prostora za materijal, pa se on briše nakon nekoliko sedmica. Također, građani mogu tražiti snimke ukoliko misle da se na njima nalaze, ali se zahtjev može odbiti ako se na snimku nalaze drugi ljudi, jer vlast ‘nema vremena da sve anonimizira'“, kaže Savić.

On je podsjetio i na slučaj krađe dijelova rasvjete koji mjesecima nije bio rješavan, iako su postojali snimci krađe. Objašnjenje vlasti je bilo da su snimci bili mutni.

Šef uniformisane policije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Kantona Sarajevo, Džafer Hrvat, kaže da nadzorne kamere daju veliki doprinos u rješavanju slučajeva kriminala u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

“U Sarajevu samo administrator može pristupiti bazi podataka, preuzeti materijal nakon naloga. To važi za sve sisteme nadzora, uključujući i one koji prate registarske tablice. Ako se desi potencijalno kršenje pravila, onda slijedi interna istraga i to shvatamo vrlo ozbiljno“, kaže Hrvat.

Iz MUP-a Kantona Sarajevo kažu da sistem nadzornih kamera u BiH nema komunikaciju s internetom te se materijal prenosi lokalno, što smanjuje šansu za kompromitovanje. Također, u planu je nabavka novih nadzornih kamera koje će pratiti rad policajaca i biti pričvršćene za njihovu uniformu.

“Policajac će paliti kameru kada on želi i ako to zahtijeva specifična situacija. Prema svojoj procjeni, policajac kontroliše kameru – to je jako važno. Svaka kamera će imati SD karticu. Nakon svake završene smjene, SD se vadi i prenosi na server. Ako se građanin žali na policajca pozivajući se na snimak, on će to moći učiniti u roku u kojem se snimak čuva, a to je 30 dana“, kazao je Kerim Šetić, šef IT sektora u MUP-u Kantona Sarajevo.

Pored toga, predstavnici sarajevskog MUP-a kazali su da postoji plan nadzora autobuskih stajališta zbog identifikacije vozila i njihovih vlasnika koji parkiraju na proširenjima namijenjenih autobusima.

Bavčić kaže da se sve nadzorne kamere, pa i one na policijskim uniformama, mogu zloupotrijebiti odnosno biti problem za obične građane, posebno ako dođe do policijskog nasilja.

“U Albaniji su stavili kamere na policijsku odjeću. Potom se desio slučaj policijskog nasilja nad osobom, što je kasnije objašnjeno kao legitimna upotreba sile. Da li je to stvarno slučaj, ne znamo. Problem je što kamere na policajcima tada nisu radile i to je pokazatelj kako, ako je potrebno, kamere mogu biti korištene protiv građana“, kaže Bavčić.

Ona je dodala da ljudi povremeno traže kamere i zagovaraju njihovo omasovljavanje, ali to ne znači da razumiju šta traže, te je obaveza stručnjaka da ih informišu o benefitima i rizicima, i onda odluče.

Hoti iz kosovskog MUP-a naglašava da su ovakvi primjeri dokaz kako društvo u izvjesnoj mjeri mora prihvatiti rizik, ali treba raditi na tome da benefiti budu veći.

“Trebamo se postarati da je pozitivan aspekt kamera veći od negativnog. Također, postojanje kamera i svjesnost policajaca ili drugog službenika da postoje kamere u prostorijama za ispitivanje na neki način vrše pozitivan efekat u odnosu koji se dešava u tim prostorijama“, kaže Hoti.