Nacionalnost glavni povod širenju mržnje na portalima u BiH

Govor mržnje u medijima u posljednjih nekoliko godina sve je izraženiji, rečeno je, uz ostalo, u Banjaluci gdje su, u okviru konferencije “Online mediji kao generatori govora mržnje”, predstavljeni i rezultati istraživanja o nivou i uzrocima govora mržnje na internet portalima.

Većina građana i dalje je mišljenja da su političari najodgovorniji za govor mržnje, jedan je od nalaza istraživanja koje je proveo Servis za medijsku profesionalnu edukaciju i razvoj (SEMPER), uz pokroviteljstvo Fondacije “Friedrich Ebert Stiftung”.

Jedan od autora istraživanja, komunikolog Mladen Bubonjić, navodi kako je tokom aprila mjeseca izvršen monitoring 30 portala u Bosni i Hercegovini, a tokom juna mjeseca provedena je i anketa među korisnicima, građanima, prenosi Radio Slobodna Evropa.

“Ispitanici su prepoznali da je nacionalnost među prvima, zatim religija, takođe seksualna opredijeljenost i politički stavovi, dok recimo spol, odnosno rodno opredjeljenje nije bilo toliko zastupljeno kada je riječ o prepoznavanju uzroka širenja govora mržnje. Kada je riječ o kvalitativnom nivou ispitivanja, dakle ovom monitoringu, tj. analizi sadržaja na tih 30 portala, ustanovili smo da je na 11 portala zabilježen govor mržnje i ono što je najvažnije, da nijedan portal, dakle nijedan medij nije bio inicijator govora mržnje. Dakle, nijedan tekst koji su novinari napisali nije sadržavao govor mržnje”, rekao je Bubonjić.

No govor mržnje na onlajn medijima najviše se vidi u komentarima koje ostavljaju korisnici, odnosno čitaoci, ističe Bubonjić.

“I to isključivo u najvećoj mjeri na portalima gdje je bilo omogućeno anonimno komentarisanje, dakle sa nekim pseudonimima ili nikovima. Na portalima gdje je bilo omogućeno komentarisanje sa punim imenom i prezimenom bilo je mnogo manje zabilježenih slučajeva govora mržnje nego na portalima gdje je bilo omogućeno anonimno komentarisanje”, dodaje Bubonjić.

Govor mržnje u medijskom, pa i u onom onlajn eteru, se pojavljuje ili kao sredstvo za ostvarivanje nekih ciljeva, međutim, nerijetko je ono uzrokovano uslijed neobrazovanosti, straha i neartikulisanosti.

No, u podijeljenom društvu kakvo je bosanskohercegovačko, govor mržnje ne može donijeti ništa dobro, navodi profesor banjalučkog Fakulteta političkih nauka Aleksandar Bogdanić.

“U svakom slučaju može dovesti do veće polarizacije u društvu i veće te podijeljenosti koju sad imamo, što naprosto nikako nije dobro. Sa druge strane, ako ovi drugi, civilno društvo, nevladine organizacije, obrazovanje, mediji, profesionalne organizacije… generalno svi, stave naglasak na razvijanje svijesti i o slobodi govora i o govoru mržnje, onda će to sve biti manje i manje uticajno, što je najvažnije”, ocjenjuje Bogdanić.

Marija Pudarić iz Savjeta za štampu Bosne i Hercegovine ističe da i njihova istraživanja pokazuju kako je govor mržnje u porastu posljednjih nekoliko godina u onlajn medijima. Iako Savjet nema mogućnost kažnjavanja govora mržnje, Pudarić navodi kako se provodi sveobuhvatna akcija, kako bi se, po principu samoregulacije, edukovali novinari i osoblje koje radi na portalima.

“Mnogi misle za uvredljive sadržaje da je to isto što i govor mržnje. To nije tačno. Psovanje i uvredljivi sadržaji ne moraju biti nužno govor mržnje, dok govor mržnje može biti tako dobro sakriven da se na prvu uopšte ne može iščitati iz komentara da sadržava govor mržnje. I komuniciramo sa uredništvima portala kako da riješe, kako da skinu, banuju trajno ili kratkoročno nekog komentatora, šta da brišu, na koje komentare samo da stave upozorenje da je to govor mržnje”, rekla je Pudarić.

Govor mržnje je i u bh. zakonodavstvu prepoznat kao krivično djelo. Marija Pudarić dodaje da se to posebno potencira, jer, kako kaže, osobe koje šire govor mržnje moraju zbog toga da odgovaraju.

“U ovoj godini već su četiri privođenja bila baš zbog govora mržnje u onlajn portalima. Znači da se nešto pokrenulo. Dosad baš i nismo imali slučajeve da su se ljudi privodili, da su se uopšte otvarali slučajevi protiv govora mržnje unutar našeg zakonodavstva”, ističe Pudarić.

Posljednje istraživanje je namjerno provedeno tokom aprila i juna mjeseca kada je najmanje datuma koji podsjećaju na traumatične događaje iz bliske prošlosti u Bosni i Hercegovini. No, i pored toga, govor mržnje je prisutan, ističe Mladen Bubonjić.

“Čitaocima koji šire govor mržnje zaista nije potreban povod. Recimo slučaj, zabilježili smo vijest na Klixu, koji je inače portal na kojem je zabilježen najdrastičniji slučaj govora mržnje, gdje su čitaoci komentarisali vijest o vaskršnjoj liturgiji u Sarajevu i tu je bilo primjera govora mržnje. Dakle, pojedinim čitaocima zaista nije bitan povod da bi širili govor mržnje. Takođe ono što smo mogli da primijetimo kada je riječ o komentarisanju, ono što smo primijetili je da gotovo uvijek isti komentatori, isti čitaoci šire govor mržnje”, navodi Bubonjić.

Onlajn mediji su sve popularniji, gotovo da su preuzeli dominaciju nad tradicionalnim medijima, te je i poruka sagovornika kako se posebna pažnja mora usmjeriti na suzbijanje govora mržnje. No, dodatni izazov predstavlja činjenica da se na prostoru Balkana sve češće pojavljuju anonimni portali koji plasiraju i informacije koje ciljano šire govor mržnje.

Prema mišljenju novinara riječkog Novog Lista Borisa Pavelića, sa tim se veoma teško boriti.

“Zakonodavstvo, pa i dobra volja, politička i javna, stalno kaskaju za tehnološkim mogućnostima koje su daleko ispred, tako da kažem, realne stvarnosti i onda se tu otvara silan prostor za ono što je bivši predsjednik Hrvatskog novinarskog društva u Hrvatskoj nazvao ‘medijima kanalizacije’. Stvaraju se javni kanali, smišljeno stvoreno za to da šire netrpeljivost, razne vrste zapaljujućeg govora i tako dalje. To je naša stvarnost i stim se naprosto u buduće, bojim se, mora računati”, zaključuje Pavelić.