Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

dječja i ljudska prava

​Na sljedeći Međunarodni dan djevojčica, budimo bolji!

Facebook objava jednog bh. vrtića, u kojoj stoji da je Međunarodni dan djevojčica obilježen organizovanjem modne revije za djevojčice, gdje su ih dječaci ocjenjivali podizanjem ocjena u zrak, birajući tako dvije djevojčice koje su kući otišle sa lentama, uznemirila me do same srži. Ne samo da je ovakav događaj protivan svemu onome što Međunarodni dan djevojčica predstavlja, nego je problematičan na više nivoa

Prije 12 godina, Ujedinjene nacije su proglasile 11. oktobar Međunarodnim danom djevojčica. Uvođenjem ovog dana željela se skrenuti pažnja na neravnopravan položaj djevojčica i žena u današnjem društvu, na činjenicu da ih se ne uključuje u globalne razvojne planove, na podatak da desetine miliona djevojčica nemaju pristup obrazovanju i da su izložene raznim oblicima nasilja čiji počinioci nikada ne budu kažnjeni, piše Maja Bradarić za Prometej.ba.

Osim podizanja svijesti o ovim problemima, cilj ovog dana je i ukazati na potencijalna rješenja gore navedenih problema sa kojima se djevojčice širom svijeta susreću.

Obilježavanje na više načina

Od tada, u različitim zemljama, ovaj dan se obilježavao na više načina – od kreiranja platformi kroz koje djevojčice pričaju o svojim interesima, željama i hobijima, na kojima mogu da upoznaju potencijalne mentorke iz različitih profesija, do pozorišnih predstava i filmova koji prikazuju žene i djevojčice koje ruše stereotipe koje im je (patrijarhalno) društvo nametnulo.

Ukoliko se na društvenim mrežama izvrši pretraga za #DayOfTheGirl, mnogi ovakvi i slični primjeri su nadohvat ruke: inspirišu, pokreću i pozivaju na promjene. Kako je onda i dalje moguće da se uz pregršt lako dostupnih informacija o ovom danu i onome što on predstavlja, u jednom bosanskohercegovačkom vrtiću, on obilježi uz izbor za miss vrtića, koju su, držeći ocjene, izabrali dječaci? Zašto je izbor za miss vrtića prvi događaj koji nekoga asocira na Međunarodni dan djevojčica i zašto je, naizgled, svima uredu da se ovaj dan tako besramno izbanalizira?

„Izbanalizira, kažeš? Pa nema ništa loše u tome što su se djevojčice lijepo obukle i prošetale improvizovanom modnom pistom“, reći će neko. I nema. Djevojčice mogu sve: i šetati modnom pistom, i pjevati, i plesati, i igrati nogomet, i biti tihe, i glasne, penjati se na najviše planine i roniti u najvećim dubinama. Sve sa osmijehom, i bez ičijeg odobrenja. Posebno odobrenja dječaka.

Ono čemu nas patrijarhalno društvo godinama uči jeste da djevojčice i žene treba da imaju pasivnu ulogu u društvu i da se njihova vrijednost ocjenjuje isključivo na temelju kriterija ljepote i popularnosti.

Dobro uvježbani obrasci

Organizovanje događaja u kojima se dječacima daje autoritet za ocjenjivanje djevojčica po ovim kriterijima ojačava stereotipe protiv kojih se djevojčice i žene širom svijeta bore. Umjesto da se djevojčice slave zbog njihove kreativnosti, sposobnosti i jedinstvenosti, vraćamo se na stare, dobro uvježbane obrasce u kojima djevojčice moraju da traže potvrdu i odobrenje od drugih (dječaka), podržavajući tako dinamiku moći koja podstiče rodne predrasude i stereotipe.

Na taj način mi učimo našu djecu, i djevojčice i dječake, da su ovakve postavke uredu, da svijet tako funkcioniše i da oni treba da nastave da ga održavaju takvim. Na ovaj način mi učimo djevojčice da je ovo velika stvar koja se od njih traži, i da će bilo šta drugo što nauče uvijek biti u drugom planu u odnosu na njihov fizički izgled i način na koji se oblače.

Organizovanje ovakvih događaja je problematično uvijek, a posebno na Međunarodni dan djevojčica, čiji je cilj promovisati rodnu ravnopravnost i osnažiti djevojčice.

„Jao, ok, pa nije to baš tako strašno“, reći će neko drugi. „Djeca su se zabavila, a oni su svakako još mali da razumiju ove stvari.“ Jesu, mali su da razumiju šta tačno sve ovo znači i simbolizira. Međutim, dovoljno su veliki da razumiju šta se od njih očekuje i za šta će biti nagrađeni, a za šta ne.

Mnoge studije su pokazale da sticanje zdrave slike o sebi počinje u najranijoj dobi, i da je u nekim slučajevima i ključno da bi djeca razvila samopouzdanje, pozitivnu sliku o sebi i da u kasnijoj životnoj dobi ne bi imali narušeno mentalno zdravlje. Sve ove stvari su uzročno-posljedično povezane. Studija objavljena u naučnom časopisu Journal of Clinical Child & Adolescent Psychology, pokazala je da su razgovori o izgledu vršnjaka bili negativno povezani sa slikom koju imaju o sebi u kasnijoj dobi (Clark & Tiggemann, 2007), a druga studija pokazala je da su društveno poređenje i pritisak da se izgleda na određeni način snažno povezani sa zabrinutošću i opterećenošću mladih žena sa njihovim izgledom (Jackson & Chen, 2008).

Zabrinjavajući rezultati anketa

Zabrinjavajući su i rezultati anketa, kao što su oni koji proizilaze iz ankete sprovedene svake godine od strane organizacije Girlguiding, u kojima se vidi da je djevojčicama već od njihove sedme godine jasno da ih se cijeni više na osnovu njihovog izgleda, a ne na osnovu onoga što znaju ili kakve su kao osobe.

Pregled literature objavljen u naučnom časopisu Body Image pokazuje da su i dječaci i djevojčice dobi između tri i šest godina nezadovoljni svojim tijelima i izgledom, što je poražavujući podatak (Tatangelo et al, 2016). Uzimajući sve ovo u obzir, pitam se, zašto i dalje kao odrasle osobe postavljamo temelje na kojima djeca mogu da grade nesigurnosti i iskrivljenu sliku o sebi? Zašto smo dozvolili da na Međunarodni dan djevojčica, veliki broj njih iz jednog bosanskohercegovačkog vrtića ode kući razmišljajući zašto one nisu izabrane kao najljepše i šta su to uradile pogrešno? Zašto im otimamo priliku da se sve one osjećaju posebno, ne samo na ovaj dan, nego na svaki dan njihovog života?

Kao društvo, odgovorni smo da budemo bolji i da ne dozvolimo ovakve ispade. Treba da razmislimo o dubljim posljedicama primjera koje postavljamo djeci. Treba da se educiramo i uvažimo rezultate istraživanja koja su nam, barem danas, u ovom digitalnom dobu lako dostupna.

Moramo da kreiramo okruženje u kojem se dječja vrijednost neće mjeriti tuđim prosudbama baziranim na površnim kriterijima. Dan djevojčica treba da bude dan kroz koji će se djevojčice podsjetiti da je snaga u različitosti i da će ih se prepoznati na osnovu toga, a ne na osnovu mjerila koja su im nametnuta. Iskoristimo ovaj dan da svako dijete, bez obzira na spol i rod, nauči da ravnopravnost nije samo riječ, već stvarnost za koju svi moramo raditi.

Ne oduzimajmo djevojčicama slobodu da budu šta god žele da budu, a ne ono što im društvo nalaže da budu. Na sljedeći Međunarodni dan djevojčica, budimo bolji!