Na semaforima u Sarajevu zeleno za pješake traje veoma kratko

Na nekoliko velikih sarajevskih raskrsnica svjetlosni intervali na semaforima za prelazak pješaka, odnosno upaljeno zeleno svjetlo, veoma su kratki, a na saobraćajnicama gdje postoje tri-četiri trake, pješak može preći tek polovinu saobraćajnice nakon čega se pali crveno svjetlo što kod pješaka stvara osjećaj nesigurnosti.

Razlog takvog funkcioniranja semafora u razgovoru za Fenu pojasnio je projekt- menadžer u firmi koja je zadužena za održavanje i rad semafora u Kantonu Sarajevo “Step” d.d. Sarajevo dipl.ing.saob. Boris Sakić.

– Kada su u pitanju pješaci, semafori na pješačkim prijelazima funkcionišu na taj način da zeleno svjetlo pješacima signalizira kada je dozvoljeno započeti prelazak preko prijelaza. Po prestanku zelenog svjetla, za pješake slijedi međuvrijeme ili zaštitno vrijeme koje im omogućuje da sigurno završe svoje kretanje, čak i u slučaju da su svoj prelazak započeli u zadnjoj sekundi zelenog svjetla – kaže Sakić.

Dodaje da zaštitna vremena zavise od dužine pješačkog prijelaza i za svaki prijelaz se posebno proračunavaju.

– Tako, što je pješački prijelaz duži, to je duže i zaštitno vrijeme – pojasnio je Sakić.

Govoreći o primjeru pješačkog prijelaza kod Higijenskog zavoda, naveo je da zeleno svjetlo za pješake traje 14 sekundi, od čega su zadnje četiri sekunde trepćuće, nakon čega slijede 24 sekunde zaštitnog vremena, odnosno slijedi vrijeme kada je i pješacima i vozačima crveno svjetlo, a sve da bi pješaci sigurno završili svoj započeti prelazak.

Tek nakon 24 sekunde crvenog svjetla za pješake, slijedi zeleno svjetlo za vozače.

– Ako naprimjer posmatramo hipotetski pješački prijelaz dužine 12 metara, odnosno pješački prijelaz preko četiri saobraćajne trake širine tri metra, njegovo minimalno zaštitno vrijeme bi iznosilo 10 sekundi jer se kod proračuna obično uzima da se prosječan pješak kreće brzinom od 1,2 m/s – ističe on.

Budući da na području Bosne i Hercegovine ne postoji nacionalni standard ili smjernice za projektovanje svjetlosne signalizacije, kaže da se odgovori mogu pronaći u nacionalnim standardima ili smjernicama drugih zemalja koji su toj oblasti posvetili više pažnje, vremena i energije od BiH.

Tako, kako je kazao, njemačke smjernice za sisteme svjetlosne signalizacije RILSA (Richtlinien für Lichtsignalanlagen) preporučuju da se osigura vrijeme zelenog svjetla u toj mjeri da pješak može prijeći minimum polovinu pješačkog prijelaza prije nego što se pojavi crveno svjetlo.

– Budući da je potrebno 10 sekundi da se cijeli pješački prijelaz pređe, u slučaju našeg hipotetskog pješačkog prijelaza pet sekundi zelenog svjetla bi bile zadovoljavajuće. Ipak, budući da semafori funkcionišu u realnom svijetu kod ovakvih proračuna se u obzir uzimaju faktori kao što su blizina škola, bolnica, staračkih domova i sličnih ustanova ali i prisustvo slijepih i slabovidnih osoba ili osoba koji imaju umanjenu mobilnost, te se u tom slučaju ovi proračuni prilagođavaju njihovim potrebama – naglašava.

Dodaje da se za tretiranje saobraćajnih tokova vozila koristi ista logika proračuna zaštitnih vremena kao kod pješaka samo što su parametri i situacije različiti.

– Kod određivanja dužine zelenog i crvenog svjetla prije svega se uzimaju u obzir rezultati brojanja saobraćaja, te se prilagođavaju rezultatima kapacitivne analize raskrsnice. Također, u obzir se uzimaju i faktori kao što su npr. izolovanost semaforizirane raskrsnice od drugih raskrsnica ili je u pitanju sistem koordiniranih raskrsnica (tj. “zeleni val”), geometrijske karakterisitke raskrsnice, učešće vozila koje obavljaju lijeva skretanja i slično – pojašnjava.

Kada je u pitanju sam postupak proračuna, napomenuo je da je svaka semaforizirana raskrsnica započela svoj put semaforizacije kroz izradu projektne dokumentacije u kojoj se definišu i proračunavaju između ostalog i svi sigurnosni aspekti koji se trebaju osigurati.

– Po završetku izrade projektne dokumentacije ona prolazi kroz proces revizije i izdavanje saglasnosti – dodaje Sakić.

Na području Kantona Sarajevo nadležni organ za izdavanje saglasnosti i ujedno upravitelj nad radom semafora je Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo, osim ako se ne radi o magistralnim cestama. U tom slučaju je nadležno JP Ceste FBiH.

– Nakon odobravanja projektne dokumentacije pristupa se izvođenju radova, po čijem okončanju se provodi komisijski pregled provjere kvantiteta i kvaliteta izvedenih radova. Tek nakon što se ustanovi da su radovi izvedeni u skladu s projektnom dokumentacijom semafori se mogu staviti u funkciju – naveo je Sakić.

Naglasio je da dokaz sigurnog i pouzdanog rada semafora leži u činjenici da ni u jednom slučaju saobraćajnih nezgoda koje su se dogodile na području Kantona Sarajevo, a prilikom kojeg je traženo vještačenje njihovog rada, nije ustanovljeno da je uzrok nezgode bio nepravilan ili nepouzdan rad semafora.