Podnesena krivična prijava
Na povratku iz škole presreo ih otac drugarice iz razreda, vrijeđao, prijetio i udarao
Mene je bilo strašno strah. Stalno sam razmišljala šta se može novo desiti, hvatala me panika. Valjalo je dijete opet poslati u školu, a napadač je sve isplanirao. Čekao je tamo gdje nema kamera, našao najbolje mjesto gdje neće biti dokaza. I to je strašno. To smo rekle i policiji – ispričala je za Fokus majka jednog od dječaka
Skoro devet mjeseci prošlo je od kada su roditelji dvojice dječaka iz Sarajeva podnijeli krivičnu prijavu protiv E. J. zbog nasilničkog ponašanja. Nisu upoznati ima li pomaka u istrazi. U Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo škrti na informacijama. Kažu tek da je predmet u fazi provjere.
Početkom godine roditelji su otišli u sarajevsku policiju i podnijeli krivičnu prijavu protiv oca djevojčice koja ide u razred s njihovim sinovima. Smatrali su da mora biti sankcioniran zbog verbalnog i fizičkog napada. Za dobrobit svoje, ali i ostale djece, jer bilo kakav oblik nasilja je nedopustiv i strašan, a posljedice po žrtve daleko su veće ako ono ostane nekažnjeno.
Četrnaestogodišnjake je u februaru ove godine, nedugo nakon početka drugog polugodišta, u neposrednoj blizini škole, presreo muškarac.
Ispostavit će se da je riječ o ocu školske drugarice, koji je odlučio “uzeti pravdu u svoje ruke”, vjerovatno smatrajući jednog od dječaka odgovornim za povredu koju je ranije zadobila kćerka.
“Ubit ću te ako još jednom priđeš mojoj kćerki”
– Odrastao čovjek odlučio je da se fizički obračuna s djecom kojoj je u tom trenutku bilo 14 godina. Pa ko se ne bi uplašio i iznenadio!? Napao ih je, dakle, ozbiljan čovjek s odgovornim poslom, koliko smo saznali. Govorimo o čovjeku za kojeg bi svi, vjerovatno, na prvu rekli da je jedan fini gospodin. Sačekao ih je, prišao mom sinu i počeo strašno da viče na njega i da mu prijeti. Govorio mu je nešto kao “ubit ću te ako još jednom priđeš mojoj kćerki” i slično – priča za Fokus majka dječaka.
Istovremeno, snažno ga je udario u rebra, a prijatelj je odmah skočio u odbranu, ali je i on dobio udarac. Svemu je svjedočilo i nekoliko druge djece. Satima nakon nemilog događaja ispričao je majci šta se desilo.
– I tada je još bio u strahu. Ne mogu ni zamisliti kako se osjećao u momentu kada se to desilo – kaže naša sagovornica.
I majka drugog dječaka prisjetila se šta joj je sin ispričao tog dana:
– Čovjek se unosio u lice njegovom drugu, hvatao ga za revere, izgovarao gnusne uvrede i prijetnje. Nažalost, nije se završilo na verbalnom napadu. Udario ga je laktom u rebra. Naš sin ga je u panici molio da prestane i da ga ostavi na miru, da su maloljetni i da se ne može tako ponašati prema njima. Međutim, umjesto da se povuče i prestane, taj roditelj je i njega udario šakom u lice. Bili smo šokirani kada su nam djeca ispričala.
Kaže da je sin neko vrijeme imao tragove udarca na obrazu. Pokazuje nam fotografiju kao dokaz, te dodaje da dijete nije moglo spavati zbog pretrpljenog stresa i straha. Nije mu bilo jasno kako to da starija osoba može napasti njegovog druga, a potom i njega.
Šta je prethodilo napadu?
Nekada ranije djeca su se zabavljala u školskom dvorištu. Dječak je imao skateboard pa su mnogi drugari i drugarice željeli isprobati. Nažalost, djevojčica je pala i slomila nogu. Majke napominju da su školske kamere snimile nesreću pri čemu je utvrđeno da je niko nije gurnuo. Uprkos tome, taj pad i lom vjerovatno su bili povod za napad. Dječaci, srećom, nisu zadobili teže fizičke povrede, ali bi zato one emocionalne mogle ostaviti dubok trag.
– Duže vrijeme sina smo pratili do školskog dvorišta na prvi čas i dolazili po njega nakon završetka nastave. Napominjemo da nikada nismo dobili izvinjenje, ali zato jesmo ljutit pogled tog roditelja kad se slučajno sretnemo u gradu. Nekako sam do tada očekivala da svi roditelji stanu u zaštitu bilo kojeg djeteta na ulici, a ne da ih udaraju – priča majka.
Prema njenim riječima, djevojčica se prije napada, tokom nastave, obratila dječaku i rekla: “Doći će moj tata, vidjet ćeš šta će ti uraditi.” Niko tu prijetnju nije ozbiljno shvatio.
– Strašno je da se u njihovoj kući, porodici, razgovaralo o tome. Vjerovatno taj gospodin misli da ima pravo na takve postupke. I to je problem – kaže sagovornica Fokusa.
Roditelji dječaka događaj su prijavili nadležnoj policijskoj upravi. Podnijeli su krivičnu prijavu zbog napada odrasle osobe na maloljetnike. Obavijestili su i Osnovnu školu “Vladislav Skarić”, koju su pohađala djeca i u čijoj neposrednoj blizini se sve odvijalo.
Škola postupila po protokolu, ali šta to znači?
Direktor Meho Pirić potvrdio nam je da su upoznati o dešavanjima 8. februara 2024. “izvan školskog dvorišta prilikom povratka učenika iz škole”.
– Odmah po saznanju za događaj od razrednice devetog razreda i majke jednog učenika u poslijepodnevnim satima istog dana dogovoreno je postupanje u navedenom slučaju između razrednice, direktora škole i stručne službe škole. Sutradan su obavljeni razgovori s učenicima radi prikupljanja informacija o događaju. Nakon toga, kontaktirani su roditelji učenika te roditelj koji je sudjelovao u ovom događaju. Obaviještena je nadležna Policijska stanica Centar o događaju. Ostavljen je kontakt s ciljem daljnjeg postupanja policije u ovom slučaju – navodi se u direktorovom odgovoru.
Također, Pirić je naveo da je škola “u okviru svojih obaveza propisanih Programom sekundarne prevencije i pravilnicima iz te oblasti obavila potrebne razgovore s učenicima i roditeljima, pojačala pedagoški rad s učenicima i poduzela sve da se ovakve situacije ne ponove i da do njih ne dođe ni u školskom objektu, dvorištu škole ili na putu od kuće do škole”.
Kakve je to konkretne aktivnosti podrazumijevalo nismo uspjeli saznati.
Direktor je rekao da u ovom trenutku ne može dati više informacija te da će naš novi upit razmotriti jedino ako se pozovemo na Zakon o slobodi pristupa informacijama. To smo učinili i čekamo odgovore. Rok da nam ih dostave je 15 dana.
Kontaktirali smo i Vijeće roditelja ove škole i pitali da li se o ovom događaju razgovaralo u cilju preveniranja sličnih incidenata. Osoba koja je tokom prošle školske godine bila predsjednik VR kazala nam je da se ne sjeća slučaja i da nam ne može pomoći jer više nema pristup zapisnicima sa sjednica.
Bez uvida u sve zapisnike sjednica, nažalost, ne mogu ništa konkretno reći. Vjerovatno smo raspravljali o tome i ne vjerujem da je izostala adekvatna reakcija u nadležnosti škole i Vijeća – kazao je bivši predsjednik Vijeća roditelja.
Razrednica došla nespremna na roditeljski
Ako bi reakciju škole sudili prema reakciji razrednog starješine, mogli bi je ocijeniti na različite načine, ali ne i „adekvatnom“. Naime, majka jednog od napadnutih dječaka prisustvovala je jednom od redovnih roditeljskih sastanaka nakon incidenta i, prema njenim riječima, razrednica ni jednom riječju nije spomenula događaj.
– Jedan od prisutnih roditelja potom je pitao: „Hoćemo li se praviti da se ništa nije desilo ili ćemo dobiti informaciju?“, na šta je razrednica rekla da se nije pripremila za razgovor o tome. Onda je pogledala mene i rekla da mogu ja ispričati ukoliko želim. Time je otkrila o kome se radi, a možda nije trebala – kaže sagovornica Fokusa.
Razgovarali smo i s predsjednicom Udruženja “Dignitet”, profesoricom pedagogije i magistricom sociologije Edisom Demić, koja ima dugogodišnje iskustvo u radu kada je u pitanju nasilje nad djecom, a gdje su uključene institucije poput škola.
– Nažalost, u praksi često dolazi do nedostatka adekvatne reakcije i implementacije protokola o postupanju u slučajevima nasilja u školama. Iako su protokoli prisutni u obrazovnim ustanovama, mnogi prosvjetni radnici nisu upoznati s njihovim sadržajem ili ne znaju kako ih primijeniti odnosno kako postupiti. Često se primjećuje tendencija “ne talasaj”, što dodatno otežava zaštitu djece – kaže Demić.
Tužilaštvu prijavljeno 1. aprila, a još u fazi provjere
U slučaj, o kojem su Fokus upoznali roditelji dvojice dječaka u okviru istraživanja i upitnika koju je naš portal proveo o nasilju nad djecom, uključili su se MUPKS i Kantonalno tužilaštvo.
– Policijski službenici PU Centar, Odjeljenje kriminalističke policije, dana 1. aprila 2024. godine Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo dostavili su Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv E. J. iz Sarajeva, zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo “nasilničko ponašanje” (član 362. stav 1. KZFBiH), na štetu dvije maloljetne osobe iz Sarajeva – odgovorili su kratko iz Odjeljenja za odnose s javnošću MUP-a KS.
Inače, ovim članom Zakona propisana je zatvorska kazna od tri mjeseca do tri godine za osobe koje “grubim vrijeđanjem ili zlostavljanjem drugog, nasiljem prema drugom, izazivanjem tuče ili naročito drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožavaju građanski mir”.
Iz Tužilaštva su na upit Fokusa šta je do sada urađeno i u kojoj je fazi predmet dostavili još kraći odgovor:
– Predmet je u fazi provjere navoda.
Šta se provjerava sedam mjeseci, od kada je predmet u Tužilaštvu, nije nam poznato. Ne znaju roditelji niti škola.
-U kojoj je fazi prijava roditelja nemamo informaciju budući da niko iz MUP-a i Tužilaštva KS nije kontaktirao školu u vezi s ovim pitanjem – kaže direktor Pirić.
Prijavljeni muškarac: „Nemam potrebu da dajem izjave.“
Jedan od dječaka pozvan je iz Tužilaštva da dođe dati izjavu, ali je u to vrijeme bio na školskoj ekskurziji. Majka ih je obavijestila da će biti odsutan nekoliko dana, ali da je na raspolaganju kada se vrati. Od tada nije bilo novih poziva.
– Mislim da je u interesu djece sve moralo ići brže. Valjda bi kazna trebala poslužiti kao upozorenje i odvraćanje od sličnog ponašanja u budućnosti, pomoći u zaštiti drugih od mogućih sličnih postupaka. Mene je bilo strašno strah. Stalno sam razmišljala šta se može novo desiti, hvatala me panika. Valjalo je dijete opet poslati u školu, a napadač je sve isplanirao. Čekao je tamo gdje nema kamera, našao najbolje mjesto gdje neće biti dokaza. I to je strašno. To smo rekle i policiji – kaže majka.
Obratili smo se i roditelju protiv kojeg je podnesena krivična prijava i čiji identitet je poznat redakciji kako bi čuli njegovu stranu priče. U prepisci putem vibera rekao je da je riječ o lažnoj krivičnoj prijavi, a na molbu da ga pozovemo telefonom kako bi nam dao izjavu rekao je da „izjava ima u policiji na četiri stranice teksta“.
– Ja nemam stvarno potrebu da dajem izjavu za bilo koje novine – napisao je u poruci, a potom poslao još nekoliko s pitanjima odakle nam broj telefona i njegov identitet, te na osnovu kojeg propisa nismo dužni otkriti izvor informacija. Odgovorili smo.
Roditelji često ostaju sami u borbi za pravdu
Efikasna pravna reakcija ključna je za sprečavanje daljnjeg nasilja i zaštitu djece, a slučajevi nasilja nad djecom trebali bi imati prioritet u postupanju pravosudnog sistema, smatra Edisa Demić.
– Roditelji često ostaju sami u borbi za pravdu i zaštitu svoje djece, što ukazuje na potrebu jačanja podrške i resursa dostupnih porodicama. Institucije različitih sektora mogu i trebaju raditi više na prevenciji i brzom reagiranju, uz bolju koordinaciju među školama, centrima za socijalni rad i pravosudnim organima – poručuje predsjednica Udruženja „Dignitet“, čiji su programski ciljevi usmjereni ka zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, obrazovanju, podršci i razvoju ličnosti djece te zaštiti i očuvanje porodice.
Iz Ureda ombudsmena za ljudska prava BiH naglašavaju da djeca imaju jednaka prava kao i odrasli na poštivanje njihovog ljudskog dostojanstva i tjelesnog integriteta te na jednaku zaštitu pred zakonom. Broj žalbi koje zaprima ova institucija, a koje se odnose na postupanje prema djeci, raste iz godine u godinu.
– Odjeljenje za praćenje ostvarivanja prava djece je tokom 2023. godine zaprimilo 231 žalbu, što je za 12 više u odnosu na godinu ranije. Od početka 2024. godine do ovog momenta primili smo 236 žalbi građana. One se odnose na rad obrazovnih ustanova, prosvjetnih inspekcija, pedagoških zavoda, centara za socijalni rad, centara za mentalno zdravlje, sudova, tužilaštava i zdravstvenih ustanova – navode iz Ureda ombudsmena.
Sigurno je mnogo više slučajeva kršenja prava djece, ali mnogi od njih ostanu neotkriveni i neprijavljeni iz raznih razloga. Zbog straha od posljedica, stigme, nepovjerenja u sistem ili, čak, percepcije našeg društva da su određeni oblici ponašanja normalni i prihvatljivi. Također, do zvaničnih podataka o predmetima koji se vode pred pravosuđem teško je doći zbog zakonom propisane zaštite djece i maloljetnika u krivičnom postupku.