Na abortus je nagovorio partner jer nije želio još jednu djevojčicu

U Bosni i Hercegovini ne postoji pouzdana statistika o prekidima trudnoće iako su sve javne i privatne zdravstvene ustanove dužne voditi takvu evidenciju i izvještavati nadležne institucije. Zavod za javno zdravstvo (ZZJZ) FBiH i Institut za javno zdravlje RS barataju nekim podacima, ali je diskutabilno koliko su precizni. Ovo se posebno odnosi na Federaciju BiH, koja uopće nema izvještaje iz tri od deset kantona.

Nepouzdana statistika o pobačajima

U Federaciji BiH postoji softversko rješenje “RegiZ” Zavoda za javno zdravstvo putem kojeg se vrši prijava prekida trudnoće. U funkciji je od 2019. godine, ali je postalo zakonska obaveza tek od 1. januara 2023. godine. Stoga, podatke ne možemo smatrati vjerodostojnim, ali ćemo ih navesti jer se u ovom trenutku radi o jedinim zvaničnim.

Dakle, u 2022. prekinuto je 730 trudnoća u FBiH. Za četiri godine ukupno 2.406. Stvarna brojka sigurno je veća, možda čak i dvostruko. Takav zaključak lako je izvesti na osnovu poređenja podataka kojima raspolažu entitetski i kantonalni zavod o pobačajima u Kantonu Sarajevo. U odgovoru koji smo dobili od ZZJZ FBiH navedeno je da je od januara 2019. do kraja 2022. izvršeno 512, dok je Zavod za javno zdravstvo KS u istom periodu registrirao 1.089 slučajeva.

Podatke o prekidima trudnoće u RS nadležni institut objavljuje jednom godišnje u okviru publikacije “Zdravstveno stanje stanovništva Republike Srpske”.

– Sve javne i privatne zdravstvene ustanove dužne su prijaviti sve slučajeve u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj dokumentaciji i evidencijama u oblasti zdravstva iz 2022. godine – navodi se u odgovoru koji je iz Instituta za javno zdravlje RS dostavljen Fokusu.

E, sada, pitanje je da li zaista to čine. Prema podacima kojima raspolaže ova ustanova, u 2022. godini došlo je 1.343 prekida trudnoće u entitetu Republika Srpska. I u ranijim godinama slično.

U dokumentu Analiza stanja stanovništva u BiH iz 2019. godine, koji su sačinili eksperti SeConS grupe za razvojnu inicijativu zajedno sa Populacijskim fondom UN-a navodi se da je zvanična stopa pobačaja u BiH na nivou ostalih zemalja EU. Međutim, naglašeno je i to da je statistika upitna. Pretpostavlja se da se brojni abortusi obavljaju u privatnim klinikama i da nisu prijavljeni zavodima za javno zdravstvo.

I prvu djevojčicu jedva prihvatili

Ovo je tema o kojoj se nerado javno govori. Posebno ako su u pitanju namjerni pobačaji na koje se žene odluče iz raznih razloga. Neželjena trudnoća, loša ekononska situacija, nedostatak podrške partnera i porodice ili, pak, bude natjerana da to učini…

U nekim društvima dijete je dijete samo ako je muško, pa budući roditelji prave selekciju i “rješavaju” se ženskih fetusa. Ta praksa je zabilježena u nekim zemljama našeg regiona, pa smo željeli provjeriti da li se dešava i u BiH.

Više od 300 naših čitalaca iz cijele Bosne i Hercegovine ispunilo je Fokusov upitnik o selektivnom abortusu. Saznali smo da tek nešto više od 50 posto njih razumije sam pojam selektivnog abortusa, dok je devet posto građana koji su popunili upitnik odgovorilo da zna za konkretan slučaj selektivnog u BiH.

Više od 98 posto odgovorilo je da i nije važno kojeg spola će biti dijete. Preostalih manje od dva posto ispitanika kao razloge zbog čega im je važan spol djeteta naveli su tradicionalne, porodične, kulturne, vjerske, te u najvećoj mjeri neke druge razloge.

Samo jedna ispitanica bila je spremna razgovarati o svojim saznanjima o pobačaju na osnovu spola. Za slučaj je čula od prijatelja.

– Da, nažalost znam. Radi se o ženi iz ruralnog područja koja je uradila abortus pod pritiskom partnera jer nije želio žensko dijete. Već imaju djevojčicu koju je jedva prihvatio. Žena ima 30 godina, a partner 40 – rekla je naša sagovornica.

Nemaju saznanja o selektivnim abortusima

Vjerovatno u tradicionalnom bh. društvu ima još primjera da budući roditelji više žele imati sina, nego kćerku. Ali, nadamo se i vjerujemo da su iznimno rijetki oni koji su spremni otići toliko daleko u tim nastojanjima i samo zbog spola bebe prekinuti trudnoću.

O ovoj temi razgovarali smo i sa nekoliko specijalista ginekologije i akušerstva. Oni su, ipak, najdirektnije povezani sa pacijenticama i vjerovatno prvi kojima se povjere. Upoznati su o njihovim stavovima, strahovima, odlukama…

Međutim, niko od njih nije imao pacijenticu koja želi pobaciti iz razloga što nosi fetus neželjenog spola.

Doc. dr Azur Tulumović iz nove sarajevske ASA bolnice, iza kojeg je 26 godina radnog iskustva u ginekologiji, nikada nije čuo za slučajeve selektivnog abortusa u BiH.

– Iskreno govoreći nemam tih podataka. Svako dijete je dijete i najbitnije je da je zdravo i čitavo. Spol uopće nije bitan i nikada ne znate šta je bolje, muško ili žensko – kaže ovaj otac djevojčica.

Svoje iskustvo sa Fokusom je podijelila i predsjednica Udruženja za perinatalnu medicine BiH prof. dr sc. Vajdana Tomić, specijalista ginekologije i opstetricije.

– Osobno nisam nikada imala zahtjev za selektivnim abortusom niti sam čula da je netko od mojih kolega iz Sveučilišne kliničke bolnice Mostar imao. U ime drugih kolega iz Udruženja ne mogu govoriti, za taj podatak bi trebalo provesti anketiranje – kazala je Tomić.

Trećina ispitanica se konsultovala s nekim

Istraživanje o abortusima prošle godine proveo je Sarajevski otvoreni centar. Fokus autorice Delile Hasanbegović Vukas nije bio na selektivnim pobačajima, ali su pitanja uključivala i razloge zbog kojih su ispitanice prekinule trudnoću.

– Iskustva 160 žena koje su imale abortus u BiH i odgovorile na upitnik SOC-a nisu uključivala situacije tzv. selektivnih abortusa odnosno prekida trudnoće zbog očekivanog spola bebe. Nismo dobili niti jedan takav odgovor – kaže Hasanbegović Vukas za naš portal.

Istraživanje o regulaciji, dostupnosti i praksi abortusa u BiH Sarajevski otvoreni centar objavio je u oktobru 2023. godine.

Dr Šejla Balić Đuliman govorila je za Fokus zašto se žene odlučuju na pobačaj. Zaposlena je u Kantonalnoj bolnici “Dr Safet Mujić” u Mostaru.

– Najčešće se radi o tome da ne žele više djece. Nakon toga su razlozi materijalne prirode ili porodični problemi. Također, strahuju da će zbog trudnoće izgubiti posao, ili da neće imati dovoljno dug porodiljni dopust – kazala je za Fokus.

Slično pokazuje istraživanje Sarajevskog otvorenog centra. Ispitanice, njih 37,6 posto, odlučile su abortirati jer nisu bile spremne da imaju djecu, 17,3 iz ekonomskih razloga, 3,8 zato što su bile maloljetne, 1,5 posto su bile žrtve silovanja. Zbog izostanka podrške porodice abortiralo je 5,3 posto ispitanica, 6,8 posto jer partner nije želio dijete. Njih 1,5 posto nije željelo odgovoriti na pitanje, dok je 23,3 posto navelo “drugi razlozi”. A ti razlozi su nasilna veza, nezdrav odnos s partnerom, poslovne obaveze, strah od prethodne teške trudnoće, već imaju djecu ili nemogućnost čuvanja trudnoće.

Pacijentica mora biti svjesna rizika

– Isključiva odluka žene o prekidu trudnoće bila je u 42,3 posto situacija. Trećina ispitanica konsultovala se s partnerom odnosno porodicom ili prijateljima, dok 11,5 posto žena nisu uopće odlučile o prekidu trudnoće – kaže autorica Hasanbegović Vukas.

Ukoliko ne postoji medicinska indikacija za prekid trudnoće, a pacijentica to, svejedno, želi uraditi, doktori su obavezni razgovarati s njom.

– Trebamo objasniti rizike i moguće posljedice. Sterilitet i gubitak materice su neki drastični rezultati. Pacijentica mora biti svjesna da postoji, u krajnjem slučaju, bojazan da kasnije neće moći imati djecu. Tek onda donosi konačnu odluku. Idealno bi bilo da razgovor bude nekoliko dana prije intervencije tako da ima vremena da razmisli. Ljekar bi trebao pokušati da je ubijedi da zadrži trudnoću ukoliko je sa medicinskog aspekta uredna – pojašnjava doktor Tulumović.

Prema podacima UN-ovih agencija, praksa selektivnih abortusa počela je ranih 1990-ih, što se povezuje sa pojavom ultrazvuka. Potom je postala široko rasprostranjena u dijelovima regije istočne Evrope i srednje Azije.

Azerbejdžan, Armenija i Gruzija označene su kao zemlje s poremećajem spolne strukture novorođenčadi, a kao takve navedene su i države iz naše regije. Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Albanija i Kosovo. Razvojna agencija UN-a navodi podatak da se početkom 2000-ih u Armeniji rađalo čak 120 dječaka na 100 djevojčica. U godinama koje su uslijedile omjer se smanjivao.

Normalno je da se rađa više dječaka

Poremećaj spolne strukture novorođenčadi mogao bi ukazivati da se vrši rodno pristrasna selekcija. Postoji očekivani omjer spolova pri rođenju tako da sve što previše odstupa može biti znak za uzbunu.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), na svakih 100 djevojčica rodi se 103 do 107 dječaka.

U prvim godinama života dječaci su biološki ranjiviji i njihova smrtnost u ranom djetinjstvu je znatno veća. Tako se razlika između broja muškaraca i žena vremenom poništava, a u starijoj populaciji prelazi u korist žena.

U BiH je 2022. godine rođeno 105 dječaka na 100 djevojčica, podaci su Agencije za statistiku BiH. Omjer je nekada bio manji, a nekada veći. Najviša razlika bila je 1996-e i iznosila je 110 u korist muške djece, a najmanja 103 prema 100 djevojčica 1999. godine. Ništa drastično što bi ukazivalo na namjerno ljudsko uplitanje.

U starosnoj grupi od 0 do 19 godina na 100 žena dolazi oko 106 muškaraca. Idući prema starijoj životnoj dobi, stopa maskuliniteta ima tendenciju opadanja. Tako u populaciji od 50 godina i više ima više žena nego muškaraca. Nakon tog perioda koeficijent maskuliniteta naglo opada, a najniži je u starosnoj grupi od 80 i više godina, gdje na 100 žena dolazi oko 58 muškaraca.

Moderne metode rano otkrivaju spol

Po zakonima u BiH, abortus se može uraditi na zahtjev majke do navršene desete sedmice trudnoće, kada je isuviše rano da se utvrdi spol putem ultrazvuka.

– U slučaju UZV dijagnostike spol se može sa sigurnošću znati sa 16 sedmica, a neke naznake mogu biti i ranije ali to nije pouzdan nalaz – kaže Tulumović.

Međutim, postoje druge modernije metode kojima se može utvrditi spol djeteta, mada bi osnovna svrha trebala biti otkrivanje nasljednih ili drugih bolesti.

– Danas se metodama prenatalne dijagnostike kao što su NIPT (neinvazivni prenatalni testovi) i biopsija korionskih resica (CVS) s citogenetskom analizom, spol djeteta može odrediti već u prvom tromjesečju trudnoće. Tu je i preimplantacijska dijagnostika koju je moguće uraditi samo tijekom postupka izvantjelesne oplodnje – pojašnjava doktorica Tomić.

Legalni pobačaji nakon desete sedmice mogući su, ali samo u izuzetnim situacijama. Iz Instituta za javno zdravlje RS pojašnjavaju u kojim.

– Kada se na osnovu medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti teško narušavanje zdravlja žene, kada se na osnovu naučno-medicinskih saznanja može očekivati rođenje djeteta sa teškim tjelesnim ili duševnim nedostacima, kada je do začeća došlo izvršenjem krivičnog djela i kada postoje psihosocijalne indikacije.

Dr. Balić Đuliman ispričala nam je kojem se spolu buduće majke više raduju.

– Mislim da je radovanje stvar lične preferencije, te nisam primijetila da je određeni spol veća radost. Žene koje imaju dijete jednog spola, u narednoj trudnoći nadaju se djetetu drugog spola. Poznato je da je u nekim patrijarhalnim zajednicama muško dijete vrednije od ženskog, zbog navodnog privilegovanog položaja muškarca ili olakšavajućih okolnosti tokom odrastanja. Važno je navesti da to nije iz sebičnih pobuda roditelja, nego rezultat društva i arhaičnih ponašanja. Generalno, u današnje vrijeme najveća želja je za zdravim djetetom, te spol ne igra toliku ulogu – kaže Balić Đuliman.

Osiguranje ne pokriva pobačaje na zahtjev

Istraživanje SOC-a ukazalo je na mnogo problema koji postoje u BiH kada su u pitanju abortusi.

– U praksi su prisutni problemi: dostupnost, cijene, nepostojanje sveobuhvatne statistike o izvršenim abortusima, uvjeti u zdravstvenim ustanovama itd. Zavodi/fondovi zdravstvenog osiguranja u BiH snose troškove abortusa koji se obavlja u jednoj od ugovornih zdravstvenih ustanova samo ako se trudnoća prekida iz medicinskih razloga – navodi se, pored ostalog, u publikaciji.

Cijene abortusa na zahtjev razlikuju se od jedne do druge ustanove i variraju od 100 do 500 KM ovisno o metodi i vrsti anestezije koja se koristi. Ove usluge nisu dostupne u zdravstvenim ustanovama u svim dijelovima BiH.

U Goraždu nema privatne ustanove koja vrši abortuse, a javna bolnica tretira samo spontane pobačaje. U Zapadnohercegovačkom kantonu ne postoji zdravstvena ustanova sekundarnog nivoa zdravstvene zaštite, tako da se pacijentice upućuju u Mostar, u drugi kanton.