Muke porodice koja je u potrazi za boljim životom napustila BiH

Iako mnogi stanovnici BiH misle da je u inostranstvu mnogo lakše uspjeti nego ovdje, porodica koja se bori da u Švicarskoj ima pristojan život, kaže da pare nigdje ne padaju s neba i da ni tamo nije lako.

Tročlana porodica iz jednog sela pored Prnjavora izborila sa da na legalan način napusti BiH i sreću potraži u Švicarskoj, piše Blic.rs.

– Muž u Cirihu radi četiri godine i cilj nam je bio da tamo pređemo i sin i ja, a kada smo konačno uspjeli nimalo nije bilo lako. On keramičar sa radnim vremenom od 10 sati, ja radim u hotelu, često i nemam radno vrijeme, idem kad me zovu. Muževa i moja plata iznosi oko 3.000 eira, a stan plaćamo 900 eira mjesečno – ispričala je majka (31), koja nije željela da otkriva identitet, niti da spominjemo prezime porodice.

Dodaje da u inostranstvu dobro žive samo obrazovani ljudi, te da naš narod ima velike zablude u idiličnom životu na Zapadu.

Prelazak u inostranstvo pravi probleme i djeci kojoj njemački nije maternji jezik. Tako ovoj pordici dodatne probleme zadaje i sin, koji mnogo kasni za svojom generacijom.

– Sin je krenuo u školu, ali već drugu godinu ponavlja razred jer ima velike jezičke barijere. Teško je, jer niko od nas ne zna da mu pokaže zadaću, ili nešto objasni. Trebaće nam mnogo godina da naučimo jezik, pa onda možda nađemo i neki bolji posao, jer ovo nije ono što smo zamišljali – priča ova porodica.

Zabluda je, kaže ova majka, i to da ovdje pare padaju s neba, „niko ko nije bio ovdje ne zna koliko je tu prolivenog znoja“.

Ljudi koji iz inostranstva dođu u BiH dođu na odmor, ne troše puno novca zato što imaju, kaže ova majka, već zato što je u BiH sve jeftinije.

– Tamo se ne možeš bahatiti, niti sjediti satima u kafićima, a tek izlaziti po večerama. Tamo radiš cijeli dan, a naveče samo čekaš da se naspavaš. Najboje je tamo raditi, a ovde trošiti, ali je i nemoguće, jer treba i tamo od nečaga živjeti – priča ova Prnjavorčanka, te dodaje da „kako god okreneš, tamo si stranac i uvijek će tako biti“.

Dodaje da na velikom Zapadu ima mjesta za sve, te da poznaje mnogo ljudi koji su uspjeli, ali da za to treba mnogo muke i da nije dovoljno samo otići, kako naši ljudi često misle.