“Mogli bi biti kao Švicarska”: Sunčeva energija za neke u BiH isplativije sija

Koliko su zakoni o energiji, a naročito energiji iz obnovljivih izvora, neusklađeni s potrebama građana i privrede u Bosni i Hercegovini (BiH), ilustruje primjer poduzetnika Kadira Đonlagića iz Prijedora.

On sa suprugom Borkom već decenijama vodi porodičnu transportnu firmu u Švicarskoj, javlja Radio Slobodna Evropa (RSE).

Zaradom od tog posla su proteklih godina izgradili etno-selo, nedaleko od Prijedora. Đonlagić, uz pomoć porodice, vodi obje firme iz kancelarija u etnu selu, u kojoj je ponekad radilo i više od 30 zaposlenih.

“Muku mučimo već šest godina s električnom energijom. Privatne kuće smo riješili, ali etno selo nikako”, kaže pedesetosmogodišnji Đonlagić, čiji mjesečni računi za struju u etno-selu iznose između 2.500 i 3.000 maraka.

Objašnjava da snaga priključka u etno selu nije dovoljna pa za svaki veći događaj, poput svadbe, mora uključiti generator.

“Sad recimo proširujemo još etno-selo. Ali i dalje muku mučimo sa tim. A to je osnovno u životu što trebaš – a to nemaš”.

BiH nije kao Švicarska – a mogla bi biti?

Problem bi Đonlagićima riješila izgradnja nove trafostanice, vrijedne 50.000 maraka.

Javno preduzeće Elektroprivreda Republike Srpske (RS), jednog od dva bh entiteta, traži od njih da sami finansiraju izgradnju, ali da trafostanica bude u vlasništvu Elektroprivrede.

Identičnu praksu primjenjuju i dvije elektroprivrede u drugom entitetu, Federaciji BiH.

“Ja sam predlago da ja napravim trafo, ali da on bude moj. Njima to ne odgovara. Jer ako ja postavim trafo i dam njima, on može na taj trafo prikačiti koga god on hoće”, kaže Đonlagić, zabrinut da bi u tom slučaju novac nestao a problem ostao.

Zato je alternativu potražio u energiji sunca i kupio fotonaponske solarne panele, koji energiju sunca pretvaraju u električnu.

“I u Švajcarskoj imamo. Na kući našoj tamo je ugrađeno 13 kilovata (kW). Nama je država dala kredit od 30.000 franaka (31.000 eura) za to”, kaže Đonlagić.

Objašnjava da mu je taj kredit omogućio besplatnu struju, dok rate otplaćuje prodajom viškova struje elektroprivredi.

U BiH je Đonlagić solare najprije postavio na porodičnu kuću, čime je mjesečne račune za struju smanjio sa 220 na 20 maraka.

Nakon kuće je solare dobilo i etno selo pa bi Đonlagić polovinu proizvedene struje mogao prodavati kao višak, ali u RS-u građani i firme još uvijek nemaju tu opciju.

“To bi bilo idealno, kao recimo tamo u Švajcarskoj što imam ulazni i izlazni sat (brojilo električne energije). I to je prosto, ulaz i izlaz. I na kraju godine ima zbir i tad se svede ko je kome dužan”, kaže ovaj sagovornik.

Republika Srpska je u februaru ove godine usvojila novi Zakon o obnovljivim izvorima, koji bi trebao Đonlagićima i svim drugim građanima omogućiti da istovremeno budu i potrošači i proizvođači.

Elektroprivreda RS-a je u aprilu najavila da bi početkom naredne godine mogla početi postavljati solarne panele pod stimulativnim uslovima. Prednost će imati domaćinstva s nižim primanjima, dok će ostala moći samostalno finansirati solarne panele.

Deveta godina energetskih zakona

Oba entiteta u BiH imaju zakone o obnovljivim izvorima energije još od 2013. godine.

Tim zakonima su vlasti propisale da, uz svaki račune za struju, potrošači moraju plaćati dvije marke (jedan euro) naknade za obnovljive izvore energije (OIE).

Osnovani su tada i entitetski оperatori za OIE, posredstvom kojih je novac od prikupljenih naknada kanalisan u džepove nekoliko desetaka investitora.

To je pokrenulo “pandemiju” izgradnje više od 120 mini hidroelektrana (MHE) na rijekama BiH, a planirana je izgradnja još njih 350.

Uslijedili su višegodišnji protesti građana i ekoloških udruženja širom zemlje, koji su uspjeli zaustaviti takvu štetnu praksu profitiranja pojedinaca na štetu građana i okoliša.

Sanela Klarić, zastupnica Naše stranke (NS) u Parlamentu Federacije BiH i ekspertica za pitanja evropskih integracija u sektoru energije, kaže da se identično dešava i s grupom povlaštenih investitora u solarne elektrane, ali da to već godinama prolazi ispod radara javnosti.

Elektroprivrede garantuju tim investitorima dugoročni otkup struje po povlaštenim cijenama, neovisnim od tržišnih kretanja, zbog čega se takve investicije isplate u nekoliko godina, kaže ona.

Dodaje da je naknada za obnovljive izvore energije uvedena s ciljem demokratizacije proizvodnje struje na krovovima domaćinstava, a ne s ciljem bogaćenja nekolicine povlaštenih investitora.

“Da vi ne morate biti na nečijem spisku, ili biti nečiji rođak, ili u nekoj političkoj vezi. Nego da imate pravo kao građanin da se prijavite, i dobijete dozvolu po zakonu, i viškove prodajete u mrežu, da vam ne propadaju”, kaže ona.

Dodaje da su zastupnici vladajućih stranaka u Federaciji BiH godinama odbijali inicijative zakonskih izmjena u tom pravcu te odugovlačili s upućivanjem u parlamentarnu proceduru novih energetskih zakona, koji čekaju spremni već godinama.

Kakva je situacija u Federaciji?

U entitetu Federacija BiH je novi set od tri energetska zakona, među kojima je i zakon o obnovljivim izvorima energije, u parlamentarnu proceduru napokon pušten u julu ove godine, na posljednjoj sjednici aktuelnog saziva.

Trenutno prema zakonu, struju u FBiH iz obnovljivih izvora mogu proizvoditi svi – ili isključivo za vlastite potrebe ili isključivo za prodaju elektroprivredama. Zakon ne prepoznaje one koji su istovremeno i proizvođači i potrošači energije.

Klarić kaže da vladajuća koalicija time želi pred oktobarske izbore stvoriti privid da je zainteresovana za reformu energetskog sektora.

“Jer njima ovakvo stanje odgovara”, kaže Klarić, i objašnjava da građani mogu insistirati da se u septembru održi još jedna sjednica Parlamenta i da se ti zakoni usvoje, iako sumnja da vladajuće stranke zaista imaju tu namjeru.

Ured za reviziju institucija Federacije BiH je utvrdio da je Operator za OIE u ovom entitetu nezakonito i netransparentno poslovao 2019. i 2020. godine.

Revizori su dali negativno mišljenje zbog niza utvrđenih nezakonitosti. Između ostalog, jer je Operator dijelio status privilegovanog proizvođača nezakonito, netransparentno, i više puta istim investitorima.

Koje su nepravilnosti uočene u Federaciji BiH?

Tako je na primjer građevinsko preduzeće Toming d.o.o. iz Gruda, na jugu BiH, dobilo privilegovani status za 44 postrojenja, i u 2020. godini od prodaje struje zaradilo 4,3 miliona maraka.

Te godine je Operator za OIE na račune nekoliko desetaka proizvođača isplatio više od 68 miliona maraka (35 miliona eura) za energiju proizvedenu u njihovim postrojenjima.

Revizori su također utvrdili da Ministarstvo energije rudarstva i industrije Federacije BiH nije ispunilo obavezu da nadzire zakonitost rada Operatera.

Nermin Džindić, ministar energije, rudarstva i industrije Federacije BiH, nije odgovorilo na pitanje Radija Slobodna Evropa zašto su tri nova energetska zakona u parlamentarnu proceduru uputili tek sada.

Džindić je na kraju svog drugog četverogodišnjeg mandata kao član Stranke demokratske akcije (SDA). U Federaciji BiH, SDA čini vladajuću koaliciju uz Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) i Savez za bolju budućnost (SBB).

Da li zakoni kasne?

Edhem Bičakčić, bivši premijer Federacije BiH i bivši direktor Elektroprivrede BiH, proteklih godina vodi porodičnu firmu, koja se bavi projektovanjem, inženjeringom i konsultingom u polju obnovljivih izvora energije.

I sam je investitor u nekoliko fotonaponskih elektrana. Kaže da se već predugo čeka na novi zakon u Federaciji BiH, koji bi demokratizirao proizvodnju energije.

Kaže da elektroprivrede još uvijek ne otkupljuju viškove struje iz brojnih solara koje su instalirali građani i poduzetnici, iako je potražnja na tržištu energije beskonačna, a cijene enormno visoke.

“To su apsurdi BiH u svemu ovom”, kaže Bičakčić. Objašnjava da je ovaj zakon potreban čim prije jer svako odlaganje koči napredak, ali da “vlada uvijek ima prečeg posla”.

Kaže da je interes građana i investitora veliki i da je Elektroprenosu, kompaniji na nivou BiH, prijavljen interes za izgradnju solarnih i vjetroelektrana kapaciteta 5.000 megawata (MW). To premašuje kapacitete svih postojećih elektrana u BiH, koji iznose 4.600 MW.

“Nedostaju regulative, koče se priključci, čeka se operator (za obnovljive izvore) da radi svoj posao, vlada se ne miješa u svoj posao. E to je otprilike kratka slika”.

Zašto ne treba propustiti priliku?

Profesor Mirza Kušljugić, doktor elektrotehničkih nauka i stručnjak za obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost, kaže da je energetska tranzicija neminovnost te da se “moramo pripremiti i iskoristiti prilike koje ona nudi”.

Objašnjava da građani danas biraju hoće li iskoristiti priliku i izvući korist iz energetske tranzicije, ili će je promatrati pasivno i plaćati trošak, kao u slučaju neslavne tranzicije privrede iz javnog u privatno vlasništvo.

Takođe dodaje, da zbog kašnjenja donošenja adekvatnih zakona “demokratizacija energetskog sektora” u BiH još uvijek nije počela.

Na šta se BiH obavezala pred EU?

Kaže da se BiH obavezala prihvatiti novi koncept EU iz 2016. godine, koji se zove “Čista energija za sve Evropljane”(Clean Energy for all Europeans), koji zagovara da do 2050. godine Evropa postane karbon neutralna, te da najmanje 50 posto građana EU proizvodi električnu energiju i prodaje viškove.

“Dakle jedna nova filozofija, koja još uvijek nije shvaćena niti prihvaćena u krugovima donosilaca političkih odluka u regionu”.

Kušljugić kaže da postoji realna opasnost da se amandmanima i podzakonskim rješenjima građanske proizvodnje energije u BiH ponovo pretvori u komercijalnu ideju, koja će biti usmjerena ka ostvarenju profita za malobrojne povlaštene firme, umjesto za sve građane.

Kako stoje stvari u EU i na Zapadnom Balkanu?

Od 2017. godine su skoro sve evropske države, uključujući Hrvatsku, imale tu opciju u svojim zakonima, izuzev belgijske regije Flandrija, Irske i Rumunije.

U Srbiji je ova praksa regulisana Zakonom o energetici iz 2016. godine, ali su neophodni podzakonski akti doneseni tek godinu kasnije.

Elektroprivreda Crne Gore je 2021. godine otpočela projekte instalacije solarnih panela na krovove građana i malih preduzeća uz poticajne mjere i mogućnost otkupa viškova elektrčine energije.