Posla u struci nema
Mladić iz Banje Luke govori španski, engleski i njemački, a sad intenzivno uči turski
Posao u struci, nažalost, nije dobio, ali nije ni sjedio skrštenih ruku
Mladen Mijić (21), turistički tehničar iz Krupe na Vrbasu, podno same Manjače kod Banja Luke, intenzivno posljednjih mjeseci uči turski jezik. Zbog turskog želi i da se preseli u Sarajevo kako bi u nekoj od tamošnjih odgovarajućih obrazovnih ustanova naučio ovaj, kako kaže, njemu veoma zanimljiv jezik.
– U Banjoj Luci kurseva turskog nema, već sam se raspitao. Zato želim u Sarajevo, da ga tamo naučim. No, problem su mi finansije, a u Sarajevu bih, vjerovatno, dobio i priliku da radim nešto. Posao ne biram, važno mi je samo da naučim ovaj jezik i ostvarim planove, a to je da znam što više jezika – kaže Mladen.
On je prije tri godine završio školu odličnim uspjehom. Posao u struci, nažalost, nije dobio, ali nije ni sjedio skrštenih ruku. Radio je u jednom banjalučkom kafiću i samousluzi i za to vrijeme naučio španski, i to toliko dobro da je položio za turističkog vodiča na španskom. To isto želi napraviti i s turskim jezikom, a prvu pomoć ka tom cilju pružila mu je, kako kaže, Ambasada Turske u BiH, čije mu je ljubazno osoblje poslalo literaturu za učenje turskog jezika.
– Tragao sam po internetu i našao njihov kontakt u Sarajevu. Bili su veoma ljubazni. Poslali su mi odmah knjige koje mi pomažu u učenju turskog – govori Mladen. Osim španskog, Mladen se odlično sporazumijeva i na engleskom i njemačkom jeziku, a pohvalio se i da je, zahvaljujući literaturi koju je dobio, savladao i osnove turskog, koji uči i po nekoliko sati dnevno.
Želi pomoći porodici
– Nisam imao srca da tražim ni marku od oca, koji radi u banjalučkom “Autotransportu” za 450 maraka. Pomogne i brat Branislav, koji tovari drva u šumi. Imamo i kravu i desetak ovčica i od toga živimo i školujemo najmlađu sestru Nikolinu – kaže Mladen, koji bi volio da uspije u životu kako bi pomogao i sebi i svojoj porodici.