Mladi Romi su diskriminisani i zaboravljeni od svih

Romi su najbrojnija od 17 nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Prema popisu stanovništva u BiH iz 1991. samo se oko 8.000 stanovnika izjasnilo kao Romi. Međutim, svi izvještaji sa terena danas pokazuju da postoji mnogo veći broj Roma u našoj zemlji. Tačan broj se ne zna, a prema podacima nevladinih ogranizacija u BiH živi između 50.000 i 70.000 Roma. Nema tačnih podataka ni o broju mladih Roma od 18 do 35 godina, a neke procjene govore da ih u BiH ima oko 30.000. Iako se ne zna tačan broj, zna se da iako su najbrojnija nacionalna manjina imaju i najveće probleme. Nešto više od 30 posto Roma nema lične karte, a o zdravstvenom osiguranju većina Roma može samo sanjati. Podaci o zapošljavanju su tek poražavajući i oni govore da tek 2 posto Roma radi. Prema nekim podacima U Federaciji BiH živi oko 35.000 Roma, u Republici Srpskoj 20.000, a u Brčko distriktu između 2.500 i 3.000 Roma.

Najbrojnija manjina

Podaci dostavljeni od udruženja Roma ukazuju da najveći broj Roma u FBiH živi na prostoru Tuzlanskog kantona i to između 15.000 i 17.000 Roma, od čega na području Općine Tuzla oko 6.000-6.500, u Općini Živinice 3.500, Općini Lukavac oko 2.540, Općini Srebrenik 112, Općini Čelić i 110, te u Općini Kalesija živi 15 porodica sa oko 60 Roma. Prema djelimično dobivenim podacima, na prostoru Kantona Sarajevo FBiH živi oko 7.000 porodica Roma, od čega je najveći broj na području Općine Novi Grad, gdje živi oko 1.200 do 1.500 romskih porodica. U općini Ilijaš i Vogošća živi oko 80 romskih porodica sa oko 300 članova. Na prostoru Zeničko-dobojskog kantona živi između 7.700 i 8.200 Roma, od čega u Općini Zenica živi 2.000-2.500, Općini Zavidovići oko 700, Općini Kakanj 298 porodica sa oko 2.160 članova, Općini Visoko oko 2.800, te u Općini Breza žive 32 porodice sa oko 110 članova. Prema podacima prikupljenim od udruženja Roma sa područja Srednjo-bosanskog kantona, na teritoriji ovog kantona živi oko 2.000-2.500 Roma. Najveći broj Roma živi na području Općine Donji Vakuf gdje živi 178 porodica sa oko 500-550 članova. U općini Travnik živi 120 porodica sa oko 450 članova, Općini Jajce živi 58 porodica sa oko 240 članova, Općini Vitez žive 152 porodice sa oko 550 članova, Općini Kiseljak živi 400 Roma , te u Općini Bugojno živi oko 140 Roma. U Unsko-sanskom kantonu živi oko 2.000-2.200 Roma, od toga u Općini Bihać živi oko 700 Roma. Na prostoru Hercegovačko-neretvanskog kantona živi između 2.200-2.700 Roma, od tog broja u Općni Mostar živi oko 250 Roma, u Općini Konjic žive 143 porodice sa oko 450 članova, te u Općini Čapljina živi oko 40 Roma.

Od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH od 2009. do 2022. do sada je Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske u svrhu zapošljavanja Roma doznačeno tek nešto više od 2,1 milion KM za programe zapošljavanja i samozapošljavanja Roma u RS-u. To dovoljno govori koliko država BiH brine i vodi računa o najbrojnijoj manjini.

– Od 2019. do 2021. kroz programe je zaposleno ukupno 317 osoba, od čega 251 osoba u komponenti zapošljavanja kod poslodavaca i 66 osoba u komponenti samozapošljavanja. Pomenute osobe su uglavnom zaposlene na poslovima u trgovini, ugostiteljstvu, poljoprivredi, u autopraonicama te pružanju komunalnih usluga, kazali su nam iz Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske. Ništa bolja situacija nije ni u Federaciji BiH.

– Kada je riječ o realizaciji Programa sufinansiranja zapošljavanja Roma u 2018., vrijednost ugovorenih sredstava je iznosila 461.750 KM, a ukupan broj zaposlenih bio je 85, od čega je 55 zaposleno i 13 samozaposleno, odnosno pokrenulo je vlastitu djelatnost, naveli su iz Federalnog zavoda za zapošljavanje.

Što se tiče realizacije Programa zapošljavanja Roma u 2019., vrijednost zaključenih ugovora za zapošljavanje u Federaciji BiH bila je 678.383 KM, na osnovu čega su zaposlene 104 osobe, to jeste zaposleno je 78, a samozaposleno 26 osoba. U 2020. nije realizovan program za zapošljavanje Roma jer nije bilo doznačenih sredstava iz Vijeća ministara BiH za tu namjenu.

Plan za zapošljavanje Roma počeo se primjenjivati još 2009. i trebao je imati dobre rezultate, ali…

– Ne može se reći da nema određenih rezultata, međutim nisu na očekivanom nivou. Bez obzira na novčana sredstva koja poslodavci dobijaju da bi uposlili Rome, i dalje postoje predrasude prema njima kao radnicima. Mnogi poslodavci u BiH nisu spremni uposliti Rome i zbog stereotipa o tome da su Romi neradnici, aljkavi na poslu i slično. Međutim, poslodavci koji su kroz ovaj program zaposlili Rome uvjerili su se da se ipak radi o ljudima koji žele raditi, koji rade i koji su vrlo uredni. S obzirom da smo u situaciji u kakvoj jesmo, svaki posao je dobro došao, kaže Dervo Sejdić, romski aktivista. Sejdić ističe, da je koronavirus i ono malo Roma koji su imali posao ostavila bez primanja.

– Romi uglavnom rade na poslovima čišćenja i u privatnim firmama i koje su zbog koronavirusa ili prestale s radom ili su smanjile broj zaposlenih i nekako su prvi bez posla ostajali mladi Romi.

Do posla još teže dolaze mlade Romkinje zbog patrijarhalnih odnosa u romskoj zajednici, ali i zbog diskriminacije u bh. društvu.

– Mi imamo veliki broj neobrazovanih žena Romkinja. Sada po zakonu bez osam razreda osnovne škole ne možete biti ni čistačice. Imamo žena koje su na birou, imamo djevojaka koje su obrazovane, koje su završile srednju školu, imamo ih i koje idu na fakultet, ali teško dolaze do posla, kaže Indira Bajramović, iz Udruženja žena Romkinja Bolja budućnost iz Tuzle.

Obrazovanje je jedno od oblasti u kojima Romi posebno zaostaju. Prema posljednjim podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice iz 2012, u školskoj godini 2011/2012., osnovnu školu pohađalo je nešto više od 3.000 romske djece, dok su srednju školu iste godine pohađala samo 243 Roma.

Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH tek 35 posto romske djece pohađa osnovno i srednje obrazovanje.

Prema posljednjem izvještaju Evropske komisije za 2021. navodi se i kako u BiH nije postignut napredak na usvajanju strategije za nacionalne manjine na nivou cijele zemlje.

Republika Srpska usvojila je strategiju za period 2020-2024. u oktobru 2021., a u Federacija BiH Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina usvojen je 2008. I u Brčko Distriktu je također u oktobru prošle godine usvojen Zakon o pravima nacionalnih manjina, a Vijeće nacionalnih manjina tek se treba uspostaviti, navodi se u ovom izvještaju, ali se upozorava da predrasude i antidžipsizam i dalje ometaju njihovu društvenu uključenost.

Bosna i Hercegovina se pridružila 2008. zemljama jugoistočne i centralne Evrope u Dekadi uključenja Roma 2005- 2015., s ciljem da unaprijedi položaj romske populacije, posebno mladih. Osim rješavanja zdravstvenog osiguranja i stambenog pitanja, dekada je uključivala obrazovni sistem i proces zapošljavanja Roma.

Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH u tom periodu je zbrinuto više od 1.100 porodica romske manjine u BiH.

Lideri zemalja Zapadnog Balkana 2019. na Samitu u poljskom gradu Poznanj, potpisali su Deklaraciju o integraciji Roma. Cilj deklaracije je podržati socio-ekonomske integracije romske populacije. BiH se tako obavezala da će u narednih pet godina zaposliti oko 25 posto Roma, da će stopa završetka obrazovanja sa 40 biti podignuta na 90 posto, te da će 95 posto Roma biti zdravstveno osigurano.

Međutim, u izvještaju Evropske komisije se navodi da bi vlade trebala usvojiti sveobuhvatni akcijski plan za Rome, koji obuhvata stanovanje, zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, kao i međusektorska pitanja. U izvještaju Evropske komisije se ističe da je diskriminacija pri zapošljavanju Roma i dalje raširena, s vrlo visokim stopama nezaposlenosti. Iako su stope upisa u obrazovne ustanove porasle, kako se navodi u izvještaju, broj djece koja napuštaju školu i dalje je vrlo velik.

– Iako razredi ili škole nisu odvojeni, nema nastave na romskom jeziku i o romskom jeziku, a svijest o romskoj kulturi među ostatkom stanovništva vrlo je ograničena, naglašeno je u izvještaju Evropske komisije.

U izvještaju stoji i da samo jedno od četvero djece pohađa srednju školu. Također, vjerojatnoća da će romsko dijete prekinuti školovanje je veća ako se radi o djevojčici. Pored toga, jedna od tri djevojčice će postati majka prije 18-te godine, što je rizik po njeno zdravlje i zdravlje bebe, a čime se ugrožavaju i mogućnosti za nastavak obrazovanja. Nasilje u porodici je još jedan od tereta, jer skoro polovina Romkinja smatra da suprug ili partner ima pravo da udari ili tuče svoju ženu.

Prosjačenje

Prema istraživanju koje je provelo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, stopa pismenosti Romkinja bez izuzetka je niža nego kod muškaraca, što naročito zabrinjava budući da je blagostanje porodice, a naročito djece blisko povezano s nivoom obrazovanja majke. U BiH, stopa pismenosti iznosi 68,9 posto za mlade Romkinje u dobu od 15-24 godine u poređenju s 90,4 posto pismenosti kod mladih Roma istog uzrasta.

Veoma mali broj Roma ima posao ili stalni izvor prihoda, pa se bave prosjačenjem i skupljanjem sekundarnih sirovina, sezonskim radovima, nošenjem tereta, popravkom raznih predmeta i sl. Pored slabe konkurentnosti na tržištu rada, dodatan problem su i predrasude poslodavaca prema zapošljavanju Roma.

– Drugi problem je obrazovanje Roma. Posljednjih godina ta slika se popravlja ali to je još ispod svih minimuma. Naprimjer 2000., smo imali jednog Roma koji je studirao, a sad ih je 50. To i nije velika brojka, ali jeste jedan iskorak. Svaki Rom bi želio da njegova djeca budu školovana i da imaju hljeb u rukama, ali činjenica je da nemaju sredstava da djecu školuju, dodaje Sejdić. Mladi Romi i Romkinje upravo zbog nedostatka sredstava rano ulaze u brak i postaju roditelji i tako se njihovi problemi vrte u krug.

– Kada bi država dala neki poticaj i na neki način ohrabrila romske porodice da školuju djecu situacija bi se počela mijenjati na bolje. Ovako su Romi prepušteni sami sebi i nekim stranim organzacijama koje s vremena na vrijeme izdvoje sredstva za određene projekte. Nemamo sistem i to je problem ne samo za mlade Rome već i za sve građane BiH, navodi Sejdić.

Jedno od rješenja koje će pomoći mladima je Program M1 koji među rijetkima ima viziju kako da konkretno pomogne mladima da brže dođu do posla, imaju adekvatno obrazovanje i zdravstvenu zaštitu i da donose trenutnu korist mladima u svakodnevnom životu, posebno kada su u pitanju marginalizovane grupe. Mladima pripadnicima romske populacije treba omogućiti olakšan pristup zdravstvenoj zaštiti u FBiH, Republici, Srpskoj i Brčko distriktu BiH jer često nemaju prava na zdravstvenu zaštitu zbog nedostatka ličnih dokumenata. U BiH ne postoji praksa saradnje između poslodavaca i udruženja koja okupljaju marginalizirane grupe mladih i istovremeno nedostaje i više saradnje i komunikacije između poslodavaca i zavoda/službi za zapošljavanje pri zapošljavanju osoba koje pripadaju marginalizovanim grupama. Program M1 zna kako dati prostora marginalizovanim mladima kako bi i oni učestvovali na tržištu rada i ostvarivali svoje pune kapacitete, te podržali razvoj ekonomije naše zemlje.