Mišljenje iz Berlina: Ovakvo otvaranje pregovora s BiH predstavlja pobjedu Dodika i Čovića

„Davanje zelenog svjetla pristupnim pregovorima Bosne i Hercegovine i Evropske unije samo će ohrabriti korumpirane i nedemokratske vladajuće elite, predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, da nastave sa svojim secesionističkim i programima etničkih podjela, kao ‘prvaci integracije u Evropsku uniju’.

Krajnje je vrijeme da Berlin i Hag premoste veliki jaz između najavljene politike i praktičnog učinka – blokiranjem pozitivne odluke o Bosni i Hercegovini na Evropskom vijeću, a potom i radom na sveobuhvatnoj strategiji Evropske unije prema BiH“.

Ovo mišljenje navedeno je u analizi Centra za demokratizaciju politike (DPC) iz Berlina, koji smatra da reforme koje je napravila nova vlast u Bosni i Hercegovini, žureći ispuniti makar minimum uslova kako bi se Evropska unija odobrovoljila da odobri početak pristupnih pregovora, nedovoljne i da su, zapravo, „davanje lažne nade“ koje će ići na ruku samo onima koji ne žele dobro BiH – Dodiku i Čoviću.

Uz to, dovest će do slabljenja države Bosne i Hercegovine, konstatirali su.

„Kada je Evropska komisija preporučila kandidaturu za Ukrajinu i Moldaviju, uspješno je lobirala kod Vijeća EU-a da učini isto i sa Bosnom i Hercegovinom, a da ona nije ispunila nikakve reformske uslove“, navodi se, između ostalog, u analizi DPC-a.

‘Izbacivanje zakona zbog Dodikovog nepopuštanja’

Uz napomenu da su zvaničnici EU-a posljednjih mjeseci dodatno smanjili dvocifreni skup reformskih uslova navedenih u mišljenju Evropske komisije iz 2019. na samo četiri zakona i odluke, navodi se da je zakon o sudovima izbačen čim je postalo jasno da Dodik neće popustiti i pristati na kompromis, tražeći zakon koji bi ne samo oslabio umjesto ojačao državno pravosuđe, već i otklonio mogućnost sudskog procesuiranja eventualnog budućeg otcjepljenja entiteta Republika Srpska.

Kada je riječ o Zakonu o sukobu interesa u institucijama na državnom nivou, DPC konstatira da usvojeni dokument ne samo da ne ispunjava standarde i uslove koje je postavio EU, već odstupa čak i od sadašnjih standarda u borbi protiv političke korupcije i nepotizma.

„Čini se da je sve spremno za nadolazeći evropski samit koji će proglasiti ‘uspjeh'“, navodi se dalje.

DPC ističe da je Zakon o sukobu interesa sadržajem vrlo problematičan, jer formalno zamjenjuje postojeću nezavisnu Komisiju za sukob interesa.

„Komisija će će u stvarnosti ostati pod potpunom kontrolom vladajuće koalicije, pri čemu će tandem Dodik – Čović kontrolirati većinu koja će onemogućiti Komisiji da donese bilo kakvu odluku protivnu njihovim interesima. Takvo tijelo sigurno neće učiniti ništa u borbi protiv endemske korupcije i nepotizma osim ako nije u službi njihovih uskih stranačkih agendi“, ukazuje DPC.

Ukratko, Zakon se neće boriti protiv sukoba interesa, već će omogućiti da se takvi sukobi lakše prate i skrivaju. To također podupire cilj Dodika i Čovića da dodatno oslabe državni primat u korist nivoa vlasti nad kojima imaju jedinstvenu kontrolu. Davanjem pečata odobrenja, EU pomaže bh. političarima da konsolidiraju feudalnu dominaciju u “svojim” domenima.

„Naša analiza na jednoj strani pokazuje da formalni reformski koraci koje su vladajuće elite u Bosni i Hercegovini poduzimale, od prošlogodišnjeg amandmana na Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) do nedavno usvojenog Zakona o sukobima interesa na nivou BiH, suštinski nisu napredak, niti ispunjavaju vrijednosti, principe i standarde EU-a“, pojašnjava za Al Jazeeru Bodo Weber iz DPC-a.

„Ukratko, zeleno svijetlo koje će Vijeće EU-a u četvrtak dati Bosni i Hercegovini isključivo je bazirano na ponovnom snižavanju i napuštanju reformskih uslova. To će onda biti samo posljednje, dosad najmračnije poglavlje u historiji politike vještačkog napretka BiH na putu EU-a kroz ustupke. A ta je politika davno propala. Ona svakim novim ustupkom samo ohrabruje i osnažuje nacionalističke elite i lidere, koji zapravo ne žele u EU. Pomoći će im u u sistemskom podrivanju demokratije i vladavine prava. I uz to, ta ista Evropska unija time im još i omogućava da sebe predstavljaju kao ‘šampione EU integracije’, dok građani, koji su davno izgubili svako povjerenje u EU, masovno bježe iz ovakve BiH“, dodaje Weber.

„Koliko god zvučalo bolno, ali i apsurdno, svako ko istinski podržava put Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji, a DPC se dosljedno za to bori, mora se zalagati protiv zelenog svjetla za otvaranje pregovora“.

‘Jačanje moći Dodika i Čovića unutar feudalnog sistema’

Weber je stava da „svako razuman, i u Evropskoj uniji i u Bosni i Hercegovini, zna da BiH niti izdaleka ne ispunjava uslove za zeleno svjetlo“.

„Koliko god se ustupaka dalo BiH, ona ovakva kakva jeste nikada neće moći ući u EU, odnosno, neće biti spremna za članstvo. Zapravo, ona se godinama udaljava od tog cilja“, smatra Weber.

„Ponavljam, politika ustupaka Dodiku i Čoviću, kao sto smo viđali u prošlosti, samo ih ohrabruje, jer oni s punim pravom u njoj prepoznaju slabost EU-a i Zapada, te osnažuje njihove etnonacionalističke i secesionističke agende, te samim time dalje destabiliziraju zemlju. A ovo najnovije poglavlje ‘gledanja kroz prste’ nikako nije neka strateška odluka, nego posljedica odsustva jedne zajedničke, strateške politike Unije prema BiH, koje nema već dvije decenije“, dodao je Weber.

Kurt Bassuener, viši saradnik DPC-a, koji je inače snažan zagovornik evropskog puta Bosne i Hercegovin, kaže da je Vijeće bilo prisiljeno zauzeti ovakav stav, jer je odluka o otvaranju pristupnih pregovora „objava lažne zore, a ne otvaranje vrata pravom napretku“.

„Što je još gore, to će dodatno voditi Bosnu i Hercegovinu do neuspjeha, poput prelaska učenika u sljedeći razred koji nije savladao gradivo iz prošlog, pa čak niti pokazao motivaciju i da pokuša“, tvrdi Bassuener.

„Tvrdim da opredjeljenje političke klase u BiH u cjelini, osim neke stranke ili pojedinačnog aktera, nikada nije postavilo napredak prema članstvu u EU ili NATO kao primarni cilj. Politička klasa, a ne njeni građani, imat će glavnu korist od odluke Evropskog vijeća da BiH potvrdi zeleno svjetlo za početak pregovora“, dodaje.

Bassuener je stava da su Dodik i Čović iskoristili put u EU u svoje svrhe.

„To je jačanje svoje moći i sigurnosti unutar ionako oligarhijskog feudalnog sistema. Nada i neostvarena potencijalna korist od procesa proširenja EU-a bila je upravo u tome da se sudbina ove zemlje odvoji od takvih sebičnih elita – a ne da ih ojača. U biti, ideja da se BiH može kretati prema članstvu u EU samo ako se zadovolje njihovi interesi samoodržanja i bogaćenja, garancija je da zemlja nikada neće doći do članstva. Neliberalne članice EU-a, predvođene Viktorom Orbanom, glasni su zagovornici proširenja bez vrijednosti upravo zato jer žele učiniti EU sigurnijom za takvu ‘neliberalnu demokratiju’. Teško da bi građani BiH imali koristi od ovakvog razvoja događaja“, kaže američki analitičar.

Kako bi, onda trebao izgledati pravi put Bosne i Hercegovine ka EU-u, a da ga uz to podrže i oni koji ga, kako tvrdi DPC, sabotiraju – Dodik i Čović?

“Nije stvar u političkim liderima, nego u odsustvu zajedničke, strateške politike EU-a i Zapada prema Bosni i Hercegovini. Dok je Zapad imao strategiju i političku volju, istinske reforme mogle su se provesti i sa postojećim elitama i akterima. Zato je krajnje vrijeme da se EU i Zapad saberu, da uzmu svu svoju moć i raspoložive instrumente, te izrade zajedničku, sveobuhvatnu strategiju koja se bazira na analizi realnog stanja na terenu u BiH“, rekao je Weber.

‘Dejtonska BiH nikada neće ući u EU i NATO’

Prema njegovim riječima, ispravna politika morala bi obuhvatiti nekoliko faktora.

„Da se jasno i javno označe političke elite i lideri u Bosni i Hercegovini onakvim kakvi jesu – nacionalističkim, antidemokratskim i antievropskim snagama, da se otvoreno govori o tome da BiH sa postojećim antidržavnim ustavnim uređenjem neće moći u EU. Potrebna je i spremnost Zapada da koristi EUFOR i NATO protiv svih secesionističkih nastojanja, da EU napravi strateški plan za pregovarački okvir sa BiH u čijem centru je novi ustavni poredak baziran na novoj, demokratskoj ravnoteži između individualnih i kolektivnih etničkih prava, a ne da Zapad ponovo piše ustav BiH, te da kao dio te strategije EU i Zapad označe vladajuće elite kao partnere iz nužde, a građane BiH kao svoje istinske i proevropske partnere. Za takav jedan poduhvat, potrebna je prije svega politička inicijativa i liderstvo ključnih država članica Unije, počev od Berlina“, rekao je.

Bassuener je mišljenja da treba raditi na razvoju popularnog biračkog tijela među građanima, za zemlju u kojoj „svi oni koji donose stvarne odluke u politici ove zemlje, poput Dodika, Čovića, Izetbegovića, Nikšića i drugih, ne mogu imati pritisak na razvoj, napredak, pravdu, pa i sam mir“.

„Takvo latentno biračko tijelo postoji u cijeloj Bosni i Hercegovini, zgroženo i svojim političkim elitama i zagrljajem Zapada prema njima. Dosadašnji proces proširenja ojačao je njihove političare na njihov račun“, tvrdi Bassuener.

„Što se tiče potencijalnih katalitičkih učinaka početka pregovora o članstvu, bez obzira na to jesu li suštinski kriteriji ispunjeni, mislim da ovo predstavlja pobjedu nade nad iskustvom. Ovo će samo omogućiti političkim elitama u Bosni i Hercegovini da postave uslove pred EU, a ne obrnuto. To smo vidjeli u ‘strukturiranom dijalogu’ o pravosuđu, na primjer. Vidjeli smo to i po pitanju izbornog zakona. Umjesto da prisili bh. elite protiv njihove volje na promjene, EU je postao saučesnik u jačanju njihove moći“, rekao je.

Kao i Weber, Bassuener računa i na EUFOR u pogledu prevladavanja tenzija.

„Najbolji lijek je direktno ojačati EUFOR-ove sposobnosti odvraćanja, uključujući i od secesije, te omogućiti da i samo poticanje političkog ili međuetničkog nasilja bude kraj karijere za one koji je iniciraju s visine. Realnost je da dejtonska BiH nikada neće ući u EU ili NATO, ali ne zato što su ovi ciljevi nemogući za bilo kakvu BiH, već zato što dejtonski sistem dopušta političkim elitama ogromnu slobodu da zlouporabe javna sredstva i povjerenje bez odgovornosti, te što bi uvođenje BiH ovakve kakva jeste bilo i uvođenje inherentne nestabilnosti u svoje redove“, rekao je Bassuener.

„Proglašavanje napretka moglo bi se činiti dobrim, ali će pružiti – u najboljem slučaju – iluzoran osjećaj sigurnosti. Bolje se odlučiti za pravu stvar“, dodao je.