Mirzet i Džemila dobrovoljno se vraćaju iz Njemačke u BiH

Izbjeglice sa zapadnog Balkana u Njemačkoj imaju minimalne šanse da dobiju azil. Toga je postao svjestan i Mirzet Hamzić iz Gornjih Rainaca, koji pakuje kofere i uskoro se vraća u BiH u kojoj nema ni posla, ni kuće.

Mirzet Hamzić, 24 godišnjak iz Gornjih Rainaca kod Kalesije, jedan je od blizu 480.000 podnosilaca zahtjeva za azil u Njemačkoj. Međutim, on je i jedan od nekoliko hiljada onih čiji su zahtjevi za azil odbijeni. Jedan od razloga zašto je Hamzić, sa suprugom i troje djece, dobio odbijenicu je taj što on potiče iz tzv. zemlje sigurnog porijekla. Iako je BiH za Njemačku od početka prošle godine, zemlja sigurnog porijekla, za Mirzeta to ne znači da u njoj može normalno živjeti.

“U Bosni sam bio nezaposlen. Jedini prihod je bio dječiji doplatak, a to je 18 KM mjesečno. Šta je to? Ne možeš vreću brašna kupiti. A gdje je novac za plaćanje računa, struje… U Bosni nemam ni kuće. Eto, zato sam otišao”, priča Mirzet Hamzić svoju izbjegličku priču u Njemačkoj.

Kuća porodice Hamzić u Kalesiji

Mirzet sa porodicom, suprugom Džemilom i troje djece, već sedam mjeseci živi u bišoj bolnici u blizini glavne željezničke stanice u Stuttgartu. Pošto je dobio odbijenicu za azil, Mirzet je u decembru podnio zahtjev da se dobrovoljno vrati.

“Vratiću se u staru očevu kuću koja je neuslovna za stanovanje. Ona se pomalo raspada”, kaže Mirzet i dodaje da se na dobrovoljni povratak odlučio jer na taj način izbjegava petogodišnju zabranu ulaska u Njemačku.

“Podnosiocima zahtjeva za azil sa zapadnog Balkana je postalo jasno da ovdje nemaju dugoročne perspektive. Skoro svi zahtjevi se odbijaju i mnogi ne čekaju dolazak policije i prisilni povratak”, kaže Gabriele Kämper-Bürger, koja izbjeglicama pruža savjete o povratku.

Ona je jedan od nekoliko savjetnika u savjetovalištu za izbjeglice „Dritte Welt“ iz Stuttgarta. Riječ je o savjetovalištu koje finansiraju EU, njemačka pokrajina Baden-Würtenberg i grad Stuttgart. Ovo savjetovalište pored ostalog pruža savjete i izbjeglicama iz zemalja koje nisu članice EU i koje se žele i moraju vratiti u svoje domovine. To mogu biti i ljudi koji duže vremena žive u Njemačkoj i koji u svojim zemljama žele započeti novi život. Zbog toga Ured za strance u Stuttgartu mnoge izbjeglice sa područja Balkana šalje u ovo savjetovalište.

„Njihovi zahtjevi su u osnovi odbijeni i moraju napustiti zemlju. Oni su u prednosti ako zemlju napuste dobrovoljno“, kaže Gabriele Kämper-Bürger.

Tu prednost želi iskoristiti i Mirzet Hamzić.

„Dobio sam odbijenicu i vraćam se u Bosnu jer neću da mi dođe policija i da me prisilno pošalju u BiH. U tom slučaju dobijam zabranu ulaska u Njemačku koja traje pet godina.“

Mirzet se ionako ne misli ubrzo vraćati u Njemačku.

„Možda nekada kasnije, ali kada djeca odrastu. Djeca su mala i neću više da ih patim“, kaže Mirzet.

Njegova supruga, 23 godišnja Džemila, ipak se boji dolaska policije i prisilnog povratka.

„Naši pasoši su zagubljeni i bojim se da bi mogla doći policija i prisilno nas vratiti“, kaže Džemila.

Porodica Hamzić je među osobama čije se putne isprave nalaze u nekom od ureda za pitanja stranaca u Njemačkoj.

„U posljednju godinu dana je u Njemačku došao veliki broj izbjeglica. Njima se na granici ili prilikom podnošenja zahtjeva za azil oduzmu pasoši. Nakon toga se šalju raznim uredima koji se brinu o tim zahtjevima. Malo je neprijatna i neugodna situacija, ali se nadamo da se takvi slučajevi uskoro više neće ponavljati“, kaže savjetnica Kämper-Bürger.

Rješavanje izbjegličkog pitanja u Njemačkoj se odvija na nekoliko nivoa, od saveznog, pokrajinskog, pa sve do lokalnog, tako da se u toku obrade zahtjeva dogodi da se pasoši „izgube“. Bez obzira što podnosioci zahtjeva za azil sa Balkana u Njemačkoj u jednom trenutku ostanu bez pasoša, njihov povratak ne predstavlja problem.

„Ako podnosilac zahtjeva za azil predoči bilo koju drugu vrstu ličnog dokumenta, tada Konzulat BiH u Stuttgartu može izdati Putni list. Međutim, nezgodno je što u tom slučaju ti ljudi u BiH moraju ponovo podnijeti zahtjev za izdavanje pasoša što opet košta“, kaže Kämper-Bürger.

Porodica Hamzić će ipak sačekati da dobiju svoje pasoše, a onda će o trošku Njemačke, nazad u BiH. Naime, dobrovoljnim povratnicima se plaća autobuska karta, a po osobi se dodjeljuje i džeparac u iznosu od 25 eura.

„Valjda ću u Bosni naći neki posao i sagraditi bar jedan sprat nove kuće kako bi imali gdje živjeti. Djed ima malo zemlje i želja mi je kupiti i manji traktor, kako bi bar nešto mogao raditi i na taj način prehraniti porodicu“, kaže Mirzet.

Njemačku je inače 2015. godine dobrovoljno napustilo 37.220 izbjeglica. Prema informacijama Ministarstva unutrašnjih poslova, od tog broja je 87 posto sa zapadnog Balkana, 32.494. osoba. Najviše je povratnika u Albaniju (11.972), zatim Kosovo (8.125), Srbiju (6.616), Makedoniju (3.234) i Bosnu i Hercegovinu (1.801).