Milica Marković: U opciji je i prolongiranje općih izbora u BiH za 2020.

Sigurno da Vijeće Evrope ne gleda blagonaklono na činjenicu da Bosna i Hercegovina ni do sada, nakon osam godina, nije ispunila presudu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci, rekla je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) Milica Marković, članica delegacije Parlamentarne skupštine BiH u PS Vijeća Evrope i članica Zajedničke komisije za evropske integracije PS BiH.

Podsjetila je da je presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga donesena krajem decembra 2009. godine, te da su bili intenzivirani razgovori o promjeni Ustava BiH u tom segmentu za izbore 2010. godine. Istakla je da su se međuvremenu dogodile neke nove presude, kao ona u slučaju “Zornić i Pilav”, a koje nisu implementirane ili su u manjoj mjeri implementirane.

“Ali, nije nijedna presuda kao Sejdić-Finci, koja zahtijeva promjenu Ustava BiH. Vijeće Evrope ima Komitet za praćenje presuda Evropskog suda za ljudska prava koje se periodično sastaje i pravi izvještaj o tome koje su zemlje ispunile svoju obavezu kao članice Vijeća Evrope, a koje nisu. BiH se redovno vodila na listi zemalja koje nisu implementirale presude Evropskog suda za ljudska prava. Mi smo posljednji put čuli priču, odnosno stav Vijeća Evrope koji je bio prilično rigorozan, u oktobru 2013. godine kada je bio posljednji izvještaj Monitoring komiteta o BiH, jer je ona zemlja pod monitoringom u Vijeću Evrope”, navela je Marković.

Istakla je da će uslijediti novi izvještaj u januaru 2018. godine na plenarnom zasjedanju Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope kada će se izvjestioci izjasniti također i o neprovođenju presuda Evropskog suda za ljudska prava u BiH.

“Mislim da će stav i odnos Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope biti sasvim negativan u pogledu te činjenice. Ali, treba reći jednu drugu stranu da BiH, ipak, nije zemlja koja je najdrastičniji primjer neimplementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava. Postoje zemlje koje imaju daleko, daleko veći broj neimpelemntiranih presuda. Recimo, Rusija nije implementirala 2.500 presuda Evropskog suda za ljudska prava. Za BiH je to daleko, daleko manji broj”, poručila je Marković.

– Vijeće Evrope bi opet moglo kritikovati BiH-

Navodi da je nedavno vidjela spisak zemalja u Vijeću Evrope koje nisu implementirale presude Evropskog suda za ljudska prava te da sve one imaju daleko veći broj presuda koje se ne implementiraju u odnosu na BiH.

“Naravno, jedan dio tih zemalja opravdanje za to nalazi u nemogućnosti da se one implementiraju prema važećem zakonodavstvu u toj zemlji, što implicira ili izmjene zakona, a u nekim čak i izmjene ustava kao što je to slučaj sa BiH”, navodi Marković.

A, prema izvještaju koji je bio na razmatranju u PS Vijeća Evrope u oktobru 2013. godine glavna izvjestiteljica za BiH, zastupnica iz Norveške, kaže Marković, je striktno tražila u prijedlogu rezolucije da se BiH suspenduje do daljnjeg, odnosno do trenutka dok ne implementira presude, naročito presudu Sejdić-Finci.

“Onda se zahvaljujući velikom angažmanu nekoliko članova naše delegacije, koji su se veoma marljivo i silno angažovali oko toga, uspjelo da taj njen izvještaj oborimo i da se na kraju donese preporuka Vijeća Evrope koja ima daleko manju težinu nego što ima rezolucija za koju se glasa po osnovu izvještaja. Preporuka je donesena sa napomenom da se BiH obavezuje da u narednih godinu dana, od oktobra 2013. do oktobra 2014. godine, kada su ponovo bili izbori, implementira tu presudu i da joj se to ostavlja kao neki rezervni rok, odnosno još jedna šansa se daje da ona ispuni svoju obavezu kao članica. Tada je navedeno da će u suprotnom ili po sljedećem izvještaju Monitoring komiteta ili u oktobru 2014. Vijeće Evrope ponovo razmatrati to i donijeti svoj novi stav, odnosno konačan stav u vezi sa tim problemom”, naglasila je Marković.

Naglašava da se u oktobru 2014. nije desila ponovna rasprava o tome iako ni do oktobra 2014. BiH nije ispunila tu obaveza, a nije bilo ni novog izvještaja. Tek sljedeći, novi izvještaj, u odnosu na onaj iz oktobra 2013., kaže, a radi se o onom koji će biti na razmatranju u januaru 2018. godine tretira to pitanje.

“Mada je praksa da se izvještaj Monitoring komiteta pripremaju i razmatraju svake dvije godine, to se nije desilo. Kod BiH je prošlo četri godine od posljednjeg izvještaja, do ovoga sada koji je aktuelan. Mislim da će sigurno izvjestioci, a ja sam već vidjela preliminarni izvještaj, to tretirati, iako je izvještaj imao neke faze dorađivanja i izmjena, jer je trebala i naša delegacija da dostavi svoje primjedbe, odnosno prijedloge u amandmanskoj fazi na taj izvještaj. No, nezaobilazno će biti da se izvjestioci izjasne o toj činjenici i naravno da Vijeće Evrope, odnosno Parlamentarna skupština Vijeća Evrope, uzme sve ovo u obzir. A, kakav će ona stav na kraju donijeti, to ćemo vidjeti”, poručila je Marković.

– Upitan kandidacijski status BiH u EU –

U pogledu odluke Ustavnog suda BiH ukoliko bi se desilo da se ne postigne izmjena Izbornog zakona BiH i da se izbori u oktobru iduće godine održe po važećem Izbornom zakonu BiH Marković je istakla da smatra da bi se situacija dodatno zakomplikovala u BiH.

To posebno, navodi, potencira HDZ BiH te kaže da je njihova tvrdnja, vjerovatno, na osnovu mišljenja stručnjaka i pravnika koji su na tome radili i dodaje “i da se održe izbori u oktobru iduće godine, rezultati se neće moći implementirati”. Navodi kako je već ukazano da će cijela BiH biti drugi Mostar.

“To bi bila vrlo negativna slika koja bi se poslala i u Vijeće Evrope i uopšte prema Evropskoj komisiji kao još jedan dokaz da je BiH potpuno disfunkcionalna zemlja i tek tada mislim da bi došlo do odlaganja na duži vremenski period bilo kakvih razgovora o dobijanju statusa kandidata u EU”, kaže Marković.

Smatra da i u ovom trenutku neimplementacije presude Sejdić-Finci, komplikacija oko izmjena Izbornog zakona BiH, naravno, i neke druge diskutabilne stvari u BiH zapravo već stoje kao određeni problemi u priči o dobijanju statusa kandidata BiH, odnosno rješavanju aplikacije koju je BiH podnijela Evropskoj komisiji.

“Ako bi se desilo da se tu ništa ne uradi, na izmjenama Izbornog zakona BiH, postoji varijanta o kojoj se priča i Parlamentarnoj skupštini BiH da se u tom slučaju traži prolongiranje opštih izbora za 2020. kada će se desiti ponovno i lokalni izbori. Osigurale bi se dvije stvari, a to je da bi se dobilo na vremenu da se još razgovara o Izbornom zakonu BiH i da se vidi kako će se to razriješiti. A, druga stvar koja bi se dobila jeste da se objedine lokalni i opšti izbori o čemu se već duže vrijeme priča u smislu i skraćivanja tih izbornih kampanja koje idu na svake dvije godine. Tada bi išle ne četiri godine, a naravno i išlo bi se i u pogledu reduciranja finansijskih sredstava. Naime, omogućila bi se značajna ušteda ukoliko bi se spojili opšti i lokalni izbori”, kaže Marković.

Cijeni kako je evropski put BiH u zastoju, iako smatra da progres BiH na evropskom putu nije bio nešto posebno dinamičan “ni prije pada skupštinske većine u Parlamentarnoj skupštini BiH”.

“Ali se naročito usporio u posljednjih godinu dana, odnosno u toku ove 2017. godine kako ne postoji skupštinska većina u Predstavničkom domu PS BiH. To je značajno usporilo evropski put BiH. A i prije smo vidjeli da je bio problem sa Mehanizmom koordinacije, jeste-nije usvojen, formiran-nije formiran. Naravno, to važi i kada su u pitanju određeni zakoni koji treba da idu u proceduru da se vrši njihova izmjena ili donošenje potpuno novih zakona”, kaže Marković.

– Gubljenje većine otežalo evropski put BiH –

Marković smatra da je sve to sada pod upitnikom, jer prosto oni koji su činili skupštinsku većinu više nisu u mogućnosti to da realiziraju, jer prije svega, ne postoji podrška Vijeću ministara BiH koje treba to da radi. To je, kaže, jedno, a drugo, i kada bi Vijeće ministara BiH na neki način uspjelo doći do takvih prijedloga zakona i određenih odluka koje su bitne u tom kontekstu vrlo je upitno kako bi to prošlo u Parlamentarnoj skupštini BiH, odnosno u Predstavničkom domu PS BiH.

“Tako da mislim da gubljenje skupštinske većine od strane onih koji su je činili do januara 2017. godine je negativno uticalo na evropski put BiH, iako Denis Zvizdić kao predsjedavajući Savjeta ministara BiH i dalje tvrdi da to ide, da se na tome radi, da se to dešava. Ja mislim da on tu tješi sebe i partije koje su ga do sada podržavale, a to je prije svega SDA i SDS. I on odlično zna da to ni izbliza nije tako, i da na taj način odugovlači situaciju da do oktobra 2018. godine, kada očekuje da će se desiti izbori, što svakako nije dobro ni za BiH ni za građane ove zemlje. Bilo bi poštenije i korektnije da Zvizdić izađe u javnost i kaže – mi nemamo skupštinsku većinu i to je blokiralo svaku dalju našu aktivnost te zbog toga trpe evropske integracije, trpi standard ljudi u BiH, trpe neki drugi segmenti na kojima bi mi mogli pozitivno da odreagujemo kao Savjet ministara BiH, ali ne možemo, jer ne znamo ko nas više podržava u Parlamentarnoj skupštini BiH. To bi bilo poštenije da kaže, međutim ni on ni ministri iz SDA i SDS-a neće to da kažu jer oni hoće da održe svoje fotelje do oktobra iduće godine po svaku cijenu”, smatra Marković.

Osvrnula se i na mogući prijedlog da zemlje Zapadnog Balkana u EU budu primljene po sistemu 2 (Srbija i Crna Gora)+ 2 (Makedonija i Albanija) + 2 (BiH i Kosovo).

“Evropska komisija, odnosno oni koji odlučuju o tome, mislim da su definitivno shvatili da je ovo trusno područje Zapadnog Balkana, uopšte zemlje ex Jugoslavije i da sva ova uznemirena situacija oko zemlja koje nisu članice EU, Hrvatska i Slovenija tu ne spadaju, bi mogla da se stabilizuje i uhvati neki pozitivan zamajac u trenutku kada one postanu članice EU. Realno govoreći, jedna Makedonija sa svim problemima koje ona ima ili BiH nisu zemlje bez kojih EU ne može živjeti, da se razumijemo. Jer, EU će sigurno dobiti zemlje kojima još mora dodatno pomagati da se stabilizuju. Da li je opravdan takav sistem?! Mi moramo znati i znamo da Evropska komisija ima pravila kako se postaje članica EU”, navela je Marković.

– Neće biti prijema zemalja Zapadnog Balkana u paketu u EU –

Ona je istakla da se ne može postati članica EU ako se prije toga nije bilo kandidat, a da bi se postao i kandidat, da se moraju ispuniti određeni uslovi. A, tek kada postanete kandidat, navodi Marković, onda imate obavezu, imate veliki posao da se pripremite da postanete punopravna članica EU.

“Iz Evropske komisije zvaničnik koji je dolazio i razgovarao sa predstavnicima bh. vlasti, a mislim da je to velika istina, na sastanku je jasno rekao – vi trebate da se pripremate, mislite da kada uđete u EU da ćete postati bolji, vi treba da budete bolji da biste ušli u EU. Dakle, mora se dobro pripremiti, imati odličnu kondiciju i ekonomsku i finansijsku i političku, prije svega, da bi se postalo članicom EU”, navodi Marković.

To znači, kaže naša sagovornica, da u ovom trenutku postoji bitna razlika između Srbije s jedne i BiH i Makedonije s druge strane. Srbija je, navodi, već uveliko odmakla na tom putu, jer ona već otvara brojna poglavlja.

“Od 36, otvorila je već 12-13 poglavlja u pregovorima sa Evropskom komisijom. I oni imaju teških pitanja na kojima će se sigurno dugo zadržati. Ne treba zaboraviti da je Hrvatska također potrošila puno vremena dok je ispunila svoja poglavlja, između pet i sedam godina, odnosno uslova kada se otvore ta poglavlja. To znači da u startu postoji razlika u pripremi određenih zemalja da li mogu biti kandidati, da li mogu postati članice. Po meni je potpuno realno da Srbija prije svih ovih koje su preostale na Zapadnom Balkanu prva uđe u EU, poslije Slovenije i Hrvatske”, navodi Marković.

Što se tiče Crne Gore za nju se može reći, navodi, da još ponajmanje ima problema i da nije, ako se ne posmatraju problemi pozicija – opozicija, posebno opterećenje. Ali što se tiče nekih drugih turbulencija, navodi, koje imaju BiH i Makedonija, da to nije slučaj sa Crnom Gorom i da je ona stoga prilično lagan zadatak za Evropsku komisiju da je primi kao članicu.

“A, BiH i Makedonija mislim da moraju još puno poraditi na svom unutrašnjem planu kako bi stekli relevantne uslove da mogu postati članice EU”, poručila je Marković.

Stoga smatra da Zapadni Bakan neće u paketu ući u EU.

“To se neće desiti iz prostog razloga što će se tražiti striktno od ovih koji su ostali da uđu u EU ispunjavanje uslova. Ako sljedeći korak bude Srbija i Crna Gora, od BiH i Makedonije će se tražiti puno toga da urade i tek kada to sprovedu onda će se dati prilika da i one uđu u EU. Koliko će to potrajati, da li će to biti pet ili sedam, deset ili 15 godina, to zavisi od nas, od vlasti BiH koliko, odnosno kojim tempom i intenzitetom budu radili na tim obavezama”, stava je Marković.

– Ni Vučić ni Plenković ne trebaju rješavati probleme u BiH –

Marković je navela da smo u proteklom periodu imali određene neprimjerene situacije međususjedskih odnosa između BiH s jedne i Hrvatske i Srbije sa druge strane.

“Međutim, ti nesporazumi su, ja sam ih tako doživjela, prilično amortizovani zahvaljujući razumijevanju i Hrvatske i Srbije, koje odlično poznaju situaciju u BiH i koje imaju više tolerancije i razumijevanja prema BiH nego što BiH ima prema njima kao svojim susjedima. To je s jedne strane, a s druge i Hrvatska i Srbija imaju interes da u BiH bude dobra politička i stabilna situacija zbog dva konstitutivna naroda koji žive u BiH, a i Hrvatsku i Srbiju vide kao svoje matične države. Tu je veliki doprinos i dobrosusjedski bio i od Hrvatske i od Srbije, da se ti nesporazumi prevaziđu. Bilo ih je, ali su oni pomogli sa svoje strane da se prevaziđe”, smatra Marković.

To je, cijeni, pokazao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno.

“Znamo šta mu se sve dogodilo u BiH, ali je on primio članove Predsjedništva BiH u posjetu početkom ovog mjeseca u Beogradu, potpuno ravnopravno sva tri člana. Mislim da im je bio dobar domaćin, sve trojici podjednako”, cijeni Marković.

Što se tiče Hrvatske, navodi, i ona ima interes da bude stabilna situacija u BiH jer tu živi značajan broj Hrvata, koji imaju dvojno državljanstvo sa Hrvatskom, kao što i Srbi imaju sa Srbijom.

“Mislim da i jedna i druga zemlja imaju dobre namjere prema BiH. Bez obzira na to što bi neko rekao da Hrvatska vrši pritisak u nekim dijelovima na BiH ili neki drugi, što će reći da Srbija ima odrđene namjere i tendencije prema BiH što se tiče interesa Srba u BiH, mislim da ni jedno ni drugo ne stoji u potpunosti. I jedna i druga zemlja imaju interes da ovdje stvari napreduju i da daju svoj doprinos koliko oni mogu. Naravno, oni ne mogu ići preko neke granice da se direktno miješaju u unutrašnje stvari BiH, jer sve probleme koje BiH ima na unutrašnjem planu, to je obaveza i zadatak domaćih političara da ih rješavaju, a ne ni hrvatskog premijera Andreja Plenkovića ni Aleksandra Vučića ni hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, ni ne znam koga”, kaže Marković.

Oni će, navodi, kao susjedi, pomoći, ali oni se ne mogu direktno miješati u unutrašnje stvari BiH.

“A, oni koji su vlast, odnosno koji su donedavno bili većina, SDA, SDS i HDZ BiH, na njima je i odgovornost i obaveza da kažu zašto to nisu uradili kada su kao naprimjer Denis Zvizdić mnogo toga naobećavali. I Zvizdić je u svom ekspozeu to uradio, kada je postao predsjedavajući Vijeća ministara BiH. Kada uporedite šta je on tada obećavao, a šta sada imamo, ogromna je razlika između te dvije stavke”, kaže Marković.

– O Jerusalemu odlučuju veliki –

Parlamentarna skupština Vijeća Evrope prema dnevnom redu, koji je preliminarni, koji su zastupnici dobili, nema tačke dnevnog reda kojom bi se razmatrala odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa vezano za Jerusalem.

“Ali, naravno uvijek se ostavi u jedan ili dva dana prostora za tačke po hitnoj proceduri, tako da nije isključeno da neko neće tražiti recimo prvog dana zasjedanja, u ponedjeljak, kada se bude usvajao dnevni red, pa čak i prije toga na Birou da se ta tačka kandiduje i da se o njoj razmatra, odnosno da Vijeće Evrope iznese svoj stav u tom pogledu. Vrlo je moguće da će se to dogoditi. A, što se tiče same odluke, vidimo da su se strane poprilično oko nje podijelile. S jedne strane EK i EU, s druge strane blok islamskih zemalja (OIC) koje su vrlo nezadovoljne tom odlukom. Rusija sa svoje strane isto ima značajan uticaj. Vidjet ćemo”, kaže Marković.

Odluka predsjednika SAD-a Donalda Trumpa je, navodi, za neke neočekivana, za neke samo ispunjenje njegovog obećanja koje je dao jevrejskom lobiju u Americi prije izbora. Prema njima, kaže Marković, on je sada ispunio to obećanje saopštenjem te odluke.

“Amerika je mnogo velika zemlja u odnosu na BiH da bismo mi iz naše perspektive cijenili da li je američki predsjednik nešto dobro ili nije uradio. Na kraju krajeva, mi imamo puno svojih problema i bilo bi za nas korisnije i prioritetnije da se bavimo problemima u svom dvorištu. A, kako će se ta neka velika pitanja riješiti, na drugima je. Velika je i Amerika, velika je i Rusija, veliki je blok islamskih zemalja i Turska. Sve su to velike zemlje koje će se baviti time sigurno još dosta narednog vremena”, poručila je u intervjuu za AA Milica Marković.