Memorijalna kultura Sarajeva bez Gorana Čengića pritisak je na savjest svih nas

Zelena površina unutar univerzitetskog kampusa u Sarajevu još nije ponijela ime „Studentski park Goran Čengić“. To je bila inicijativa Vildane Bešlija, još iz oktobra prošle godine, koja je bila i usvojena.

Prije dva dana bila je godišnjica pogibije Gorana Čengića i to je bio povod više da se inicijativa realizira – smatra Bešlija.

„Sad već decenijama, u Sarajevu se izbjegava memorijalizacija imena Gorana Čengića, heroja građanske hrabrosti iz posljednjeg rata. Tek u vrijeme Fortine vlade usvojena je inicijativa da se zelena površina u Univerzitetskom kampusu preuredi u park i da taj park bude imenovan po njemu. Tu inicijativu je podržao i Senat Univerziteta u Sarajevu. U međuvremenu, Vlada se promijenila i inicijativa još nije realizirana. Iako su mi jasne ideološke preferencije nove Vlade, kao i njihov strah od afirmacije građanske hrabrosti, ipak čudi nedostatak sluha za to koliko je ime Goran Čengić značajno za ovaj grad. Pogotovo u posljednje vrijeme kad su slike antifašističkih demonstracija iz Sarajeva obišle svijet, ali isto tako kad se sve glasnije traži da se iz javnog prostora Sarajeva uklone imena koja su podržavala i otvoreno se zalagala za ostvarenje ideala fašističke tvorevine NDH. Sarajevo je, kad su u pitanju njegovi građani, nesumnjivo antifašistički grad. Sjenu na taj antifašizam baca vlast koja se također povremeno voli predstavljati u svjetlu antifašizma ali ništa konkretno ne radi na tom pitanju. Imenovanje parka po Goranu Čengiću, iako se radi o mojoj inicijativi, dakle inicijativi opozicije, bilo bi, ako ništa, mali pomak ka dokazivanju da antifašizam ove vlasti nije samo deklarativan.

Naravno, imanovanje tražim za sve nas, ali time bismo se barem donekle odužili i Goranu koji je u ratu, na Grbavici, ubijen u pokušaju da goloruk spasi svog komšiju iz ruku ratnog zločinca Veselina Vlahovića Batka.

Ja sam postavila pitanje dokle se stiglo s realizacijom ove inicijative, ali potreban je i jači pritisak javnosti da se ona konačno i realizuje. Tu prije svega mislim na akademsku zajednicu, nevladin sektor, medije i građane.

Također, zanimljivo je da se parkovska površina ne održava. Velike zelene površine u Sarajevu su rijetkost, a u doba pandemije su neprocjenjivo blago. Prostor je idealan da u njemu studenti provode vrijeme na otvorenom. Do njegovog imenovanja, bilo bi neophodno da se taj park kontinuirano bude u zadovoljavajućem stanju.“