Meho ef.Šljivo: Hadž je obred koji zrcali svemuslimansko jedinstvo

Muslimani Bosne i Hercegovine i diljem svijeta sutra dočekuju Kurban-bajram ili Hadžijski-bajram, i to je najveći islamski blagdan koji dolazi u mjesecu zul-hidždžetu, dva mjeseca i deset dana nakon Ramazanskog bajrama.

Hodočasnici iz svih dijelova svijeta na svetim mjestima u Meki izvršavaju hadžske obrede, a istovremeno, muslimani koji nisu imali privilegiju hodočastiti Ka'bu, će kod svojih kuća klati kurbane, prinositi žrtve uime Allaha dž.š.

– Radujemo se bajramima jer oni su postojani nebeski darovi koji nas u redovnom godišnjem ritmu dva puta podsjećaju na onovremenost, vječnost i povratak Gospodaru – kaže imam, hatib i muallim džemata Grbavica II mr. Meho ef. Šljivo.

U intervjuu za Agenciju Fena, ef. Šljivo, govori o duhovnom i fizičkom aspektu hadža, žrtvovanju kurbana, radosti bajrama, ali i o narastajućim međumuslimanskim sukobima unatoč Poslanikovom upozorenju da su vjernici braća i da se musliman nikada ne smije boriti protiv muslimana.

Ef. Šljivo pojašnjava da hadž, poput ostalih islamskih obreda, ispunjava vjernička srca bogobojaznošću i zahvalnošću spram Stvoritelja, a za muslimana predstavlja svojevrsno ponovno duhovno rođenje.

Hadž je, kaže, neizrecivo emocionalno iskustvo i možemo ga s pravom smatrati povratkom našem duhovnom zavičaju, te kao što naših pet osjetila, kojima percipiramo materijalni svijet uključujući našu maštu i osjećaje, stalno žude i prizivaju u sjećanje svoj fizički dom, ognjište gdje smo rođeni i udahnuli prve daške života, tako naša duša neprestano čezne za svojim Gospodarom, uzdiše za Izvorom svoga postojanja.

– Meka, ummul Qura, Majka gradova, zatim Ka'aba, prva džamija sagrađena na zemlji, te Arefat, Saffa i drugi hadžski toponimi predstavljaju najblistavija znamenja tog duhovnog zavičaja – rekao je.

Riječ je, kako Kur'an kaže, o vidljivim, očitim i zornim znamenjima, konkretnim mjestima i predmetima koje imaju svoje duboko duhovno i hijeropovijesno značenje. Bilo da je riječ o hadžeru-l-esvedu- crnom kamenu, zapravo dženetskom dragulju ili Zemzemu, nepresušnom vrelu, džemretima na Mini gdje hadžije simbolično kamenuju šejtana, svaki centimetar tog čvorišnog duhovnog prostora u muslimanima budi osjećaje najdubljeg strahopoštovanja i divljenja Božijoj veličini i blagodatima.

Uostalom, zaključuje ef. Šljivo, to je prostor na kome je svoje konačno „udomljenje“ zadobila i posljednja Božija Objava upućena ljudima putem poslanika Muhameda s.a.v.s.

– Hadž je obred koji na najreprezentativniji način zrcali sve muslimansko jedinstvo. U nepreglednim kolonama hadžija miješaju se i stapaju različite nacije, rase, jezici. Tevhid, vjerovanje u jednog Boga je ta fundamentalna i sveprožimajuća ideja i kohezivna sila koja ih ujedinjuje – ističe.

Identična odjeća koju hadžije nose tokom obreda simbolizuje islamski ideal jednakosti pred Bogom, ali ihrami su i snažno podsjećanje na naše zajedničko porijeklo i isti kraj pred kojim neumitno koračamo.

Iskustvo hadža, naglašava Šljivo, utjecalo je na mnoge ljude koji su nakon obavljenih hadžskih obreda odlučno odbacili dotadašnje rasističke poglede na svijet. Tako je poznati crnački aktivist Malkolm X nakon obavljenog hadža potpuno promijenio svoje poglede o suživotu bijelaca i crnaca u Americi.

Druga je stvar, dodaje Šljivo, što su sami muslimani, nažalost, zaboravili neke poruke koje je sam Poslanik a.s. saopćio vjernicima na oprosnom govoru na Arefatu.

– Kako mirno posmatrati narastajuće međumuslimanske sukobe i krvoprolića unatoč Poslanikovom upozorenju da su vjernici braća i da se musliman nikada ne smije boriti protiv muslimana. Čime pravdati slijepi nacionalizam, plemenski fanatizam, ideološko zastranjivanje i raskolništvo među muslimanima kada je Poslanik a.s. nedvojbeno poručio da nema prednosti Arap nad nearapom i da su najbolji oni koji se Allaha Uzvišenog boje – pojašnjava Šljivo.

Kako se uprkos raskošnog simbolizma hadžskih obreda koji upućuje na nužno i ultimativno jedinstvo muslimana, pomiriti sa žalosnim trendom razjedinjavanja muslimana po nacionalnim, etničkim, pa nerijetko i mezhepskim šavovima.

Ipak, bajramski mubarek dani kaže on, uprkos svim ovdašnjim manifestacijama mržnje, zla i destrukcije, ostali su sinonim za radost i sreću, pa makar ta radost bila i relativizirana brojnim realnim i iracionalnim strahovima od najgorih mogućih scenarija u budućnosti.

Za nas muslimane, dodao je, bajrami su prije svega blagoslovljeni-mubarek dani, trenuci duhovne sreće, i stoga mi izbjegavamo uz bajram upotrebljavati termin praznik, jer riječ praznik konotira nešto što je prazno i bez sadržaja, „a svaki bajram, naprotiv, sav je u znaku bereketa i ispunjen je djelima od iznimne duhovne i socijalne važnosti“.

Od odijevanja u najljepša bajramska ruha i odijela, do učenja tekbira u našim kućama i džamijama, darivanja djece, obilaska rodbine i zijareta mezarlucima svaki korak koji učinimo u toku bajramskih dana opečaćen je praksom našeg Izabranika Muhammeda a. s.

– Bajrami bi trebali biti dani našeg zajedništva, komunikacije i boljeg razumijevanja – ističe Šljivo.

Jer, dodaje, činjenica da kurbansko meso dijelimo našim komšijama i ljudima slabijeg imovnog statusa sama po sebi govori da islam ne poznaje nikakav religijski ekskluzivizam ili aristokratski elitizam.

Islam i Bajram, naglasio je, podjednako su potrebni važni i bogatim i siromašnim i uskratiti nekome bajramsku radost, posebno u današnje vrijeme, kada individualizam i otuđenje postaju sve dominantnije karakteristike kod ljudi, predstavlja ne samo osionost već i svojevrsni grijeh.

– Mi koji iz navike ili komoditeta sužavamo dijeljenje bajramske radosti samo na one najuže krugove ljudi koji nam pripadaju po nekom društvenom statusu, trebamo znati da Kur'an ne kori kafire (nevjernike) samo zbog toga što nemaju vjerskog ubjeđenja već i zbog toga što su oni osorni i nadmeni, zamišljaju da su superiorniji od siromašnih i poniznih ljudi – kazao je imam, hatib i muallim džemata Grbavica II mr. Meho ef. Šljivo u intervjuu za Agenciju Fena.