Reakcije
Medicinski fakultet: Umjesto pomoći, Konaković nam je nudio fanglu i mistriju
Kad čelnik skupštine neke administrativne jedinice najavi da neće poštovati više zakone teritorije kojoj njegova administrativna jedinica pripada, u drugim državama se to zove anarhija, ili, još tačnije, odcjepljenje
“Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Elmedin Konaković ponovo pokazao elementarno neznanje o sistemu zdravstvene zaštite i procesu edukacije doktora”, navode sa Medicinskog fakulteta u Sarajevu nakon jučerašnjih izjava i najava Konakovića.
“Mjesecima je javnost obmanjivao neprestanim i loše smišljenim lažima o Medicinskom fakultetu ovdašnji rektor Rifat Škrijelj, ali je postao znatno tiši otkako smo mu javili da će sve što javno kaže morati dokazati i na sudu. Međutim, njegov nečasni posao je nastavio predsjedavajući Skupštine KS, Elmedin Konaković. Za govornicom Skupštine i na konferencijama za medije on svakih nekoliko dana naširoko priča o Medicinskom fakultetu i obećava da će on riješiti ‘problem’ i uvesti red. Pri tome on, recimo u utorak, ponavlja, baš od riječi do riječi, ono što je njegov mentor (ili štićenik, svejedno) Škrijelj izgovorio na sastanku u petak”, navode sa Medicinskog fakulteta.
Navode da “Medicinski fakultet ima važnijeg posla nego da odgovara na uvrede ovog političara, pogotovo jer znamo da je to uzaludan posao”.
“Oni su uvijek u pravu i svemoćni su. Međutim, nismo ni mi decenijama gradili kolektivni i pojedinačni ugled i obraz da bi ih bez odgovora lažnim optužbama vukao kroz blato Elmedin Konaković, čime god on predsjedavao, ili bilo ko drugi. U utorak se Konaković nije obrušio samo na našeg dekana i sve nas zajedno, nego i na Federalnu vladu, njenog potpredsjednika, koji mu je koalicijski partner, Ustavni sud i Sindikat Univerziteta. Niko i ništa ne valja osim njega, i niko neće njega spriječiti da obavi šta je naumio. A šta je naumio, osim da lično mijenja dekana Medicinskog fakulteta i dovede nekoga po ukusu svog štićenika (ili mentora, svejedno) Škrijelja? Naumio je mijenjati kantonalni zakon tako da on bude u potpunoj suprotnosti s federalnim kojim se reguliše ista stvar – dodjela zvanja nastavne baze Medicinskog fakulteta. Kad čelnik skupštine neke administrativne jedinice najavi da neće poštovati više zakone teritorije kojoj njegova administrativna jedinica pripada, u drugim državama se to zove anarhija, ili, još tačnije, odcjepljenje. Kod nas se valjda zove narod i pravda”, poručuju u saopštenju.
“Ako je Konakoviću jedina briga situacija na Univerzitetu, o kojoj neprestano priča, možda bi baš on mogao objasniti zašto je integracija Univerziteta koju je projektovala nekadašnja Konakovićeva vlada a koju intenzivno provodi sadašnja Konakovićeva vlada, u katastrofalnom stanju? Zašto novozaposlena Škrijeljova administracija košta kao nekoliko fakulteta zajedno, a ne proizvodi nijedan ispravan dokument? Je li cilj integracije bio da se fakulteti i studenti osiromaše, a administracija Univerziteta obogati? Čemu je služio zahtjev Škrijelja još u decembru prošle godine da svi fakulteti odmah raskinu ugovore sa svim radnicima, a ni danas nema novih ugovora o radu, pravilnika i ostalih potrebnih stvari? Šta bi bilo s tolikim ljudima da smo poslušali Škrijelja? Sve bi nas istjerali vani, pa primali nazad samo podobne? Ko će i kako riješiti neviđenu zbrku i glupost sa doprinosima na plate za januar i februar? Zašto u svakom obračunu plate za 300 radnika ima 250 grešaka? Šta je sud tražio od Univerziteta da bi mogao registrovati pripajanje fakulteta, a šta Univerzitet nije dostavio? Zašto su svim fakultetima poslani dokumenti u kojima je vrijednost imovine kojom su do tada raspolagali – i koja je u zemljišnim i ostalim knjigama registrovana na ime tih fakulteta – jednaka nuli? Gdje je nestala imovina, vrijedna silne milione, koja je u državnom vlasništvu? Kako je po zakonu moguće da su fakulteti – tada a i sada zasebni pravni subjekti – ostali naredbom vlade i Univerziteta bez računa u bankama? Zašto niko nijednu riječ ne govori o poslovanju, izboru dekana i sastavu vijeća privatnih univerziteta i fakulteta, za koje važi isti zakon? Zašto, kad je sve to ovako, i još mnogo gore, nije Škrijelju dao ‘fanglu i mistriju’ koje je nama preporučivao, da on sam sebi pravi univerzitet kakav mu se sviđa, a nas sve zajedno pusti na miru? Radili smo i živjeli i to uspješno i časno i prije Škrijelja i Konakovića, a nastavit ćemo i nakon njih.
Kompletno saopćenje pročitajte na sljedećem LINKU.