Matthew Holliday: U masovnoj grobnici kod Kalinovika su tijela Srebreničana

Matthew Holliday, šef programa ICMP-a za Zapadni Balkan, kaže kako je danas, 8. decembra, ova institucija podnijela izvještaje o podudaranju deset DNK uzoraka Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH) koji pripadaju žrtvama genocida iz Srebrenice iz jula 1995. pronađenim prije pola godine u Kalinoviku tokom ekshumacije.

Holliday u razgovoru za BIRN BiH govori da je neobično pronaći masovnu grobnicu sa srebreničkim žrtvama tako daleko od Srebrenice. On smatra da je ova masovna grobnica najudaljenija od Srebrenice i Potočara od do sada pronađenih grobnica. Kako kaže, ovo je nakon ekshumacije 2015. u Kozluku, prva ekshumacija nakon više od pet godina tokom koje su pronađeni Srebreničani.

Kako navodi Holliday, kad su članovi porodica ICMP-u dali informacije i genetske materijale utvrđeno je drugačije, odnosno da je riječ ipak o osobama iz Srebrenice.

“Možemo samo nagađati kako su tamo dospjeli, te da li su pogubljeni negdje drugo i sahranjeni tu ili su zapravo pogubljeni na toj lokaciji. Ali, na organima Bosne i Hercegovine je da to utvrde, da SIPA i Tužilaštvo to urade kroz dalje istražne radnje”, objašnjava on.

U junu ove godine ekipa BIRN BiH provela je dan na terenu na području Kalinovika sa istražiocima i članovima porodica nestalih iz Kalinovika koji su se nadali da su tu sakriveni posmrtni ostaci njihovih najmilijih.

Tada zvanično nije govoreno da bi žrtve mogle biti iz Srebrenice. Kada se ekipa BIRN-a BiH spustila nepristupačnim terenom ka tada novootkrivenoj grobnici, članovi INO-a BiH, istražitelji Državnog tužilaštva i pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) upravo su tada pronašli četvrtu lobanju i pretpostavljali su da se radi o žrtvama bošnjačke nacionalnosti, a zbog blizine najvjerovatnije iz Kalinovika i Foče.

“Škorpioni” djelovali u blizini pronađene grobnice

Lokacija Dobro Polje je udaljena svega nekoliko kilometara od mjesta Godinjske bare kod Trnova, gdje su pripadnici paravojne jedinice “Škorpioni” pogubili šest Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995., objašnjava Holliday.

“Takođe je interesantno primijetiti, ako pregledate transkripte sa suđenja ‘Škorpionima’ pred Okružnim sudom u Beogradu 2007. godine, u svjedočenju jednog od optuženih, Slobodana Medića, navodi se da je između 100 i 150 pripadnika ‘Škorpiona’ bilo locirano u tom području u julu 1995. Oni su djelovali na području Trnova, Kalinovika, Foče, a Dobro Polje se nalazi u tom polju djelovanja. Ne mogu reći više o tome kako su se te osobe našle tu”, kaže on.

Počinioci zločina kod Trnova su uhapšeni u Srbiji i Hrvatskoj i osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.

Komandant “Škorpiona” Slobodan Medić Boca je osuđen na 20 godina zatvora, a njegov brat Branislav Medić na 15 godina. Petru Petraševiću, koji je priznao krivicu, izrečena je zatvorska kazna u trajanju 13 godina. Milorad Momić u Hrvatskoj je osuđen na 15 godina zatvora, kao i Slobodan Davidović.

Slobodan Medić je 2014. godine s cijelom porodicom poginuo u saobraćajnoj nesreći u Srbiji, za vrijeme slobodnog vikenda na koji je bio pušten sa izdržavanja kazne. BIRN BiH je ranije pisao o šestorici Srebreničana čija su ubistva u Trnovu u julu 1995. godine pripadnici jedinice “Škorpioni” zabilježili videosnimkom.

Trenutno se pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) vodi postupak protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića, bivših šefova Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije, koji se terete, između ostalog, za ubistva šest Srebreničana u Trnovu počinjena u julu 1995. godine. Ovo je posljednji postupak u kojem će sudije utvrđivati odgovornost Republike Srbije za ratne zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Jovica Stanišić, bivši šef SDB-a Srbije, i Franko Simatović, bivši komandant Jedinice za specijalne operacije SDB-a, terete se da su od aprila 1991. do decembra 1995. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) na čelu s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem, s ciljem uklanjanja većine Bošnjaka i Hrvata s dijelova teritorija BiH i Hrvatske.

Stanišić i Simatović su, prema optužnici, između ostalog, naredili pripadnicima “Škorpiona” – Specijalnoj jedinici Državne bezbjednosti Srbije da otputuju na područje pod srpskom kontrolom, u selo Trnovo.

Obojica su u junu ove godine ,nakon obnovljenog prvostepenog postupka, osuđeni na po 12 godina zatvora za učešće u zločinima u Bosanskom Šamcu u BiH.

Presudama je utvrđeno da je u Srebrenici u julu 1995. godine tokom počinjenja genocida ubijeno više od 7.000 pretežno muškaraca i dječaka, a prognano više od 40.000 žena, djece i staraca.

Do sada su UN-ov Sud u Haagu i sudovi na Balkanu osudili ukupno 48 osoba na više od 700 godina zatvora te pet doživotnih kazni za zločine u Srebrenici.

U junu ove godine izrečena je konačna, doživotna presuda Ratku Mladiću, bivšem komandantu Glavnog štaba VRS-a, za genocid u Srebrenici i zločine u BiH, te, između ostalog, i za progone Bošnjaka i Hrvata u većem broju općina, među kojima je i Kalinovik. Za iste zločine i istom kaznom Mehanizam je ranije osudio i bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića.

Srebreničani iz grobnice kod Kalinovika su strijeljani, a tijela nekompletna

Forenzički arheolog ICMP-a Almir Olovčić proveo je svaki dan na grobnici u Dobrom Polju tokom ekshumacije. Kako kaže za BIRN BiH, ekshumacija je bila izazovna jer su posmrtni ostaci bili poprilično fragmentisani.

“Nisu bili kompletno na jednom mjestu, nego su bila uzduž i poprijeko razvučeni, što zbog same konfiguracije terena, što zbog vremena koje je proteklo od samog zločina, što zbog vremenskih neprilika koje su bile u posljednjih 25 godina. Kiše, snijegovi, poplave. Rijeka Bistrica, vjerovatno kada su snjegovi, pretvori se u bujičnu rijeku i nosi sve pred sobom i vjerovatno i ondje, to je imalo uticaja i na pomjeranje tijela i svi ti faktori u kompletu utiču da smo imali poprilično kompleksnu situaciju što se tiče i arheologije i antropologije, ali i samog načina rada”, kaže Olovčić.

Prema njegovim riječima, najvjerovatnije se radi o primarnoj masovnoj grobnici, gdje su žrtve, pretpostavljali su, dovedene i ubijene. Teren je pregledan sa detektorom metala s kojim su traženi dijelovi čahura ili meci, što bi da su pronađeni bila jedna od potvrda da su na tom mjestu izvršena ubistva.

“Mi kad smo radili mašinom, ti mali dijelovi se jednostavno izgube, tako da smo mi na taj način pokušavali da utvrdimo da li je to zaista mjesto likvidacije, ali sam način kako su tijela bila raspoređena ipak potvrđuje da je to bilo mjesto gdje su oni dovezeni i ubijeni”, kaže on, dodavši da su na nekoliko skeletnih ostataka pronađeni tragovi vezivanja žicom, što može dodatno da ukaže na način na koji su osobe ubijene.

Kako objašnjava Sandra Šoštarić, koordinatorica za forenziku ICMP-a, tokom obrade posmrtnih ostatka, na pronađenim lobanjama utvrđene su povrede nastale od metaka sa stražnje strane na zatiljku, što ukazuje na ubistvo strijeljanjem.

“Drugim riječima, ti ljudi su bili upucani u zatiljak”, pojašnjava Šoštarić.

Šoštarić je objasnila kako je u mrtvačnici vrlo bitno odrediti antropološku obradu da bi se ustanovio minimalan broj osoba koje se nalaze među posmrtnim ostacima, kao i odrediti procjenu koje kosti će se uzorkovati za analizu DNK, jer sve kosti ne daju dovoljno genetskog materijala kako bi se mogao odrediti identitet.

“Što su kosti izmješanije, to traje duže vremena. (…) Tendencija je da se uzme više uzoraka, a čim se uzme više uzoraka, onda tu treba neko vrijeme i čekati na sve rezultate”, priča ona zbog čega je trebalo šest mjeseci da se saznaju ko su žrtve iz grobnice, te dodaje da su posmrtni ostaci jedne osobe bili na više mjesta.

“Sada mi možemo te dijelove tijela reasoicirati u možda kompletnije ostatke za svakog pojedinačno za tih deset osoba, međutim oni neće biti opet kompletna tijela. Tu će i dalje nedostajati neki dijelovi koji eto nisu se ni mogli ovom ekshumacijom sakupiti, možda ih je erozija, možda ih je rijeka odnijela”, kaže Šoštarić.

Jedina misija vratiti žrtvama imena i njihova tijela porodicama

Za nju je cijeli ovaj proces primjena stručnih i znanstvenih metoda iz arheologije i antropologije djela učinjena u cilju da se posmrtni ostaci predaju njihovoj porodici.

Olovčić kaže da porodicama i jedna kost mnogo znači za smiraj.

“Mi smo na kraju najsretniji kada neka osoba koju smo pronašli, makar to bila i samo jedna kost, dobije ime i porodica donekle barem zna šta se desilo sa tom osobom”, govori Olovčić.

Nakon završetka rata u BiH, pronađen je veliki broj grobnica sa posmrtnim ostacima žrtava, a kako kaže Holliday, za otkrivanje preostalih masovnih grobnica danas potrebne su vjerodostojne i tačne informacije. Informacije koje posjeduju SIPA, tužilaštva, INO BiH te ICMP potrebno je povezati i na taj način bi, u kombinaciji sa izjavama svjedoka, moglo doći do lociranja potencijalnih grobnica, smatra on.

“Od kraja sukoba BiH prošlo je više od 25 godina, i od srebreničkog genocida, i ja mislim da bi ekshumacija u Dobrom Polju trebala dati nadu drugim porodicama da nestali još uvijek mogu biti pronađeni. Ako postoji efikasna istraga, ako postoje vjerodostojne izjave svjedoka, ako imamo snažnu suradnju između domaćih aktera u BiH, plus ICMP-a, ako nastavimo primjenjivati DNK tehnologije, to znači da se može pronaći još nestalih, i da se mogu tačno identificirati. Mislim da to daje nadu drugim porodicama koje još uvijek traže svoje nestale”, ističe Holliday.

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada su ukopane 6.652 žrtve genocida počinjenog u julu 1995. godine, dok je na drugim lokacijama, a prema željama porodica žrtava, ukopano još 237 žrtava genocida. Još uvijek se traga za oko 1.000 nestalih. U cijeloj BiH traga se za više od 7.000 nestalih.

Holliday smatra da je pronalazak nestalih osoba od velike važnosti kako za porodice, tako i za tranzicijsku pravdu. Pronalazak nestalih osoba doprinosi sprečavanju negiranja genocida, što se povećava iz dana u dan iako su nametnute izmjene i dopune Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Dodaje da se pronalskom nestalih osoba pronalaze i dokazi i činjenice koje tužilaštva mogu da koriste te podignu efikasne optužnice protiv počinitelja.

“Ove porodice su na neki način zaglavljene od kad su zadnji put vidjele svoje srodnike žive, i ne znaju, odnosno nisu znali dosad, gdje se oni nalaze, gdje su pogubljeni, gdje su ukopani. Sada su konačno dobili te odgovore, dobili su posmrtne ostatke, mogu ih sahraniti, mogu im postaviti nišane i mogu početi sa procesom žalovanja za svojim srodnicima”, kaže Holliday.