Mašović: Nepronađene Srebreničane krije i Drina
Bosna i Hercegovina je država u regionu u kojoj je za vrijeme proteklog rata od 1992. do 1995. godine zabilježen najveći broj nestalih osoba. Riječ je o više od 8.000 osoba. Radi što efikasnijeg rješavanja problema nestalih, formiran je i Institut za nestale osobe BiH. Od završetka rata prošlo je 20 godina, a svi nestali još nisu pronađeni. Članovi porodica ne gube nadu da će pronaći posmrtne ostatke svojih najmilijih.
Ukop najmanje 136 identificiranih žrtava genocida u Srebrenici bit će obavljen i ove godine, 11. jula u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, na dan kad će biti obilježena i 20. godišnjica genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.
Član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH, Amor Mašović u razgovoru za AA ističe da je “do ovog trenutka u mezarju Memorijalnog centra u Potočarima ukopano 6.166 žrtava genocida iz jula 1995. godine i 75 osoba koje nisu žrtve genocida nego su porodice izrazile želju da budu ukopane do oca, sina ili brata. Tom broju treba dodati i 225 žrtava koje su ukopane izvan Memorijalnog centra, a u skladu sa željama njihovih porodica.
Mnoge porodice čekaju pronalazak svih članova prije ukopa
“Ove godine, 11. jula, najmanje 136 novoidentificiranih žrtava genocida će biti ukopano, a pred kraj jula mjeseca bi trebalo još 109 žrtava genocida biti ponovo ekshumirano u Potočarima radi dodavanja novopronađenih skeletnih ostataka u sekundarnim grobnicima, a koji su u periodu između dvije dženaze identificirani”, istakao je Mašović.
Naglasio je kako se sada može govoriti o 6.527 identificiranih i sa 11. julom ove godine, sahranjenih žrtava genocida u Srebrenici.
“To znači da broj onih nepronađenih i konačno neidentificiranih je oko 1.700. Ovim brojkama treba dodati 147 žrtava koje su porodice identificirale, ali još uvijek nisu iskazale spremnost da ih ukopaju uglavnom zbog njihove nekompletnosti ili u nekim slučajevima su porodice pronašle jednog člana, a traže dva, tri ili više članova. Jednostavno čekaju jer žele u istom trenutku da ih ukopaju”, kazao je Mašović.
Kako kaže Mašović, osim tih 147 konačno identificiranih koji neće biti ukopani ove godine, postoji još više od 250 imena i prezima žrtava srebreničkog genocida gdje porodice nisu pristupile činu identifikacije i gdje se radi obrada skeletnih ostataka da bi se ustanovio uzrok smrti.
“Kada sve ovo saberemo dolazimo do brojke oko 7.100 do sada pronađenih žrtava genocida u Srebrenici, a to znači da u preostalim masovnim grobnicama primarnog ili sekundarnog tipa se nalazi još oko 1.200 žrtava. U te sekundarne ili primarne grobnice ubrajam svakako i rijeku Drinu, jer ne treba zaboraviti da je jedan broj žrtava genocida završio i u toj rijeci. U proteklom periodu mi smo ih nalazili u susjednoj Srbiji, Sremskoj Mitrovici, čak, neke i u Beogradu”, naglasio je Mašović.
Ističe da je “sigurno da je izvjestan broj, u ovom trenutku je nemoguće reći koji, takvih žrtava postoji na dnu tih rijeka ili eventualno po grobljima u susjednoj Srbiji”.
Dojave česte, ali većina nevjerodostojna
Dojave o lokacijama masovnih grobnica su vrlo česte, naglašava Mašović, međutim, one su najčešće nevjerodostojne.
“Nekada smo bili u prilici da se od deset informacija jedna pokaže vjerodostojnom. Sada smo već u situaciji da od 50-ak informacija koje dobijemo nijedna ne bude vjerodostojna”, naglašava on.
Podsjetio je da su istražitelji Instituta prije pet-šest dana vršili ekshumaciju na jednoj lokaciji u blizini Bratunca po dojavi da se tu nalaze posmrtni ostaci nekoliko stotina žrtava genocida. Međutim, pokazalo se da je ta informacija bila nevjerodostojna.
“S druge strane, radili smo ekshumacije na lokalitetu Buljima, nazvan Put smrti, kojim se kolona izvlačila iz Potočara prema Tuzli i tu smo pronašli skeletne ostatke zasad neutvrđenog broja žrtava. Radi se o ranije miniranom terenu i te žrtve su najvjerovatnije i stradale u tom miniranom terenu, opkoljene upale u zasjedu. Tu je pronađen određen broj žrtava čija identifikacija je u toku”, ispričao je Mašović.
Ističe da se neće pronaći svi nestali iz prethodnog rata, i objašnjava kako se nikada u historiji nije desilo da nakon ratova, agresija, nemira ili elementarnih nepogoda budu pronađeni svi nestali.
Pronašli žrtve iz 1. svjetskog rata
“Svi nestali sigurno neće biti pronađeni, ali jedan značajan broj od preostalog broja nestalih je pronađen. Teško je sada govoriti o vremenskom periodu. Ako gledamo unazad, kažemo tri četvrtine su pronađene za 20 godina, onda bi se iz toga moglo zaključiti da bi preostala jedna četvrtina mogla da se pronađe u narednih pet-šest godina. Ali to je prilično optimistično. Vjerujem da će se potraga za žrtvama odvijati godinama i godinama u budućnost. Ne usuđujem se reći decenijama, ali na bazi iskustva koje imam, a to je da smo u potrazi za žrtvama iz perioda 1991. – 1996. pronalazili žrtve iz Prvog svjetskog rata, od prije 100 godina, to ne ulijeva previše nade da će taj proces potrage za preostalim nestalim biti tako kratak”, poručio je Mašović.
Govoreći o procesu pronalaska, ekshumacija i identifikaciji žrtava proteklog rata, Mašović kaže da nema zemlje u svijetu, ako se poredi broj nestalih i broj pronađenih osoba, koja je i blizu BiH.
“Ne samo da smo prvi, nego smo mi, pa je velika praznina, pa dolaze neke zemlje u kojima je, ako je nestalo 100 osoba pronađeno dvoje. Svi oni su daleko od 50 posto pronađenih u odnosu na broj nestalih. S druge strane, ako imamo u vidu resurse s kojima smo raspolagali, opstrukcije koje danas imamo sa najvišeg nivoa vlasti koje odlučuju o našem budžetu, nemamo dovoljan broj istražitelja”, dodao je Mašović.
Inače, na 8.000 nestalih u BiH ide 21 istražitelj na terenu.
