Martin Raguž: Hrvatsko pitanje riješiti u BiH, bez nametanja izvana

Kao odgovorne osobe i članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović imaju obvezu da razmotre sva otvorena pitanja između dvije zemlje, a ima ih, i da ih ne guraju pod tepih, ali isto tako trebaju to da rade kroz dijalog, uz međusobno uvažavanje i respekt, rekao je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) Martin Raguž, član Komisija za vanjsku i trgovinsku politiku, carine, saobraćaj i komunikacije Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.

“Smatram da je jako dobro da dolazi do posjete predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović Bosni i Hercegovini. Jer, doći će do razgovora na najvećoj razini između predstavnika Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Sigurno je da odnosi dvije prijateljske zemlje, nisu na optimalnoj razini, razini koje obje zemlje zaslužuju. Mi smo na neki način tu da te procese modeliramo zajedno, jer smo usmjereni jedni na druge i kroz povijest, a i kroz budućnost vjerujem da ćemo biti sve više kao dio jednog pacifiziranog europskog zajedničkog prostora što BiH također, apsolutno zaslužuje”, navodi Raguž.

Ne postoji teorija zavjere iz Hrvatske

Ističe da sada ne graniči samo Hrvatska s BiH nego je preko te granice Evropa “zagrlila i BiH”.

“Moramo te stvari staviti u funkciju razvoja i dobrih odnosa i na na neki način vraćanja perspektive, a ne u funkciju konfrontacija, kontaminacija, javnog diskursa i prostora. Nažalost, vidimo šta se dešava. Zaista ne želim nikakvu hipoteku na ovaj susret zvaničnika BiH i hrvatske predsjednice, nego naprotiv pozdravio bih, da se slobodno, odgovorno i argumentirano razgovara i da se na neki način zaustavi jedna vrsta, kako bih rekao, i medijske histerije, ako možemo i tako to da nazovemo, koja je stvorena oko nekih pitanja. Jer, onda takav pristup jednostavno onemogućava sadržajan dijalog”, smatra Raguž.

Vjeruje da je ovo prilika da se stvari na neki način sondiraju, stabiliziraju i da se okrenemo zajedničkom građenju odnosa na međusobnom uvažavanju, priznavanju, neovisnosti, ali isto tako zajedničkim ciljevima kojih, ističe, nije malo.

Naglašava da političarima u BiH niko ne brani da usvoje izmjene Izbornog zakona BiH. A, to, kaže, ne čine, već godinama.

“Mene malo čudi ova priča da neko hoće nama da to nametne. Zašto bi nam neko nametnuo? Posebno ako mi imamo svoje institucije, Parlament, imamo procedure i imamo na neki način i obvezu da promijenimo Izborni zakon BiH sukladno presudi i Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga u slučaju Sejdić – Finci, ali i u slučaju presude Ustavnog suda BiH kada je u pitanju legitimno zastupanja. Mi smo već nekoliko godina imali na raspolaganju za to, niko nam nije smetao”, cijeni Raguž.

Nažalost, navodi, pokazalo se da ključni akteri političke scene, kako sebe nazivaju ili vole nazivati, nemaju kapacitet da naprave kompromis koji je potreban BiH da se to zakonodavstvo uskladi, na neki način harmonizira, i deblokira ukupne, ne samo, političke nego sve druge procese u BiH.

“Tako da bi ja uvijek odgovornost locirao na nas u BiH, a ne nekog drugug. Mislim da je to stvar političke kulture, odgovornosti poći od sebe, počistiti pred svojim vratima, a onda svakako imamo i obvezu i odgovornost, jer zastupamo interese svoje zemlje i da na neki način pratimo kako se bilo susjedne zemlje bilo zemlje individualno, bilateralno, u multilateralnim organizacijama ponašaju prema BiH i odnose prema njenim vitalnim interesima. Naravno, i onda trebamo jasno i odgovorno davati svoja stajališta”, stav je Raguža.

Kaže kako osobno ne vjeruje ni u kakvu teoriju zavjere kada je u pitanju Republika Hrvatska.

“To odgovorno tvrdim. Mislim da se želi da se potaknu procesi, da postoji svijest da je pitanje Izbornog zakona BiH zaista važano ne samo zbog presuda nego i zbog otvorenih političkih pitanja koja prate odnose u BiH, koja se često nazivaju otvorenim hrvatskim pitanjem ili ih možete na bilo koji način tretirati, ali ta pitanja postoje. I interes za rješavanje tih pitanja. Želim vjerovati da se radi o interesu za pozitivno rješavanje tih pitanja unutar BiH, bez nametanja rješenja izvana. To je moja pozicija i ja je branim javno i čvrsto vjerujem da nam jedino takav pristup može omogućiti da imamo prijatelje i u susjedstvu i u Evropi koji će braniti interese BiH”, navodi Raguž.

Cijeni da Republika Hrvatska zbog strateškog interesa ima cilj da BiH kao suverena i cjelovita država što prije zakorači u punopravno članstvo EU i NATO-a i da se tu interesi poklapaju.

“Zašto onda otvarati neke pukotine?! Treba se usmjeriti na zajedničke strateške interese, a da bi se ti interesi mogli realizirati moraju i unutra krenuti pozitivni politički procesi, a ne ovi, ovakvi. Ovdje se radi o tome da mnogi žele sačuvati status quo u ovakvim odnosima u BiH koji su zaista negativni za građane, javnost, za državu od egzodusa ljudi bez presedana do zastoja u mnogim reformama, nepostojanja stvarnog ambijenta za investicije i razvoj, pa do blokada mnogih strateških infrastrukturnih projekata. Mi imamo interes da to pokrenemo”, ukazuje Raguž.

A, to, smatra, možemo pokrenuti ako jednom apsolviramo prethodna politička pitanja jer se, cijeni, “očito na njima vlada, a da se ne položi račun niti biračima niti javnosti pred izbore”.

“To je formula koja prolazi skoro dva desetljeća u BiH. Vrijeme je da se suočimo i s tim političkim izazovima, da ih rješavamo. Kada se riješi Izborni zakon BiH mislim da bi bilo puno lakše krenuti u neke stvari. Mislim da svi oni koji žele i mogu doprinjeti tom, na neki način pozitivnom ishodu, trebali bi biti dobrodošli, a ne da unaprijed diskreditiramo pozitivne namjere. Vidjet ćemo kakav će biti rezultat razgovora zvaničnika BiH i hrvatske predsjednice. Vjerujem da će biti pozitivan, da će se neke stvari pojasniti, jer očito su s obje strane bili šumovi u komunikacijama koje treba otkloniti i uspostaviti transparentan, institucionalni odnos, međusobnog poštivanja i uvažavanja i zajedničkih interesa. Ovo je mislim dobra prigoda da se pokaže da postoji takva vrsta spremnosti i volje”, zaključuje Raguž.

Razgovarati o svim otvorenim pitanjima

Smatra da bi otvorena pitanja između BiH i Hrvatske kao što su sporazum o granicama, imovinsko-pravnim odnosima apsolutno trebali biti najveći prioritet bar kada je u pitanju Bosna i Hercegovina.

Poznato je, navodi, da je po Ustavu BiH Predsjedništvo BiH odgovorno za vođenje vanjske politike. Stoga, naglašava, Predsjedništvo BiH mora pokrenuti i intenzivirati prioritete i staviti ih na najviši nivo, najvišu moguću razinu i u razgovoru sa predsjednicom Republike Hrvatske, a i osigurati operativni model komunikacije nakon posjete.

“Jer, ovdje se nažalost ponavlja da imate to zadovoljenje forme susreta, a da nakon toga nemate praćenje ostvarivanja dogovorenih stvari. To je ono što najviše nedostaje. Vjerujem da je ovdje nužno uspostaviti, rekao bih, skoro dnevnu komunikaciju kroz vlade, Vijeće ministara BiH, operativna tijela bilo da se radi o granici, bilo da se radi o saradnji o imovinsko-pravnim odnosima, bilo da se radi o ključnim infrastrukturnim projektima, bilo da se radi o pitanjima koja se tiču suradnje ministarstava pravde, otvorenim pitanjima unutar pravosudnih pozicija i Republike Hrvatske i BiH, u smislu lobiranja za evropski put, povlačenja fondova prekogranične saradnje… Toliko je pitanja, toliko prostora da budemo bolji,da vratimo vjeru u institucije i odnose”, naglašava Raguž.

Ne može ističe prihvatiti tu negativnu dimenziju susreta i odnosa, jer, smatra, očito kao da nas neko uvlači u prostor da ne vjerujemo da ovdje može biti bolje, da ne vjerujemo da možemo imati prijatelje i da ne vjerujemo da BiH može biti jedan odgovoran subjekt međunarodnih odnosa za što se ističe Raguž, apsolutno i sam zalaže godinama.

“Trebamo da jednostavno iz te pozicije objekta napravimo jednu odgovornu tranziciju u poziciju subjekta sa samopoštovanjem, ali za to moramo izgraditi kulturu i u Predsjedništvu BiH. Nažalost, vidimo šta imamo prilikom posjete Beogradu, prilikom nekih drugih ključnih pitanja od suradnje s Hagom do tužbi prema Hagu. Tu se mora izgraditi unutarnja politička kultura, da otvorena pitanja ostavljamo unutar sebe, a kada prezentiramo i zastupamo interese BiH onda moramo biti kompaktni i govoriti jednim glasom. To bi mi trebali napraviti i poredati prioritete sa strane BiH kada je u pitanju odnos s Republikom Hrvatskom”, rekao je Raguž.

Smatra da su oni važni i da se ne mogu odgađati još dugo. Raguž je kazao da, eventualno, hrvatska strana može voditi taktičku igru, ali da je sazrelo vrijeme da se igra otvorenih karata, da se brodovi usmjeravaju u mirne, evropske, NATO vode, u prostor sigurnosti i okretanja onome što je pitanje i političkih odnosa, a to je ostvarivanje zajedničkih interesa, to je mirno rješavanje granice, ključnih infrastrukturnih projekata…

BiH je najveći interes, kaže, da se autoputem spoje sjever i jug. Za to su, navodi, osigurana skoro sva sredstva na koridoru 5c.

Nerealna politička obećanja

“Tu su i plovni putevi, rijeka Sava, zračne luke, Jadransko-jonska cesta, cesta prema Neumu, mostovi… To je naš najveći interes i trebamo tražiti partnera i partnere koji će nam pomoći u realizaciji tih projekata, jer je to interes i Republike Hrvatske i čitave regije da se svi spojimo na paneuropske koridore. Sigurno da su to pitanja o kojima treba razgovarati, a ne proizvoditi negativnu energiju. Ovdje ne lociram isključivo ni na jednu stranu, ona visi negdje u zraku, osjeti se nažalost. Trebamo nastojati da omogućimo stvarne sadržajne, konkretne razgovore koji će poručiti rezultate i da vidimo ko je odgovoran ako toga nema. Ovdje nedostaje ta dimenzija odgovornosti, izostanka rezultata”, smatra Raguž.

Vidimo, navodi, da ima prečesto kontakata, ali nedostaje nam jedan monitoring šta se poslije dešava s konkretnim pitanjima, zašto se ona ne rješavaju, gdje je zakočilo, ko je odgovoran, da li je Hrvatska u pitanju ili BiH.

“To je ono što bi javnost trebala znati, institucije, Parlament. Stalno se time treba ozbiljnije baviti. Vjerjem da bez obzira što su izbori, predizborna godina, kampanja, da imamo snage da ipak, odvajamo te strateške stvari od dnevnopolitičkih i da ih jednostavno podržavamo da se konačno rješavaju”, stava je Raguž.

Sigurno, kaže, da postoji opasnost od neracionalnog gubljenja vremena u 2018. godini, jer smo svjedoci da se to dešavalo i to izrazito.

“Svjedoci smo da smo imali nerealna obećanja, da imamo nevjerodostojnost onih koji daju obećanja. Daju ih, a to se ne desi. A, onda se nastavlja kao da se ništa nije desilo. Mi znamo kada je najavljen kandidacijski status BiH u EU od ključnih ljudi, i to za prošlu godinu. Sada je pitanje da li će biti i u ovoj godini. Dakle, činjenica je da imamo tu nekredibilnu i nevjerodostojnu domaću političku scenu, prvenstveno onu artikuliranu u parlamentarnoj većini koja se već odavno dovodi u pitanje iznutra, unutar te parlamentatne većine. I nažalost, bojim se da je cijena previsoka”, podcrtava Raguž.

Ali isto tako, koliko god to bilo razlog za pesimizam, u smislu dominacije tih dnevnopolitičkih tema koje opterećuju ovaj evropski put, odnosno ne otvaraju mogućnost ni onog angažmana koji je nužan, svih nas na svim razinama, kaže da je zaista optimist.

Kaže da je na jednom širem međunarodnom planu, geopolitičkom, prvenstveno unutar ključnih aktera koji su odgovorni za odnos u EU sazrela svijest da je prostor jugoistoka Evrope, a pogotovo prostor ove regije gdje je BiH u epicentru, strateški značajan. To, navodi i zbog pojave drugih aktera izvan EU koji pretendiraju i već pokazuju određene ambicije koje se ne poklapaju uvijek sa ovim strateškim interesima BiH i EU.

Mostarizacija BiH bi bila pogubna

“Vjerujem da će se tu fokus pojačati. Naravno, niko neće taj posao raditi za nas, ali sigurno da ono što je rekao komesar za susjedsku politiku i proširenje EU Johannes Hahn da je 2025. godina kada bi ova regija mogla računati na članstvo u EU”, rekao je Raguž.

On smatra da je to najvažnija politička činjenica koju je čuo u posljednjih nekoliko godina.

“Mislim da oko toga ne treba biti kalkuliranja, a da na neki način svi mi koji se, a ima dosta ljudi koji su u ovoj zemlji iskreno opredjeljeni da oko ovoga ne kalkuliraju, da to koriste u dnevnopolitičke svrhe. Da na neki način organiziraju i u medijskom prostoru i u institucijama i na političkoj sceni i u nevladinom sektoru i u intelektualnom smislu da se zaista još jedni izbori ne pretvore u puko prebrojavanje, nego u one koji imaju kapacitet da ponude okvir bar od pet-šest ključnih stvari koji će sutra provoditi unutar parlamentarnih većina. Jer, ako se to ne desi bojim se da teško će nam neko pomoći, ako mi sami sebi ne pomognemo”, zaključuje Raguž.

Tako da, kaže, bez obzira što je snažno napadnut blokadama i opstrukcijama taj evropski put pa i nesposobnošću i nekredibilnošću od nas samih, uvjeren je, koliko god to izgledalo teško, mukotrpno i neizvjesno da će taj put prevladati iz širih razloga. Ali, i, smatra Raguž, iz razloga koji naravno znače perspektivu naše djece, budućnost ovdje ljudi koja više nikada ne bi smjela biti dovedena u pitanje bilo kakvom negativnom mogućom konfrontacijom, ugrožavanjem sigurnosti imovine ljudi, humanitarnim katastrofama koje su se dešavale tako da to su ta važna pitanja.

“Vjerujem da svi skupa imamo odgovornost da ih vraćamo u fokus progresa, a ne da nas dnevno odvlače ovi lideri, koji sebe tako nazivaju izjavama, hoće li biti ove zemlje ili neće. Mislim da smo svi umorni od takvih pristupa. Kao i onih hoće li biti Upitnik popunjen ili neće. On mora biti popunjen što prije, kvalitetno. To je i sa pitanjem hoćemo li dobiti kandidacijski status. Hoćemo, daj što prije”, poruka je Raguža.

Isto se, cijeni, odnosi i na pitanje hoćemo li koristiti IPA fondove. U tom segmentu će, navodi, HDZ 1990 kojoj pripada, imati amandman na državi budžet.

“Pa mi smo prepolovili svoj udio u ovom prijedlogu proračuna za korištenje IPA fondova u odnosu na prošlu godinu. Pa šta mi pokazujemo time? Znači, mi sami sebi uskraćujemo mogućnost da koristimo više tih tih sredstva. O tome treba raspravljati u Parlamentu BiH. Javnost mora znati ko koju poziciju zastupa i konačno da na neki način napravimo partnerski monitoring i a EU ko se od političkih aktera koji su potpisali izjavu o evropskom putu ponaša konkretno, odgovorno kada dođe određena reforma, zakon na dnevni red, a ko igra igru. Mislim da je to vrlo važno na neki način, to sazrijevanje svijesti ljudi da više ne podržavaju bjanko nikoga ko nije zaslužio svojim odnosom i odgovornošću, kapacitetom i spremnošću da ove ciljeve realizira”, stava je Raguž.

Smatra da bi to bilo pogubno ukoliko bi se desilo da se rezultati općih izbora u BiH ne implementiraju.

“Zaista ne želim da vjerujem u takvo što. Iako ne isključujem i takve pokušaje. Jer, ovo je Balkan što se kaže, ovdje su vlastodržci spremni puno toga napraviti da očuvaju pozicije. Činjenica je dakle, da se ta situacija, koja se provlači u političkom diskursu i u medijima i u jednoj čak i međunarodnoj komunikaciji ‘mostarizacije’ ukupne BiH mora izbjeći. Bez institucija bi bili izgubljeni. Iako i ovako vidimo kako nam je. Ako ih potpuno dovedemo u pitanje bojim se onda kompletnog hipertrofiranja i potpune neizvjesnosti oko budućih odnosa, nihovog modeliranja u BiH. Zaista u ovom trenutku o tome ne bi želio spekulirati, osim jasnog stava da je to krajnje nepoželjno i neodgovorno”, stava je Raguž.

Dayton treba nadograditi

Smatra da se jedan minimum kompromisa mora napraviti. BiH, kaže, ne može funkcionirati bez kontinuiranog dijaloga i zdravog kompromisa koji neće nikoga ostaviti u gubitničkoj poziciji.

“Taj kompromis mora biti u funkciji općeg dobra i zajedničkog bosanskohercegovačkog interesa. O tome sam govorio i u svojoj izbornoj kampanji. To je jedna paradigma koja je nužna ovoj zemlji, a koja traži od ljudi da se odreknu malo od sebe, da jednostavno sebe preispitaju na neki način, dožive katarzu, odreknu se neklih nerealnih ambicija i ciljeva i prihvate da ako želite nešto tražiti od ove zemlje. A, svi od nje nešto traže. Onda morate donijeti nešto za zajednički sto, a ne samo uzimati s njega. Tako da je dobro je govoriti o tome na način da ukažemo koje su sve opasnosti i zamke, ako bi se desila situacija da se ne implementiraju izborni rezultati, a ona je vrlo, vrlo negativna da ne kažem neke druge teže riječi”, zaključio je Raguž.

Stava je kako odbijanjem aprilskog paketa 2006. godine nismo napravili pogrešku.

“Ja tu imam jasan stav. Travanjski paket, kako god ga nazvali, na neki način je bio jedan mogući okvir koji tada nije dovoljno kvalitetano popunjen kada je u pitanju balans u entitetskom i glasovanju u Domu naroda što je bilo ključno pitanje, a koje i dan danas opterećuje. Nije bilo spremnosti da se u tom povijesnom momentu uvaže neki argumenti koji se sada radikalno pojačavaju, a boji se da bi to bilo zatvaranje priče o BiH u tom momentu kada su u pitanju ustavne promjene što bi bilo nepovoljno u konačnici. Ne kažem da se neki procesi možda ne bi uspješnije odvijali, treba biti objektivan, ali ovi strateški izazovi koji stoje pred ovom zemljom siguran sam da kroz taj paket ustavnih promjena ne bi bili riješeni na odgovarajući način, kako ova zemlja zaslužuje”, cijeni Raguž.

Koliko god to izgledalo nerealno smatra da nas sve upućuje ka tome, a vidimo, ističe i oni koji su najjače sponzorirali mirovni sporazum, Amerikanci, odnosno ključni njihovi ljudi su svjesni da je nužno nešto mijenjati u samom Daytonu, odnosno aneksu 4.

“Sada vi to možete nazivati Dayton 2, možete evropeizacijom, jer idemo prema Briselu, što je puno logičnije, i da na tom putu harmoniziramo neke standarde i vrijednosti, sve one koji su potrebni da se ostvare temeljna ljudska prava, jednakost ljudi pred zakonom, harmoniziranje identiteta kolektivnih, otklanjamo diskriminacije kada su u pitanju individualna ljudska prava. To je proces i niko nam ne brani da uđemo hrabro u njega. Ali, dok ne riješimo par ovih otvorenih pitanja imat ćemo prostor za manipulaciju i negativnu energiju i rekao bih fige u džepu što je neodrživo, što je opasno za ovu zemlju. Ja hoću tu crtu pozitivnog sačuvati i vjerovati da se polako skraćuje prostor za manipulaciju, neodgovorno ponašanje i da će sve više dolaziti do nužnog i potrebnog pritiska na ključne aktere ovdje da budu odgovorni, transparentni i da se ne igraju sa strateškim interesima i ciljevima ove zemlje”, stava je Martin Raguž, inače i član Zajedničke komisije za ekonomske reforme i razvoj i ljudska prava PSBiH.