Manje kazne Kraljeviću, Odaku i Bebeku za zločine nad bošnjačkim zarobljenicima

Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine osudilo je Ivana Kraljevića, Stojana Odaka i Vica Bebeka na kazne od jedne do dvije i po godine zatvora za zločine nad zatočenicima u Ljubuškom 1993. i 1994. godine, piše BIRN BiH.

Njih trojica, kao i optuženi Mato Jelčić, Slavko Skender, Dragan Miloš i Vinko Radišić oslobođeni su većeg dijela optužbi.

Nakon obnovljenog postupka Apelaciono vijeće je zaključilo da su Kraljević, Odak i Bebek krivi za zločin nad civilima koji su bili zatočeni u Vojno-istražnom zatvoru (VIZ) u Ljubuškom, gdje su nečovječno postupali prema bošnjačkom stanovništvu držanom u nehumanim uslovima.

Kraljević je proglašen krivim kao upravnik VIZ-a od 18. septembra do 19. novembra 1993. a Odak i Bebek kao pripadnici Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Apelaciono vijeće osudilo je Kraljevića na godinu i tri mjeseca, Odaka na dvije i po godine, a Bebeka na godinu.

Vijeće je ranije ukinulo prvostepenu presudu kojom su bila osuđena petorica optuženih – Kraljević na dvije godine, Jelčić na godinu i po, Odak na sedam, te Bebek i Radišić na po godinu.

Odak je proglašen krivim za učešće u pet incidenata zbog udaranja zatvorenika, a Bebek zbog jednog slučaja.

Predsjedavajući Apelacionog vijeća Tihomir Lukes kazao je da je odgovornost Kraljevića utvrđena spram uslova u kojima su civili bili zatvoreni, a koji su bili jako loši i neadekvatni.

On je rekao da je u vezi sa njegovom odgovornošću za zlostavljanja kao upravnika Vijeće zaključilo da teza da je neko nešto trebao ili morao znati nije dovoljna za utvrđivanje krivice van razumne sumnje.

Isti standard, kako je dodao, primijenjen je na Jelčića i Skendera, koji su bili upravnici nakon Kraljevića.

Obrazlažući zbog čega je Kraljević osuđen zbog uslova u zatvoru, za razliku od druge dvojice nekadašnjih upravnika, Lukes je kazao da je Jelčić nastojao poboljšati uslove, a da je u vrijeme Skendera neosporno bio značajan napredak.

Svi optuženi oslobođeni su optužbi u 30-ak incidenata.

Lukes je napomenuo da se Tužilaštvo žalilo samo na visinu sankcija izrečenih u prvostepenoj presudi, a ne i na oslobađajuće tačke tako da ih Apelaciono vijeće nije ni preispitivalo.

On je rekao da je Vijeće zaključilo da za dio optužbi nije dosegnut standard van razumne sumnje, te da u nekim tačkama nedostaje posljedica kao uslov za utvrđivanje djela.

Na danas izrečenu presudu nije dozvoljena žalba.