tragedija
Majka Elvedina: Nada da je Amar živ tinjat će u nama dok ne umremo
Ističe da svakog dana ustaje s nadom da će ga pronaći, da će donijeti makar neki dio odjeće koju je kobne večeri nosio njen Amar
Prošle su dvije godine od nezapamćene tragedije koja se dogodila u Lašvi kod Zenice, gdje je Amar Kozlić, upravljajući očevim Audijem, doživio saobraćajnu nesreću, u kojoj su stradali njegovi prijatelji Huso Delić i Almen Begović.
Podsjetimo, nakon večernjeg provoda, mladići su se iz Viteza vraćali kući u Zenicu kad je Audi završio u rijeci. Tijela njegovih prijatelja pronađena su u automobilu, dok tijelo Amara, za koje se pretpostavlja da je, također, završilo u rijeci, nikad nije pronađeno.
Ekipa Dnevnog avaza posjetila je jučer neutješne Kozliće, koji se već dvije godine nadaju da će čuti neku vijest o sinu. Na kućnom pragu dočekala ih je Elvedina, majka nesretnog Kozlića. Gorke suze tekle su njenim naboranim licem.
– Nada da će ga naći živjet će u nama dok ne umremo. Posebno mi je teško što se sada dešava isto što i prije dvije godine. Rijeka je nadošla kao i tada, sve podsjeća na taj kobni dan – govori Elvedina dok briše suze.
Ističe da svakog dana ustaje s nadom da će ga pronaći, da će donijeti makar neki dio odjeće koju je kobne večeri nosio njen Amar.
– Dvije godine nekome su, možda, malo, ali nama su kao 200 godina. Umrijet ću i sumnjati da je možda živ. Da je u vodi, pronašli bi mu makar cipelu. U autu su mu pronašli mobitel, još nekih njegovih stvari, samo njega nema. Nestali su i lanci iz auta. Čovjek sumnja na sve. Ljudi kažu, vrijeme liječi sve, ali vjerujte, mene iz dana u dan sve više boli – govori ona.
Nije, dodaje, jednostavno ni Amarovoj sestri i bratu, a Elvedina ne krije da se danas boji vode. Kaže, ono što oni proživljavaju, sa malo čim se može porediti.
– Ono što su roditelji preživjeli tokom rata, ja razumijem. Opet, oni znaju kako su izgubili dijete, ali ovo… da vam dijete nestane bez traga i glasa, to je nešto neopisivo – govori Elvedina.
Ni Amarov otac Alija ne krije da mu je, kako vrijeme prolazi, sve teže i teže.
– Goreg datuma u životu od 6. februara nemamo. Još idem navečer u krevet s nadom da ću se sutradan probuditi i da će biti nekog pomaka, da će ga pronaći, da ćemo mu klanjati dženazu i konačno imati smiraj – rekao nam je Alija.
Amarova majka Elvedina, koja je kroz uzdahe pričala o tragediji koja je zadesila njihovu porodicu, kaže da joj je teško gledati i njegove prijatelje.
– Bude mi teško kad gledam njegove vršnjake kako se žene, osnivaju porodice, a mog Amara nema… – kaže nam Elvedina.