Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Školovanje djece sa teškoćama

Majci nisu dali primjerak IPP-a, rekli da ga može prepisati u prostorijama škole

nasilje nad učenicima u bih
FOTO: Sanjin Strukić/Pixsell
Ilustracija

Defektolog iz mobilnog stručnog tima vrlo uvjerljivo tvrdio je da je Ministarstvo to koje ne dozvoljava da se Individualno prilagođeni program IPP dostavi roditelju i da bi oni to, zapravo, rado učinili, ali da imaju izričitu zabranu

Samo roditelji djece sa teškoćama znaju koliko energije i snage im je potrebno da se izbore sa svim nedaćama koje život nosi, naročito što im sistem, nažalost, često nije naklonjen i kao da radi protiv njih. Na način da ne radi ništa ili to čini pogrešno. Nakon tekstova Fokusa o nasilju nad djecom u školama i ispovijesti roditelja koji su odlučili dići svoj glas, još jedna majka ohrabrila se govoriti o ovoj temi. 

Nakon bolničkog liječenja, u otpusnom pismu, predložena je online nastava za dijete. Majka se obratila školi i zahtjev je prihvaćen. Međutim, nije imala sadržaj Individualno prilagođenog programa (IPP), pa je bila primorana raditi “na svoju ruku”. Uprkos uloženom radu i trudu, ipak, ostaje bojazan da će se propušteno teško nadoknaditi.  

Za dječaka je, u skladu sa Pravilnikom o inkluzivnom obrazovanju, izrađen IPP, povodom kojeg je u školi organiziran sastanak mobilnog stručnog tima i uposlenika sa majkom. Dokument od izuzetne važnosti za njeno dijete dat joj je samo na uvid. Ali ne i primjerak koji može ponijeti kući i detaljno analizirati kako bi svom djetetu pružila najbolju moguću podršku.

Samovolja ili neznanje “stručnjaka”?

Da ovo nije izolovan slučaj ukazuje pitanje kojim se zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo Danijela Kristić početkom ove godine obratila Ministarstvu za odgoj i obrazovanje KS.

– Zašto roditeljima djece sa poteškoćamau razvoju nije omogućeno da dobiju primjerak IEP iii IPP svog djeteta, iako je zakonska obaveza roditelja da isti potpisuju i daju saglasnost za njegovu izradu i provođenje? – pitala je Kristić, na šta je dobila odgovor, između ostalog, da “ne postoji odredba kojom se zabranjuje dostavljanje primjerka izrađenog dokumenta IPP-a iii IEP-a roditelju djeteta sa teškoćama”.

Znači, još jedna majka našla se u situaciji kao i brojni roditelji prije nje isključivo zbog samovolje ili neznanja onih koji su plaćeni da rade za dobrobit djece.

Naša sagovornica kaže da su joj na pomenutom sastanku dati relativno obimni dokumenti da ih “pogleda”.  

– Uslov za primjenu bio je moj potpis, a ja nisam željela potpisati primjenu dokumenata koje nisam prethodno detaljno pročitala. Od mene se tražilo da potpišem jedan drugi dokument u kojem je samo pisalo da pristajem na provedbu IPP-a. Tom prilikom je defektolog iz tog mobilnog stručnog tima vrlo uvjerljivo tvrdio da je Ministarstvo to koje ne dozvoljava da se IPP dostavi roditelju i da bi oni to, zapravo, rado učinili, ali da imaju izričitu zabranu Ministarstva. Ostavili su mi samo mogućnost da dolazim u školu i prepisujem te dokumente što bi trajalo satima i nije dolazilo u obzir u situaciji u kojoj sam se nalazila. Da budem iskrena, ovakav zahtjev i izvan tog konteksta smatram uvredljivim i ponižavajućim za jednog roditelja djece sa teškoćama u razvoju koji treba da se posveti svojoj djeci – priča majka za Fokus. 

Online nastava bez podrške i ključnog alata

Uradila je jedino što je mogla u toj situaciji – uputila pismene primjedbe školi i mobilnom stručnom timu, ali nije dobila odgovor. Istovremeno, zahtjevom za pristup informacijama obratila se Ministarstvu. 

– Ne zato što sam sumnjala u tvrdnje mobilnog stručnog tima. Više je to bio potez očajnog roditelja, svjesnog da je djetetu IPP potreban, pa čak i bez nade da će tamo neko u Ministarstvu prepoznati specifičnost situacije. Radilo se o tome da je ljekarska komisija zahtijevala mjesec dana online nastave za dijete, pa sam se, praktično, našla u ulozi nastavnika vlastitom djetetu i pri tome bez pristupa IPP-u kao ključnom alatu za rad te bez odgovarajuće online podrške mobilnog stručnog tima. Bez tretmana logopeda i defektologa. Materijali i upute za rad koje sam dobijala od škole nisu bili prilagođeni na bilo koji način – pojašnjava sagovornica Fokusa.

Odgovor Ministarstva koji je stigao nakon mjesec dana potvrdio je da stručni mobilni tim nije govorio istinu. Citirane su odredbe Pravilnika o inkluzivnom obrazovanju, uz pojašnjenje da se izradi IPP-a, za sva tri nivoa podrške djeci s teškoćama, ne može pristupiti bez uključivanja i potpisa roditelja/staratelja. Također, jasno je ukazano na to da ne postoji prepreka da se navedeni dokumenti ustupe roditeljima jer ne postoji dio koji treba biti sakriven od njih. 

Škola zaobišla procedure i Ministarstvo

– Ovo isključuje svaku mogućnost da je Ministarstvo zabranilo dostavljanje IPP-a, a što je tvrdio mobilni tim. Ja sam znala da sam kao roditelj trebala imati ulogu podrške i pomoći u izradi IPP-a i primjedbe upućene školi i mobilnom timu su se dijelom odnosile na to što mene niko ni o čemu nije konsultirao. Međutim, polazila sam od toga da ne bi mobilni tim ovakvo nešto izmislio. Zbog čega bi neko odbio roditelju dostaviti IPP koji se odnosi isključivo na njegovo dijete? Koliko god razmišljam ne mogu da shvatim zašto – govori razočarana majka.

Istovremeno, ukazuje na posljedice. Cijelo polugodište dijete nije radilo po prilagođenom programu, osim u dijelu koji je sama improvizirala. 

– Da li se od mene nešto htjelo sakriti ili je postojala neka druga namjera? Da li se ovako postupa prema svim roditeljima? Da li svi mobilni timovi tako rade ili samo ovaj mobilni tim? Sve su to pitanja na koja nemam odgovor, ali jedno znam – moje povjerenje u mobilni stručni tim je u potpunosti narušeno i od sada ću sumnjati u sve što kažu – naglašava majka, koja je dokument dobila tek nakon što je mobilnom timu i školi proslijedila odgovor Ministarstva. 

I to nije sve. Isti dopis Ministarstva otkriva koliko se, nažalost, zaobilaze propisi i procedure o kojima roditelji, svakako, ne bi morali znati za razliku od onih čija je obaveza da sve to ispoštuju. Sagovornica Fokusa, kao što smo već naveli, tražila je jednomjesečnu online nastavu, na prijedlog ljekara. Škola je to odobrila, s tim da, po svemu sudeći, prethodno nije zatražena saglasnost Ministarstva.

– Nije jasno na koji način je učeniku odobreno pohađanje nastave na daljinu suprotno odredbama člana 20. Pravilnika o inkluzivnom obrazovanju, a koji, između ostalog, propisuje da škola zahtjev za provedbu nastave na daljinu sa popratnom dokumentacijom dostavlja Ministarstvu na prethodno dostavljanje saglasnosti – navodi Ministarstvo. 

Hoće li odgovorni snositi sankcije?

U odgovoru na upit Fokusa ministrica za odgoj i obrazovanje KS Naida Hota-Muminović je opisala procedure i obaveze škola. 

– Škola treba tražiti saglasnost Ministarstva za osiguranje nastave na daljinu za učenike i to u skladu sa članom 20. Pravilnika u kojem se navodi da u situacijama kada se roditelj učenika obrati školi zahtjevom s obrazloženjem za izvođenje nastave na daljinu, škola zahtjev dostavlja Ministarstvu i uz njega prilaže saglasnost ili zahtjev roditelja za provedbu nastave na daljinu kao i mišljenje nadležnog ljekara o potrebi provedbe nastave na daljinu. Ministarstvo na osnovu dostavljene dokumentacije cijeni opravdanost zahtjeva, uvažavajući najbolji interes djeteta i činjenicu da su osnovno i srednje obrazovanje učenika obavezni za svu djecu/učenike – navodi Hota-Muminović. 

U trenutku kada je napisan odgovor zastupnici Kristić, Ministarstvo nije imalo informaciju da je nekom od roditelja uskraćeno pravo da dobije primjerak IPP-a. Nakon zahtjeva za pristup informacijama koji im je uputila Fokusova sagovornica došli su do takvih saznanja, ali su upoznati i da je jedna osnovna škola odobrila nastavu na daljinu bez njihove saglasnosti. Pitanje je koliko istih ili sličnih slučajeva nije otkriveno. Kakve će korake poduzeti Ministarstvo i hoće li (ne)odgovorni snositi neke sankcije, ostaje da se vidi. Zbog zaštite identiteta djeteta Fokus nije navodio o kojoj se školi i stručnom mobilnom timu radi, ali Ministarstvo, svakako, posjeduje te informacije.