Magična ljepota Vjetrenice i njenog “stanovnika”

Osim svojih magičnih tunela i dvorana koje zadivljuju ljepotama najveća i najpoznatija pećina u Bosni i Hercegovini Vjetrenica odnedavno posjetiteljima nudi i svoje najveće blago – čovječiju ribicu. Ekipa Anadolu Agency (AA) imala je ekskluzivnu priliku snimiti primjerak čovječije ribice koja se nalazi u jezercetu u pećini Vjetrenica.

“Čovječija ribica je izronjena. Izronio ju je jedan od najvećih ljudi što se tiče biospeleologije u Hrvatskoj, koji takođe djeluje i u Bosni i Hercegovini – Branko Jažić. Ronio je u dva navrata i izronio je ribicu. Držimo je u malom prirodnom jezeru na 600 metara unutrašnjosti i svaki posjetitelj ju može vidjeti. Meni je drago što napokon možemo stati u kraj tom mitu da je Postojna jedini dom čovječije ribice. Generacije i generacije su to učile u školi. Mi naravno razbijamo taj mit. Pozivamo sve ljude i sve one koje zanima podzemni svijet da dođu i vide našu čovječiju ribicu”, sa ponosom u razgovoru za Anadolu Agency (AA) ističe Ana Soldo, direktorica Javnog preduzeća Vjetrenica – Popovo Polje.

Ana Soldo

Direktorica naglašava kako je Vjetrenica prirodno stanište čovječije ribice, kao i sve podzemne vode u kršu.

“Čovječija ribica kao endemska vrsta je magnet za svakog posjetitelja i za svakog čovjeka krenuvši od sebe. Ima ih jako puno. Kolonija od nekih 10 -15 čovječijih ribica je u gornjem Absolonovom kanalu, najvećem sporednom kanalu Vjetrenice. I u svim ostalim sporednim kanalima ih ima također dosta”, naglašava direktorica Soldo.

Čovječja ribica (lat. Proteus anguinus) je endemični vodozemac iz porodice glavašica i jedini predstavnik roda Proteus. Spada u razred vodozemaca (Amphibia) i red repaša (Caudata ili Urodela).

– Pronađeno novih oko kilometar kanala u Vjetrenici –

Tijelo je izduženo, nježno i jeguljasto; i odrasli imaju vanjske škrge (neotenija). Bezbojna je (nedostaje joj pigment), bijeložućkasto ili bijelocrvenkasto, boja joj potječe od površinskih kapilara. Pronađeni su i neki primjerci s tamnim pigmentom boje, što ukazuje na činjenicu da su vrlo rijetki pigmentirani primjerci došli u doticaj sa suncem, najvjerojatnije za obilnih kiša koje su ih iz podzemlja izbacile na površinu.

Glava je velika, izdužena, zaobljene njuške (kruškolika); oči su isprva vidljive, a kasnije ih prekrije koža i izvana se jedva vide, a na vertikalno spljoštenom repu, koji je kraći od tijela, je kožna peraja; noge su malene s po tri slabo razvijena prsta na prednjim nogama a na stražnjim nogama nalaze se po dva prsta. Naraste od 23-25 cm, iako su zabilježeni i primjerci dugi 40 cm. Mužjaci su nešto manji od ženki.

Diše plućima i kožom, ali čitav život zadržava i po tri vanjske čupave škrge koje se nalaze na obje strane glave. Kroz prozirnu kožu se naziru konture unutrašnjih organa, što uvelike olakšava određivanje spola kod odraslih jedinki.

Zadržava se u podzemnim vodama stalne temperature gdje se može brzo zakopati u mulj. Žive jako duboko pod zemljom, ali i blizu ulaza u špilje. Na površini se nađe samo za vrijeme jakih kiša, kad je bujice izbace na svjetlo dana, no to za njih obično znači smrt. Preferira mirne vode bogate kisikom i niske temperature koje variraju od 6 do 12°C.

Čovječja ribica, je endemična životinja, trajno je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode.

Direktorica Javnog preduzeća Vjetrenica – Popovo Polje Ana Soldo za AA je navela kako je došlo do izranjanja primjerka čovječije ribice ali se došlo i do novih saznanja o Vjetrenici.

“Imali smo dva istraživačka kampa u posljednja dva mjeseca. Oni su organizirani u okviru opremanja biospeleološkog muzeja bosanskohercegovačkog krša koje finansira Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Koristim priliku zahvaliti im jer su nam velika potpora u svakom pogledu. U posljednjem kampu smo radili ronjenja u Absolonovom kanalu, konkretnije u gornjem Absolonovom kanalu gdje je otkriveno nekih skoro kilometar kanala. Tako je ustanovljeno da Vjetrenica sa nekih sedam tisuća metara ide do osam tisuća. Proširena je duljina koja je kartirana i mapirana”, navela je Soldo.

U okviru ovih istraživanja kojim je otkriveno novih kilometar kanala unutar Vjetrenice izronjen je i primjerak čovječije ribice.

Vjetrenica je najveća i najpoznatija pećina u Bosni i Hercegovini, zaštićeni spomenik prirode i turističko odredište u jugoistočnom dijelu Hercegovine. Smještena je 300 metara istočno od Zavale, na zapadnom rubu Popova polja, u općini Ravno, te je 12 kilometara udaljena od mjesta Slano na obali Jadranskog mora (Republika Hrvatska), odnosno 80 kilometara od Mostara.

Speleološke posebnosti ove jedinstvene pećine su magična ljepota, prostrani hodnici i dvorane, brojne nakupine siga, te bogat hidrografski svijet sa brojnim jezerima, nekoliko vodopada, više stalnih potoka i na desetke manjih periodičnih tokova koji teku raznim smjerovima, a ne treba zaboraviti ni pojavu snažnog vjetra na ulazu kao i osjetno strujanje zraka na nekoliko mjesta u unutrašnjosti. Vjetrenica je podjednako zanimljiva u ekološkom, geomorfološkom i ekonomskom smislu, a istovremeno ona je i jedan od najsnažnijih izvora identiteta širega područja Bosne i Hercegovine. Zaštićeni je spomenik prirode od 1952. godine. Vjetrenica je 1965. godine svrstana u kategoriju specijalnih geoloških rezervata, a 2004. kandidirana za preliminarnu listu svjetske baštine UNESO-a na kojoj se nalazi već sedam godina.

Ukupna dužina kanala u Vjetrenici iznosi 7.013,90 metara, a od sada će to biti skoro kilometar duže. Uređena je i elektrificirana 1964. godine u dužini 1.050 metara sa uređenom stazom dugom 1.300 metara. No, u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini je znatno devastirana.

Sada je staza prilagođena za turiste u dužini od 600 metara. Stalna temperatura u pećini je 11 stepeni Celzijusa, a snaga vjetra u ljetnim danima iznosi 15 metara u sekundi. U jačinu udara vjetra u prvih stotinjak metara pećine uvjerila se i ekipa Anadolu Agency.

– Od jeseni biospeleološki muzej jedinstven u regiji –

No, u Javnom preduzeću Vjetrenica – Popovo Polje ne namjeravaju stati. Za jesen najavljuju otvaranje biospeleološkog muzeja jedinstvenog ne samo u Bosni i Hercegovini već i u regiji.

“Biospeleološki muzej će biti i centar svega onoga što se događa oko Vjetrenice. Unutra će biti izlošci iz Vjetrenice, bit će objašnjen fenomen kraškog polja, Popovog polja, fenomen životinja koje žive u podzemlju s tim da će se naglasak biti na čovječijoj ribici. Pokušat ćemo na zanimljiv način objasniti nastanak sida u podzemlju – stalaktita i stalagnita. Imamo jako zanimljiv stari čamac koji je izvađen iz Vjetrenice. Prvi istraživači koji su došli tu prije 100 godina ostavili su taj čamac unutra, a mi smo ga izvadili. Otvaranje muzeja bit će na jesen”, navodi Soldo.

Od naredne godine bit će realiziran još jedan važan projekat – osposobljavanje nekadašnje uskotračne pruge kojom je vozio ćiro koja će ubuduće koristiti kao biciklistička staza. Projekat će spojiti općine Čapljina, Ravno, Neum i Grad Trebinje što će biti međuentitetski projekat jer će spojiti lokalne zajednice u oba bosanskohercegovačka entiteta, ali i međudržavni i regionalni. Naime, projekat će biciklističkom stazom povezati Bosni u Hercegovinu sa Republikom Hrvatskom, odnosno Konavlima i Župom Dubrovačkom.

“Završili smo tehničku dokumentaciju. Sada slijede tenderi, obnavljanje i čišćenje staze i nakon toga kreće promocija. Bit će to spajanje Hercegovine sa Hrvatskom, konkretno Konavla i Župe Dubrovačke i općina Čapljina, Ravno, Neum i Grada Trebinja”, navodi Soldo.

Prirodne ljepote i fenomeni Vjetrenice, ali i ono što se poduzima na unapređenju sadržaja vjerovatno su i razlog sve veće posjećenosti Vjetrenice. Tako je ove godine puno više posjeta nego prošle.

“Svaka godina je nekako bolja. Za šest mjeseci ove godine imali smo nekih 10.000 tisuća posjetitelja. U cijeloj prošloj godini imali smo nekih 8.000. To je jasan znak koliko je došlo do poboljšanja”, istakla je Soldo.

Posjete Vjetrenici realiziraju se u periodu od 1. aprila do 1. oktobra svakim danom od 10 do 18 sati, iako se može obići tokom cijele godine uz raniju najavu. Turistički obilasci Vjetrenice traju 40 do 60 minuta.