“Ljubi Seferoviću ponuđeno 10.000 KM, Alisa Mutap crtala skice u njegovoj kući”

Pred Sudom BiH danas je nastavljeno suđenje u predmetu “Zijad Mutap i ostali” u kojem se pored Zijada Mutapa sudi njegovoj kćerki Alisi Mutap-Ramić, Hasanu Dupovcu, bivšem šefu Odsjeka za saobraćajne istrage Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS), policajcu Josipu Bariću i radniku Hotela “Crystal” Muameru Ožegoviću.

Oni su optuženi da za organizirani kriminal s ciljem prikrivanja dokaza o načinu na koji je Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede opasne po život 8. februara 2016. godine u Velikoj aleji na Ilidži nakon čega je preminuo 15. februara iste godine.

PIŠE: S. DEGIRMENDŽIĆ/FOKUS.BA

Danas su svjedočili Admir Šalaka, službenik MUP-a Kantona Sarajevo i zaštićena svjedokinja M15.

Ova svjedokinja je ispričala pred Sudom BiH da njen otac živi u blizini kuće gdje se nalazi kuća predviđena za smještaj romskih porodica, te da je u tu kuću početkom školske 2016. godine doselila jedna žena s dvoje djece za koju se kasnije ispostavilo da je riječ o Vasviji Seferović, supruzi Ljube Seferovića .

Svjedokinja je ispričala da je sin Seferovića išao u školu s njenom kćerkom. Prema iskazu svjedokinje kasnije je u kuću gdje je boravila Vasvija došlo još nekoliko djece među kojima su bile i dvije djevojčice.

Inače, Ljubo Seferović je pravomoćno oslobođen optužbi da je 8. februara 2016. godine u Velikoj aleji na Ilidži kombijem udario Alisu Mutap i Dženana Memića, koji je nekoliko dana kasnije u bolnici podlegao povredama. Vrhovni sud FBiH je donio presudu da u ovom slučaju nije bilo saobraćajne nesreće. Današnji iskaz zaštićene svjedokinje ponovo je aktuelizirao priču o tome da je Ljubo Seferović dobio novac u zamjenu za lažno priznanje o nesreći.

Naime, zaštićena svjedokinja M15 ispričala je da su u kuću njenog oca došle dvije djevojčice. Jedna od njih po imenu Jasmina pitala je da li bi se mogla okupati, jer u kući u kojoj je boravila s majkom Vasvijom nije bilo vode, a ona im je rekla da “ne trpi nehigijenu”.

– Moj tac je dozvolio da se ona okupa kod nas. Kada je završila, moja sestra joj je ponudila da sjedne i popije kafu s nama što je ona prihvatila. Zapalila je i cigaretu i kazala da joj roditelji ne znaju da puši. Pitala nas je da li znamo da je njen babo Ljubo Seferović. Mi to nismo znali, a nismo znali, ni ko je njen otac. Ona nas je pitala i za tog momka rahmetli Dženana Memića i onda je počela pričati o tom slučaju. Rekla je da je sa svojim babom upetljana u taj slučaj i da kada su njega pozvali da je ona išla s njim – kazala je svjeodkinja.

ALISA JE REKLA DA ĆE SVE BITI U REDU

Na pitanje tužitelja Tužilaštva BiH Ćazima Hasanspahića da pojasni šta je kćerka Ljube Seferovića tačno ispričala o tom pozivu i gdje su išli, svjedokinja je kazala:

– Spomenula je da su imali neko slavlje i da je njenog oca neko zvao da se nađu. Pojasnila je da su krenuli prema Ilidži i da su ih sačekali neki čovjek i jedan policajac i da je Ljubo izašao da razgovara s njima, a da je ona ostala u kombiju. Sutradan, poslije te večeri Jasmina je ispričala da su u njihovu kuću došli policajac, neki čovjek i Alisa Mutap. Jasmina je rekla da je tada njen otac rekao ostaloj djeci da izađu iz kuće, a da su s policajcem i Alisom Mutap ostali ona, Ljubo i Vasvija. Jasmina je ispričala da joj je tada rečeno da kaže da ona nije bila u kombiju s Ljubom, nego da je bila njena majka. Ispričala je i da je Alisa donosila da nešto crta, neke skice i da su se Ljubo i Vasvija Seferović potom počeli svađati na romskom jeziku i da je Alisa Mutap rekla : “Bit će sve u redu”. Jasmina je rekla i da im je ponuđeno 10.000 KM – ispričala je danas zaštićena svjedokinja M15.

Prema iskazu svjedokinje M15 kćerka Ljube Seferovića je pričala i da su njenog oca priveli, a da je većina djece smještena u dom, dok je Vasvija s dvoje djece došla u tu kuću.

– Saznala sam od nekog čovjeka da je vidio Vasviju i Ljubinu majku koju su zvali Beba u banci i da su imali u rukama dosta para. Vasvija je u toj kući ostala do Ljubinog izlaska iz zatvora. Kada je Ljubo izašao iz zatvora došao je kod mog oca da se zahvali što je na neki način pomagao njegovoj porodici.

Svjedokinja je ispričala i da joj je poznato da kada bi poštar donio nešto za porodicu Seferović da je Ljubina majka Beba, s obzirom na to da nije znala čitati pitala njih na što se odnosi pošta i da bi rekla “da nije nešto zbog Alise”.

Odgovarajući na pitanja odbrane, zaštićena svjedokinja je potvrdila da je Munever Dacić muškarac koji je njenom ocu prenio priču o novcu.

Nina Kisić, advokatica optuženih Zijada Mutapa i Alise Mutap-Ramić zaštićenoj svjeodkinji je postavljala pitanja iz kojih je faktički proizilazilo da je svjedokinja trebala legitimisati djevojčicu prilikom razgovora s njom i njenim ukućanima kako bi se uvjerila da se ona uistinu zove Jasmina i da je zaista kćerka Ljube Seferovića. Na pitanje advokatice Kisić koliko je djevojčica u to vrijeme imala godina svjedokinja je rekla oko trinaest ili četrnaest godina.

Advokaticu Kisić je zanimalo i da li je i kada zaštićena svjedokinja prijavila saznanja o razgovoru sa kćerkom Ljube Seferovića, na što je svjedokinja odgovorila da se ne sjeća tačno imena žene kojoj je to ispričala, ali da se o tome kome može sve prijaviti informisala putem Facebook grupe “Pravda za Dženana Memića”.

Kisić je na ovo kazala: “Ahaaa, tako je došlo do ovoga”.

Očigledno je za odbranu prvooptuženog i drugooptužene bitnije na koji način su “isplivale” informacije o tome ko je i šta sve pričao nakon ubistva Dženana Memića, nego sama suština događaja u kojima svjedoci inkriminiraju njihove svjedoke. Jasno je da su advokati plaćeni da brane svoje klijente, ali je općepoznato da je Facebook grupa “Pravda za Dženana Memića”, iako neformalna, ipak legitimna stranica na kojoj se godinama objavljuju informacije o ovom slučaju, stranica koja ima administratore, kao i desetine hiljada pratilaca što govori koliko javnost zanima ovaj slučaj. Ne smije se zaboraviti da je ova grupa, s obzirom na to da je trebalo skoro šest godina da se utvrdi da Dženan Memić nije stradao u saobraćajnoj nesreći, što govori o sistemu u kojem živimo, itekako adresa za sve one koji bi mogli imati neka saznanja ili informacije koji će pomoći da se dođe do istine. Nažalost, građani sve manje imaju povjerenja u nadležne institucije, te se stoga mora i treba voditi računa i o ulozi ove stranice, odnosno grupe u svojevrsnoj poveznici ili posredniku između građana i institucija.

Ermin Gačanović, advokat optuženog Hasana Dupovca konstatirao da je svjedokinja pričala “s dvoje djece”, na što je M15 kazala “djevojčice su bile, nisu baš djeca”.

PERIĆ ISPUNIO ŽELJU DUPOVCU

Iako je svjedokinja ispričala da je kćerka Ljube Seferovića došla u kuću njenog oca i sama iznijela svoja saznanja advokat Gačanović je pitao svjedokinju da li je za razgovor s djevojčicama “tražila odobrenje od njihovih roditelja”.

Svjedok Admir Šalaka, službenik MUP-a zaposlen u Odjeljenju za krvne i seksualne delikte ispričao je da je on za slučaj Dženana Memića saznao nakon njegove smrti, te da je dan nakon što je obavljena obdukcija s kolegama imao sastanak o tome šta će Odjel u kojem je bio poduzeti tokom istrage o ovom događaju. S kolegama je, ispričao je Šalaka obilazio lice mjesta u Veliko aleji, te uži i širi lokalitet kako bi utvrdili na kojim objektima postoji video nadzor kako bi bili izuzeti snimci.

Kazao je da je ekipa u kojoj je bio on ustanovila da postoji videonadzor na džamiji u Lužanima, na restoranu Ildžis, te Hotelu “Crystal”. Pojasnio je da nije imao naredbu i ovlasti da izuzme snimke s videonadzora, te je ispričao da je u Hotelu “Crystal” izvršio uvid u videosnimke s kamera i da se uvjerio da su postojali oni iz kritične noći kada je stradao Dženan Memić. Ovaj svjedok je ispričao svoja saznanja o tome da je nakon nekoliko dana saznao da su snimci s videonadzora u Hotelu “Crystal” nestali. Šalaka je rekao i da je obaviješten da je “Dupovac izuzimao snimke s dva objekta”, te da je to saznao par dana nakon što se Odjel za krvne i seksualne delikte uključio u istragu.

Ermin Gačanović advokat Hasana Dupovca pitao je Šalaku da li je on kada je spomenuo njegovog branjenika u kontekstu izuzimanja videosnimaka mislio da ih je izuzimao Dupovac ili službenici odjeseka s kojim je rukovodio Dupovac. Šalaka je kazao da misli da je “vjerovatno odjeljenje izuzimalo “.

S obzirom na to da je Šalaka tokom svjedočenja pojašnjavao da se za izuzimanje videonadzora neophodno da se uputi službeni zahtjev nadležnim pravnim ili fizičkim osobama od kojih se snimci traže, te da policijski službenici mogu vlasnicima tog nadzora usmeno reći da čuvaju snimke dok se ne ispoštuju procedure, Hasan Dupovac je svjedoka i to oslovljavajući ga s “kolega” pitao da li smatra da je i on, Dupovac mogao obilaziti ta mjesta kako bi osigurao da se snimci sačuvaju do ispunjenja proceduralnih uvjeta.

Tužitelj Hasanspahić je prigovorio da optuženi ne može tražiti od svjedoka da se očituje o nekoj pretpostavci, odnosno o nečemu što mu nije poznato i čemu nije prisustvovao, ali sudija Branko Perić je dopustio da Šalaka odgovori na ovo pitanje. Šalaka je kazao da je uobičajeno da policijski službenici dođu kod vlasnika videonadzora i da mu kažu da sačuva određeni videozapis dok se ne osigura potrebna dokumentacija za njegovo izuzimanje.

No, uprkos tome što je Dupovcu ispunjena želja da mu svjedok odgovori na pitanje, jasno je da ovo svjedočenje, barem sudeći prema ranijim iskazima svjedoka, prvenstveno Šerifa Konjevića ne oslikava situaciju u kojoj je bio Dupovac. Jer, prema iskazima ranijih svjedoka, nije Dupovac otišao do Konjevića kako bi mu kazao da sačuva snimak koji će trebati policiji, nego ga je odmah izuzeo bez bilo kakvih pisanih zahtjeva, sudskih naloga i izdavanja potvrde o izuzeću.

Zanimljivo je da sudija Branko Perić u ovom predmetu strpljiv naspram zahtjeva optuženih i ćesto im ispunjava želje, čak i kada se one kose s propisima i procedurama.

Advokata Ermina Gačanovića zanimalo je i da li je Šalaka prisustvovao vještačenju vozila “Renault Clio” zelene boje, koji je oduzet tokom istrage, nakon stradanja Dženana Memića.

Šalaka je potvrdio da je bio prisutan kada je vozilo dovezeno, ali da on nije u.čestvovao u vještačenju, te je podsjetio da je taj automobil u početku bio zanimljiv jer je na licu mjesta pronađen komad laka zelene boje. Govorio je i o operativnim radnjama koje su se provodile u odnosu na Mirzu Ploskića, bivšeg momka Alise Mutap za kojeg je kazao da je jedno vrijeme bio osumnjičeni za napad na Dženana Memića.

Na pitanje sudije Perića da li je Ploskić u vrijeme izvršenja djela bio u posjedu tog automobila, Šalaka je rekao da nije.

Svjedok je podsjetio i da je Ploskić poligrafski ispitivan, da su u suradnji MUP-a i Obavještajno-sigurnosne agencije nad njim i dvojicom njegovih prijatelja provođene i posebne istražne radnje u pritvoru, kao i da je policija utvrđivala Ploskićev alibi u vrijeme stradanja Dženana Memića, kao i da je on pušten iz pritvora kada posebne istražne radnje, odnosno prisluškivanje razgovora između Ploskića i njegove dvojice prijatelja nije dalo nikakve rezultate.

Suđenje u ovom predmetu se nastavlja 8. septembra.

U nastavku pogledajte šta su o današnjem ročištu ispred Suda BiH rekli Muriz Memić, otac ubijenog Dženana Memića i advokat Ifet Feraget, pravni zastupnik porodice Memić.