Ljekari odlaze u EU zbog veće zarade i stručnog usavršavanja

Migracije ljekara i njihov odlazak u inozemstvo nisu nova stvar na ovim prostorima. Mlade stručne snage odlaze, a ljekari koji ostanu teško će savladati povećane potrebe stanovništva za zdravstvenom zaštitom.

Stav je to predsjednika Ljekarske komore FBiH Haruna Drljevića koji je zabrinut što odlaze mladi i perspektivni ljekari.

– Odlaze mladi perspektivni ljekari. Oni neće biti tu za 10-ak godina, kad steknu kliničko iskustvo i treba da preuzmu zdravstveni sistem. U BiH ostaje vremešan liječnički korpus, a naše “nove” snage će biti u službi zdravstvenih sistema drugih država EU – kaže Drljević.

Ističe da su razlozi odlaska ljekara iz BiH loš socijalno – statusni položaj u bh. društvu krunisan lošim plaćama za težak i odgovoran posao koji rade što mladi ljudi vide već u toku studija medicine, sputana “profesionalna autonomija” u radu ljekara (“profesionala autonomija” je kategorija koju je društvo dalo ljekaru da slobodno prakticira), kao i slaba ili nikakva mogućnost dalje edukacije na čemu insistira Komora, jer je kontinuirana medicinska edukacija obaveza svakog ljekara.

Među razlozima za odlazak iz BiH je i nedostatak novca u zdravstvenim ustanovama u kojima rade ljekari, a nerijetko i rad u uvjetima koji ne zadovoljavaju medicinske standarde u opremi i lijekovima čime, kako je kazao, ljekari direktno sebe izlažu opasnosti od odgovornosti.

– Česti su i fizički napadi i zlostavljanja ljekara na radnom mjestu, nepostojanje obaveznog osiguranja od liječničke greške, emotivno obojeni i neodmjereni medijski napadi na ljekare, sudski sporovi koji se vode prema ljekarima a najčešće nemaju medicinsko uporište, kao i opća besperspektivnost u bh. društvu. Sve ovo razlozi su odlaska – ističe.

Drljević naglašava da odlaze ljekari raznih specijalnosti, a radi se o profilima koji su deficitarni i kod nas i u državama Evrope.

– Najčešće odlaze tek svršeni ljekari, ljekari na specijalizaciji i mladi specijalisti (već gotov i školovan kadar), ali odlaze i iskusni i dokazani specijalisti. Odlaze anesteziolozi, patolozi, hirurzi – kadar koji je deficitaran i kod nas i u državama EU. Stariji ljekari odlaze da zarade, a mlađi da uče, napreduju i zarade – naglasio je.

Uvidom u Registar ljekara FBiH, u 2016. iz Federacije BiH “good standing” dokument (dokument koji se uzima iz Komore za odlazak u inozemstvo) tražilo je oko 310 ljekara. Broj je i veći, jer je, po procjeni Drljevića, još 30 – 40 ljekara u prošloj godini otišlo direktno nakon završenog medicinskog fakulteta, ne prijavivši se u Komoru pa Komora i nema evidenciju o njima.

– Gotovo polovina, od ukupnog broja studenata medicine, intenzivno razmišlja o odlasku nakon završetka studija – konstatira Drljević.

Mišljenja je da država može zaustaviti odlazak mladih ljekara, a kao načine za to navodi potpisivanje novih kolektivnih ugovora s boljim koeficijentima za ljekare, osiguranje ljekara od medicinske greške, te osiguranje uvjeta za siguran rad ljekarima. Uz takve uvjere, ističe, više od 80 posto ljekara prestat će razmišljati o odlasku.

Kaže da ljekari na rad u inozemstvo odlaze na razne načine, putem internet oglasa za posao, agencije ili posredstvom kolega i prijatelja.

– Nedavno mi je na adresu stigao e-mail od jedne agencije u kojem nudi posredovanje u odlasku medicinskih radnika – kazao je.

Drljević podsjeća na standard država EU po kojem su propisana 362 ljekara na 100.000. stanovnika, a BiH ima oko 160 ljekara na 100.000 stanovnika (u startu 200 manje).

– Ni države EU to ne mogu postići, pa snažno privlače medicinski kadar iz država poput naše. Zato će ljekari i dalje odlaziti – naglasio je.

Drljević kaže da BiH demografski stari i pretvara se u “staru državu”, a starije stanovništvo ima mnogo veće zahtjeve za zdravstvenim uslugama. To je, dodaje, normalno, ali dodatno će opteretiti i zdravstvene ustanove i fondove.

Predsjednik Komore doktora medicine RS-a (KDMRS) Nebojša Jovanić mišljenja je da su dobro educirani i iskusni doktori potrebni svakom društvu, pa tako i našem, ali nema utisak da u BiH bilo koja institucija ili pojedinac posvećuju pažnju problemu odlaska medicinskog osoblja u inozemstvo.

I on podsjeća da su zarade i stručna usavršavanja (specijalizacije) najčešći motivi zbog kojih doktori mijenjaju bolnice, gradove pa čak i države. Iz razgovora s njima može se, kaže, zaključiti da najčešće odlaze u Njemačku i Sloveniju.

– S druge strane, prema našim evidencijama, mali broj doktora iz drugih država dolazi na rad kod nas i to uglavnom privremeno. To je razumljivo jer su zarade u zdravstvu niske, a mogućnosti dobivanja specijalizacija i daljeg usavršavanja ograničene – naglasio je.

Dolaze, ističe, uglavnom doktori iz Srbije, Hrvatske i Slovenije koji povremeno rade u bolnicama i/ili privatnim ordinacijama, a radi se uglavnom o specijalistima i subspecijalistima iz određenih oblasti medicine. Među njima je određeni broj onih koji dolaze da bi educirali kadrove u RS-u.

Jovanić naglašava da Komora doktora medicine RS-a nema tačne podatke koliko je doktora medicine i u kojem periodu napustilo RS, ali kad doktori odlaze na rad u inozemstvo budući poslodavac i komora (na čiju teritoriju dolaze) traže im potvrdu o nekažnjavanju koju izdaje matična komora kojoj su dotad pripadali.

– Mi smo u 2015. izdali 27 takvih potvrda, u 2016.godini 57 i u ovoj godini 39. Naravno, nikad svi koji uzmu te potvrde ne dobiju pozicije koje im odgovaraju. Neki u međuvremenu odustanu, tako da je broj stvarnih odlazaka sigurno manji od broja izdanih potvrda. Dakle, na ukupan broj doktora koji rade u Republici Srpskoj ovo ne bi trebalo da nas zabrinjava – tvrdi.

Najčešće potvrde traže, kaže prof. dr. Nebojša Jovanić, mlađi doktori koji nisu mogli dobiti posao ili željenu specijalizaciju. To su uglavnom doktori opće prakse koji govore strane jezike i imaju položene tražene stepene znanja stranih jezika.