Lazović o Daytonu: Znalo se da nikada neće biti funkcionalan

Dejtonski mirovni sporazum ili Opšti okvirni sporazum za mir u BiH parafiran je na današnji dan, 21. novembra 1995. godine u američkoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, u američkoj državi Ohio.

Ovaj sporazum rezultat je diplomatske inicijative američke vlade koju je otpočeo tadašnji glavni američki posrednik Richard Holbrooke u vrijeme kampanje tadašnjeg predsjednika Billa Clintona. Glavni učesnici pregovora bili su predsjednici BiH Alija Izetbegović, Srbije Slobodan Milošević i Hrvatske Franjo Tuđman koji su iste godine, 14. decembra u pariškoj palači Elysee potpisali Dejtonski sporazum.

U retrospektivnom osvrtanju počevši od 1995. godine, predsjednik ratne Skupštine Republike Bosne i Hercegovine i član bh. delegacije u mirovnim pregovorima Miro Lazović, u razgovoru za Anadolu Agency (AA) dodaje kako spada među red onih koji vjeruju kako je najveće dostignuće Dejtonskog mirovnog sporazuma – zaustavljenje krvavog rata koji je tada bjesnio u BiH.

“Sve drugo kroz ovih 20 godina bila je jedna hirovita politička borba između onih koji su htjeli reintegrisati BiH i njeno društvo ali i onih koji su kroz sporazum željeli realizovati ratne ciljeve. Mi smo iz Daytona dobili jednu nedovršenu građevinu koja podrhtava pod teretom ustavnih rješenja svih ovih 20 godina. BiH je pretvorena u jednu političku pozornicu sukoba”, kazao je Lazović za AA.

Tokom mirovnih trosedmičnih pregovora u kojima je učestvovao kao član bh. delegacije, zajedno sa čelnicima Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, posredstvom SAD-a, Lazović dodaje kako se ponajviše problematiziralo pitanja entiteta.

Dejtonskim sporazumom, koji je značio kraj rata u BiH, zemlja je formirana na način da je čine dva konstitutivna entiteta – Republika Srpska i Federacija BiH. Prema Dejtonu, Federaciji BiH je pripalo 51, a Republici Srpskoj 49 posto zemlje. Formiran je i Distrikt Brčko kao posebna teritorijalna jedinica.

Lazović dodaje kako se, tokom pregovora koji su prethodili Daytonu, posebno problematizirao entitet Republika Srpska te sam naziv entiteta koji se pojavio “niotkud”.

“Nije nam bilo jasno odakle ona u Daytonu, ko je nju priznao, skupština koju sam ja vodio tu odluku nikada nije donijela. Ali smo bili zaustavljeni od strane Holbrookea sa tom pričom na način da možemo pričati samo o tome da od već postojeća dva entiteta izvučemo ono što smatramo da je potrebno za BiH kao državu, da bi ona opstala i profunkcionisala”, kazao je Lazović.

Dvadeset godina nakon 1995. godine, u BiH je i danas na snazi Ustav BiH odnosno Aneks 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma. On je, prema riječima Lazovića, najveća mana mirovnog sporazuma s tim da se to u vrijeme njegovog formiranja to i znalo.

Prema riječima Lazovića, i prije 20. godina bilo je jasno da Ustav BiH ugrađen u mirovni sporazum nikada neće biti funkcionalan.

“Sam Holbrooke je na moje i druge primjedbe u vezi Ustava BiH rekao da ćemo morati najmanje 15 godina živjeti sa takvim ustavom i da će doći vrijeme onda za njegu izmjenu. Evo prolazi vrijeme, 20 godina, ustav je na snazi i on je diskriminatorski po svim odredbama. Svaki Bosanac i Hercegovac je diskriminisan, samo na različitim dijelovima teritorije i to je nešto što ne može opstati”, kazao je Lazović dodajući kako procesi evropskih integracija u koje je BiH ušla, ne trpe ustave sa slabostima kakve ima Ustav BiH.

Tako BiH, ističe Lazović, sa sadašnjim ustavom ne može ni u NATO ni u Evropsku uniju, a toga su svjesni i domaći lideri.

“Najbolje bi bilo da te promjene potaknu domaće snage. To bi značilo da su političari svjesni ozbiljnosti posla i situacije u kojoj je BiH. Postoji pokušaj političkih snaga koji BiH drže kao taoca da ojačaju entitete jer politika iz RS-a se vodi kao igra u kojoj nema dobitka za njih ukoliko BiH ne izgubi. Ta politika je porazna za RS i za srpski narod, u konačnici i za BiH. Mora se jasno dati do znanja da se BiH mora prilagođavati evropskim standardima a ne obratno. Dodik bi htio da se EU prilagode RS-u što je apsurd”, rekao je Lazović.

On je podsjetio na termin “Dayton 2” koji se sve više koristi u javnosti a znači navodno preuređene i izmjenu Dejtonskog mirovnog sporazuma na šta se više puta pozivalo u bh. javnosti.

“Da li Dayton 2 ili nešto drugo, ali u svakom slučaju morat će doći do promjene Ustava BiH. Ono će doći u skorije vrijeme jer je BiH u predvorju evropskih integracija i ne može sa ovim ustavom ući na evropska vrata. Proces tranzicije BiH traži ne samo promjene u političkom i ekonomskom smislu već promjene u glavama ljudi, u mentalom sklopu ljudi na način da shvate da jedni bez drugih nećemo moći, da one podjele koje su 90-tih godina učvršćene, da se otklanjaju dijalogom”, zaključio je Lazović.

Dejtonski mirovni sporazum obavezao je zemlje potpisnice da međusobne odnose regulišu prema Povelji Ujedinjenih nacija (UN), Završnom helsinškom aktu i drugim dokumentima Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS), kao i na međusobno poštovanje suvereniteta i rješavanje nesporazuma na miroljubiv i demokratski način.

Dejtonski mirovni sporazum još je poznat i kao Parisko-dejtonski sa ukupno 11 aneksa, koji pokrivaju vojne, političke i civilne aspekte mirovnog dogovora, kao i regionalnu stabilizaciju. Sporazum je najveća ovlaštenja dao entitetima i naznačio osnovna ovlaštenja za nivo zajedničkih državnih organa.

Mirovnim sporazumom je precizirano ustavno i pravno uređenje BiH kao složene države, sastavljene od Federacije BiH i Republike Srpske, te tri konstitutivna naroda. Prema ovom sporazumu, Glavni autoritet u tumačenju sporazuma je Kancelarija visokog predstavnika u BiH (OHR).

Početkom 2008. godine otkriveno je da je originalni primjerak Dejtonskog mirovnog sporazuma izgubljen a nakon što je Skupština BiH zatražila novi primjerak, Francuska je poslala ovjerenu kopiju tog dokumenta.

Tokom protekle dvije decenije bilo je nekoliko bezuspješnih pokušaja ustavne reforme Dejtonskog sporazuma, a prema mišljenjima mnogih međunarodnih dužnosnika – ovaj sporazum je već davno prevaziđen, dok u RS-u još uvijek smatraju da se izvorni elementi Dejtonskog sporazuma moraju i dalje primjenjivati.