Bassuener za Fokus: Najveća prijetnja po Dodika je bijes Srba jer su prevareni i opljačkani

Nikad dosadno na političkom nebu u BiH. Tako bi se ukratko mogla opisati aktuelna situacija, a čini se da se vrhunac očekuje u oktobru, kada se održavaju lokalni izbori. Tenzije koalicionih partnera na državnom nivou su svakodnevnica, a medijsko prepucavanje uobičajeni folklor.

Ima li kraja posljednjoj krizi, trebaju li građani BiH strahovati, šta očekivati u narednom periodu. Sve ovo smo pitali političkog analitičara iz Sjedinjenih Američkih Država Kurta Bassuenera.

“Putanja nije nova, ali sve brže ide prema dolje”

Kako općenito vidite situaciju u BiH? Jesu li ove tenzije, izraženije nego ranije? Kako gledate na sve ovo?

“Putanja nije nova, ali sve brže ide prema dolje. Pooštravanje veza i slanja poruka između Beograda i Banja Luke – i nedostatak koordiniranog odgovora Zapada na to – je zabrinjavajuće. Sve ovo pokazuje dubinu neuspjeha odvraćanja ne samo u BiH, nego i na regionalnom nivou”.

Šta je po vama najveći problem u BiH? Jesu li to vlasti u Republici Srpskoj, Milorad Dodik, susjedne zemlje, lideri stranaka na nivou BiH?

“Svi faktori koje spominjete elementi su – i manifestacije – sistemskog problema. Oduzimanje Dodika, Vučića, Čovića ili bilo kojeg drugog aktera bh. politike iz jednačine može imati blagotvoran učinak, ali sve dok poticaji u BiH i široj regiji ostanu isti, osnovni rezultat bit će isti. Programi iz 1990-ih – iz svih smjerova, uključujući Beograd i Zagreb, a sada nedavno s ponovnim uvođenjem Podgorice – ponovno napreduju, bez pravog međunarodnog odgovora. Na primjer, koordinirana međunarodna jasnoća i jedinstvo o državnosti BiH koje je bilo prisutno kada sam prije 19 godina došao raditi u OHR, više nije tu izvan retoričkog nivoa.

Da jest, već bi odavno postojala jasna konfrontacija Zapada s agendom Srpskog svijeta koja je proizlazila iz Vučićeve kancelarije, jačanje snage EUFOR-a za odvraćanje na terenu (uz učestvovanje SAD i Ujedinjenog Kraljevstva), te apsolutna sigurnost u javnosti i političkom nivou da će Zapad provoditi Daytonska pravila pomoću alata EUFOR-a i OHR-a (i drugih) sve dok to ne bude popularno legitiman novi ustavni poredak. U nedostatku tih fiksnih tačaka, svako s neispunjenim programom – a ima ih mnogo u BiH i koja se tiču ​​- slijedi svoje. A integracija tih agendi preko granica vrlo je opasna i zahtijeva da im se Zapad direktno suprotstavi”.

Sankcije su korisne

Aktuelne sankcije sve više pogađaju režim u RS i pojedince? Mislite li da su sankcije jedino rješenje za krizu u BiH?

“Ne. Sankcije su korisne. Ali one teško da su rješenje same po sebi, uprkos nedavnom svjedočenju pomoćnika državnog sekretara Jamesa O'Briena. Oni su rezervisano mjesto za rješenje. Jedini čin koji bi ubio Dodikovu političku održivost i Vučićevu agendu “Srpski Svet” je imati vjerodostojne snage za odvraćanje na terenu u BiH – to znači najmanje brigadu (5000+ vojnika NATO-a), uključujući ključnu prisutnost u Brčkom. Dok su vrata secesiji uvjerljivo zatvorena, Dodik nema čime izvlačiti ustupke od međunarodne zajednice ili utjecati na strah. Tada će se fokus javnosti u RS-u okrenuti ka zgražanju nad njegovim 18+ godinama loše vladavine. Njegova najveća prijetnja je bijes Srba jer su prevareni, lagani i opljačkani. Pametna politika Zapada dala bi Srbima iz RS-a mnogo više utjecaja da to osjete”.

Kako gledate na ponašanje susjednih zemalja, prvenstveno Srbije i Hrvatske? To se posebno odnosi na Srbiju nakon “Svesrpskog sabora” koji je izazvao buru u regiji?

“Mislim da sam se u prethodnim odgovorima uglavnom bavio ovom tačkom u vezi sa Srbijom. Ali negativnu ulogu Hrvatske, primjerice, u Washingtonu i Briselu podcjenjuju. Većina vanjske politike Hrvatske bila je usmjerena prema unutrašnjem funkcioniranju vlasti u BiH, s ciljem jačanja feudalne moći Dragana Čovića. Želim biti jasan u vezi ovoga – SVI politički akteri u BiH, uključujući bošnjačke i samoproglašene bosanske stranke i ličnosti, djeluju prema istim pravilima i poticajima za zloupotrebu ovlasti i zloupotrebu javnih resursa. Niko ne igra drugu igru, niti teži višim ciljevima. Ali naravno pomaže da susjedi rade za vas, pogotovo ako su u EU i NATO-u”.

Razumijem želju mnogih Bosanaca da uđu u NATO

I na kraju koje je rješenje krize u BiH? Je li to ulazak BiH u EU ili eventualno u NATO?

“Slažem se da BiH teži članstvu u oba saveza. Ali moramo biti stvarni: Ova BiH, kojom upravlja Daytonski neodgovorni ratno/feudalni sistem, ima šanse da se nađe u bilo ova dva savezu kao što može grudva snijega da se nađe u paklu. Razumijem želju mnogih Bosanaca da uđu u NATO kao mjesto sigurnosti, ali NATO nije milostinja. Kako bi OVA BiH glasala, na primjer, sa svojim podijeljenim Predsjedništvom? Srećom, što se tiče sigurnosti, mandat EUFOR-a iz Aneksa 1A, Poglavlje 7, više je nego dovoljan za pružanje sigurnosti – problem je u tome što snage nisu dovoljne da osiguraju potreban nivo odvraćanja. To nije pitanje članstva, već političke volje članica EU i NATO-a.

Mislim da bi BiH s post-Daytonskim ustavom vjerovatno ozbiljno težila članstvu u NATO-u i EU, jer oboje ima smisla za zemlju. Najteži dio tu nije izbor za članstvo unutar BiH, već postizanje novog, odgovornog demokratskog sistema upravljanja proizašlog iz novog društvenog ugovora među građanima BiH. Mislim da je to krajnje izvedivo – protesti oko stranih rudarskih projekata (pomognuti od strane lokalnih političkih aktera) povećavaju moje samopouzdanje. Ali do sada niti jedna postojeća politička snaga nije težila takvom cilju, niti postoje dokazi o njihovom nastanku. Ali goriva ima, u cijeloj BiH”.