Kukić za Fokus.ba: SAD ima dokaze o korupciji, a ovdje niko ni da se počeše

Univerzitetski profesor i politički analitičar Slavo Kukić analizirao je u intervjuu za Fokus.ba protekli mandat vladajućih koalicija u BiH istakavši da su posljednje četiri godine najgore četiri godine nakon okončanja rata. Upozorio je i na veliku mogućnost izborne prevare 7. oktobra.

Komentarišući slučaj Nikole Špirića, Kukić je istakao da je to samo kap u bosanskohercegovačkom kriminalno-koruptivnom moru.

“Amerikanci imaju pouzdane dokaze o njegovoj umješanosti u koruptivne radnje a ovdje niko ni da se počeše po glavi”, rekao je, između ostalog, Kukić.

Ministar vanjskih poslova Njemačke Heiko Maas, predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker i ministar odbrane SAD-a James Mattis otvoreno su u proteklim danima govorili o jačanju nekih drugih velikih sila u BiH i na Balkanu te istakli potrebu za većim angažmanom EU i SAD. Kakva su vaša očekivanja u tom pogledu?

Najmanje dvije-tri godine ponavljam kako EU, želi li u svom sastavu BiH i Srbiju, mora biti puno djelotvornija kako šapu na njih ne bi stavili drugi, Rusija prije svega. Drugim riječima, briselska administracija je i u ovom slučaju morala posegnuti za pristupom kojeg je početkom dvijehiljaditih primijenila u slučaju Rumunije i Bugarske. Ona to, nažalost, nije učinila i, ruku na srce, danas je to pitanje, barem što se BiH tiče, puno kompleksnije.

Još konkretnije, da bi se savladali kineski zidovi koji su sve veći i sve problematičniji neophodna je koordinirana, i mnogo agresivnija američko-evropska akcija. U protivnom, BiH bi mogla definitivno ostati izvan dosega porodice evropskih naroda.

Nedavno su pojedini građani BiH u inostranstvu iznijeli informacije da su njihovi glasački listići već popunjeni bez njihovog znanja i poslati poštom u Sarajevo. Konkretno slučaj Anela Kajtezovića koji je taj slučaj prijavio i CIK-u. Jesu  li ovo izolirani slučajevi ili je na pomolu izborna prevara imajući u vidu i da je na nekim prošlim izborima bilo dosta nevažećih glasačkih listića, neregularnosti na biračkim mjestima itd.?

Ništa neobično. Izborna krađa je formula kojom se nacionalisti, usprkos svom zlu koje građanima čine od početka devedesetih, održavaju na vlasti. Pri tome, krađa o kojoj je u ovom slučaju riječ je gotovo benigna u odnosu na onu koja se događa ovdje, na biračkim mjestima u BiH. I gotovo sam siguran da se protiv nje može samo na jedan način – masovnim izlaskom na birališta.

U protivnom, nacionalisti vlast mogu držati do vječnosti. Jer, ne zavaravajmo se, oni imaju gotovo totalnu kontrolu nad biračkim odborima, imaju je nad izbornim komisijama, imaju je nad CIK-om. S druge strane, imaju osigurane i rezervne izborne listiće. Prisjetimo se, uostalom, prošlih lokalnih izbora i vreća s biračkim listićima na Blidinju – a te vreće nisu i jedine.

Kakvu izlaznost očekujete na ovim izborima i treba li BiH drugi krug izbora kad je riječ o članovima Predsjedništva BiH? Da li bi se neke stranke protivile tome?

Priželjkujem izlaznost iznad 65% ukupnoga biračkoga tijela. Nisam, međutim, uvjeren da će se to i dogoditi. Jer, bosanskohercegovačka dijaspora je preko milion i pol ljudi a broj onih koji su se prijavili za sudjelovanje na izborima je tek sedamdesetak hiljada. S druge strane, izlaskom na izbore nisu očarani ni oni koji su još uvijek ovdje, u BiH.

Sigurno je da će na izbore masovno izići birači etnonacionalista koji su, zahvaljujući podršci tim partijama, dobili posao u državnoj upravi, javnim ustanovama i agencijama, javnim poduzećima – i koji vjeruju da izlaskom na izbore i glasanjem za nacionaliste čuvaju svoja radna mjesta. Za ostale, nažalost, jer su u pitanju ljudi koji su nerijetko razočarani stanjem u kojem žive, nisam siguran – iako, jedini način da se takvo stanje mijenja je upravo izlazak na izbore i glas protiv nacionalista.

Što se izbora članova Predsjedništva tiče, bude li se u tom dijelu mijenjao Izborni zakon, mislim da ga treba mijenjati u smjeru da se Predsjedništvo u potpunosti eliminira a umjesto njega instalira institucija Predsjednika s krajnje ograničenim, više ceremonijalnim nego stvarnim ovlastima. I u tom slučaju bi se moglo govoriti o drugom izbornom krugu kao rješenju.

Kako biste ocijenili rad vladajućih koalicija u protekle četiri godine? Često se govori o tome da je napravljen napredak.  Međutim, građani i dalje napuštaju zemlju…

Svi elementi, nažalost, upućuju da su protekle četiri godine najgore četiri godine nakon okončanja rata. U Federaciji i na razini države, zapravo, ove četiri godine vlast nismo ni imali. Obilježile su ih konfrontacije koalicijskih partnera, nerijetko situacije u kojima se nije znalo ko čini vlast a ko opoziciju. A posljedice su i više nego očigledne.

Za četiri godine, recimo, nije izgrađen ni metar autoputa na koridoru VC. A što se tiče otvaranja novih radnih mjesta, o stotinama hiljada obećanih, podaci o napuštanju zemlje govore sve. Uostalom, i u ovoj godini je s kartom u jednom smjeru nestalo dvadesetak hiljada ljudi – od popisa 2013. godine blizu 200 hiljada.

Kakva su vaša očekivanja kada je riječ o formiranju vlasti nakon izbora? Dosta se govorilo o tome da će HDZ blokirati uspostavu vlasti ako Dragan Čović ne pobijedi u trci za Predsjedništvo BiH…

Ja sam vjerovao da je s logikom zastrašivanja, kojom se u Njemačkoj koristio Hitler tridesetih godina prošlog stoljeća, definitivno završeno. Na moju žalost, toj logici možemo svjedočiti i danas. Njezin dio su i prijetnje kako se rezultati izbora neće implementirati ne budu li odgovarali etnonacionalistima. Takvu mogućnost, iskreno, ne treba isključiti.

S druge strane, nisam siguran da takav scenarij treba promatrati samo iz jedne, negativne perspektive. I da on ne može biti uvod i u pozitivne procese. Ako ništa, takav scenarij može svjetske centre moći motivirati na puno direktnije uključivanje u proces stabilizacije bh. države i društva, uključujući i ustavne i zakonske reforme koji takav proces omogućuju.

SAD su uvele sankcije i Nikoli Špiriću zbog „značajne korupcije“ za čije dokazivanje izgleda nije bilo mjesta ni volje u bh. pravosuđu. Kako gledate na ovaj slučaj i mogu li građani imati povjerenje u takvo pravosuđe?

Slučaj Špirić, a on je samo kap u bosanskohercegovačkom kriminalno-koruptivnom moru, govori sam za sebe – o tome gdje smo i što smo, a i gdje nam je sudbena vertikala vlasti. Amerikanci, naime, imaju pouzdane dokaze o njegovoj umješanosti u koruptivne radnje a ovdje niko ni da se počeše po glavi, kamo li da se upita koliko su te optužbe razlog da se slučaj Špirić postavi na jedino mogući način.

S druge strane, slučaj Špirić tako zorno svjedoči za što su se, kako bi preživjeli, spremni hvatati politički hohštapleri. Prisjetimo se, uostalom, njegovih reakcija kako mu se sve to smješta zbog njegove ljubavi prema njegovoj RS i njegovu srpskom narodu, kako su mu sve to, podvaljujući čak i američkoj administraciji, servirali isilovci u BiH – i kako ga sve to neće obeshrabriti da nastavi borbu i za svoj narod i za svoju RS. I tužno i smiješno u isto vrijeme.