Kržalić: Zemlje Balkana predugo gledaju jedna drugu kao prijetnju
Svaka zemlja koja izdvoji sredstva i opredijeli se za modernizaciju vojske, ima pravo na to. To je njen legitimni put – kazao je direktor Centra za sigurnosne studije Bosne i Hercegovine Armin Kržalić, komentirajući trku u naoružanju između susjednih država Srbije i Hrvatske, o kojoj se u posljednje vrijeme često piše u medijima.
Kržalić u intervjuu za Fenu podsjeća da Hrvatska kao članica NATO-a ima obavezu da se modernizuje te da se zbog toga njena vojska može smatrati najopremljenijim i najorganiziranijom vojskom u regiji.
S druge strane, mišljenja je da zemlje regije koje nisu članice NATO-a ovaj korak ne bi trebale posmatrati kao trku u naoružanju ili regionalno rivalstvo već bi trebale da se probude iz dugogodišnjeg sna i ubrzanim tempom krenu ka punom članstvu u NATO-u.
Samim tim, kaže, i one bi radile na modernizaciji svojih vojnih snaga, a takvi postupci bi doprinijeli regionalnoj sigurnosti i spremnosti na zajedničko djelovanje protiv savremenih prijetnji.
– Potreban nam je zaokret u vođenju regionalne politike. Zemlje Balkana predugo gledaju jedna drugu kao prijetnju, dok savremene krize u kombinaciji sa siromaštvom svakodnevno razaraju naša društva – ističe Kržalić.
Po njemu, ključno je usmjeravanje i regionalno takmičenje u tome ko će obezbjediti bolje životne standrade građana, odnosno – suzbijanje siromaštva. Tu, zaključuje direktor Centra za sigurnosne studije BiH, leži ključ sigurnosti u širem smislu.
Glasnogovornica Misije OSCE-a u BiH Željka Šulc pojašnjava da je balans u količini sistema naoružanja između država koje su strane u Sporazumu o subregionalnoj kontroli naoružanja (Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Crna Gora i Srbija) reguliran tim sporazumom, odnosno Članom IV Aneksa 1-B Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja, dodaje, definira ograničenja u pet kategorija teškog naoružanja – artiljerija, borbeni tenkovi, oklopna borbena vozila, borbeni avioni, i jurišni helikopteri.
– Trenutno su sve strane sporazuma ispod definiranih ograničenja – naglasila je Šulc, dodajući da bi uvođenje novog naoružanja u ovim kategorijama i dalje bilo predmet ograničenja po tom sporazumu.
Stoga, napomenula je da je bilo koja država, u slučaju da odluči da izvrši nabavku bilo kojeg tipa naoružanja, obavezna to prijaviti u OSCE-ovoj Godišnjoj razmjeni informacija, kao i izvršiti “uvođenje i demonstraciju novih sistema naoružanja”, na koje se pozivaju sve strane u Sporazumu.
Kako je rekla, ta procedura se obavlja u skladu s protokolima Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja kako bi bila održalna transparentnost i adekvatno procijenjeni kapaciteti i potencijalna prijetnja koju takvo naoružanje predstavlja.
U razgovoru za Fenu, glasnogovornica Misije OSCE-a u BiH zaključila je da bi se bilo kakvi novi sistemi lansera raketa računali u količine artiljerije u posjedu, koje za tu kategoriju dozvoljava Dejtonski mirovni sporazum, a da se pri tome ne smiju kršiti ograničenja koja su njime uspostavljena.
