Krug 99 o Milanu Tegeltiji: Odavno nije napisan konfuzniji tekst

Asocijacija nezavisnih intelektualaca “Krug 99” izdao je saopštenje za javnost povodom stavova Milana Tegeltije, predsjednika VSTV-a. Saopštenje prenosimo u cijelosti:

“Vjerovatno i ne bi trebalo reagovati na jednu u osnovi propagandističku, politikantsku novinsku paskvilu, da autor nije potpisan sa časnom atribucijom „predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH“, Milan Tegeltija. A riječ je o tekstu “Agresivna pseudograđanizacija negira građanska prava”, (Glas srpske, 12.X 2019).

Jer, odavno nije napisan konfuzniji tekst o jednoj tako važnoj temi za sve građane Bosne i Hercegovine. I još više, čitljive namjere da se zbuni javnost i zamuti pristup određenju državotvorne, bosanske nacije! Bolje rečeno, da se nastavi zbunjivanje koje traje cijelo 20. i nastavlja u 21.-om stoljeću samo na predmetu teritorijalnih aspiracija BiH susjeda!

Naravno, ne i istim aršinom prema suverenoj srpskoj, hrvatskoj, crnogorskoj, francuskoj ili američkoj nacionalnoj državi.

Naprotiv, naracija o naciji kao političkoj zajednici građana, državljana Srbije i Hrvatske, država dakle, mimikrijski se u slučaju BiH hoće pretočiti u konstrukt suverenih bh. etnonacija čime se odbacuje činom prijema u Ujedinjene nacije internacionalno priznati suverenitet Republike/Države BiH i legitimiziraju hegemonijska „prava“ susjednih država. BiH je žrtva naizgled jezičke konfuzije u određenju pojma nacije, nimalo slučajne konfuzije koja se svjesno i generira i konstruiše.

Ironično, pojam „nacionalni planovi“, ANP na primjer ili Ujedinjene nacije, može se koristiti u dokumentima koji odražavaju standarde inostranih naručilaca, ali ne i u političkoj i pravnoj konverzaciji vlastitog državnog određenja i pravnog poretka.

Sugerirati etničku raznolikost BiH kao svjetskog unikuma naprosto je svjesna obmana naspram činjenice da ne postoji skoro niti jedna nacionalna država, izuzev Sjeverne Koreje, koja nema istu ili još veću etničku raznolikost – od Kine do SAD.

U aktualnim raspravama o bosanskoj naciji (skraćeno od bosanskohercegovačka nacija) nigdje se ne tvrdi da je ethnos suprotstavljen građanstvu, kako podmeće Tegeltija. Ono što treba izvući na površinu i predočiti javnosti pokazuje nam da se, ustvari, radi o tome da zastarjela devetnaestovjekovna etnopolitika osporava i planski onemogućava da bosanski demos živi slobodno i neovisno od hegemonijskih projekata velikosrpske i velikohrvatske politike. Dakle, radi se o zahtjevu i nužnosti demontiranja etnopolitike i biopolitike, vođenih ideološkim i religijskim konstrukcijama užasa, koje manipuliraju i raspolažu bosanskim građanima, državljanima Bosne i Hercegovine, kao s predmetima pervertiranih političkih konspiracija od 19. stoljeća.

Pojam “konstituitivni narod” je osnov i srce te nakaradne jezičke prakse i politike u BiH i prema Bosni i Hercegovini danas. U demokratskom uređenju na postoji konstrukcija “konstitutivni narodi” – to ne postoji kao ustavna misao jer građanski poredak osmišljava pravo i slobode čovjeka bez obzira ko je i kako se identitetno definira. Posebno je važno podsjetiti da Bosna nije “konstituirana” voljom naroda. Ona je starija od njezinih naroda, jer je etničko-religijski identitet konstruiran u jednom povijesnom času postojanja Bosne. I etnicitet i nacija su povijesno-kulturne i povijesno-političke konstrukcije ljudskih grupa. Stari srednjevjekovni bosanski narod nazivao se Bošnjani, od 15. stoljeća do 20. stoljeća Bošnjaci, a od kraja 19. do danas se čuju imena Bošnjaci, Hrvati i Srbi na njezinom tlu.

U demokratskom poretku se može govoriti o ravnopravnosti građana. Dakle, akcenat je na riječi ravopravnost građana ili državljana Bosne! Koncept i konstrukt “konstitutivnosti” suštinski negira suverenitet države (Republike) Bosne i Hercegovine i pokušava nas navesti na pogrešnu predstavu da su, navodno, etničke grupe na tlu Bosne i Hercegovine, suverene! To nije istina. U današnjem političkom ambijentu Evrope i svijeta, naime, samo je nacija-država suverena (svi građani te države) – a ne “pleme” ili neka etnička grupa. Zato je neophodo radi budućnosti Bosne, razvijati svijest o građanskom političkom sistemu koji dezavuira kolektivističku ideologiju i populistički pristup politikama identiteta. Sasvim je jasno da “etnička konstitutivnost” negira suverenitet države Bosne i Hercegovine i dovodi je u polje kontinuiranog etničkog konflikta oko teritorija.

Tegeltija navodi javnost na pogrešeno razumijevanje kada tvrdi da je Bosna “etnički i strukturno složena država sastavljena od dva entiteta (strukturna složenost) i tri konstitutivna naroda i ostalih (etnička složenost)”. Prije svega, Država Bosna i Hercegovina, koja nastavlja pravni kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine, nije složena država. Ona je i dalje prosta visokodecentralizirana država. Ona, također, nije “sastavljena” od “tri konstitutivna naroda”. Naprotiv, ona se sastoji od Bošnjaka, Hrvata, Srba, Jevreja, Crnogoraca, Albanaca i drugih koji žive u njoj. Oni su građani BiH, dakle, njezini konstituenti.

Insistiranje na izmišljenoj sintagmi “konstituitvnost naroda” u etnopolitici podrazumijeva da u Bosni svaki narod ima svoju etnoteritoriju (homogenu, “čistu” od drugih) na kojoj on vlada i “ima suverenitet”, a ne internacionalo priznata država. Dakle, pozadina priče o “konstitutivnosti naroda” jeste, ustvari, priča o teritoriji i gruntu Države Bosne i Hercegovine.

Suština te priče se pokazuje u pokušaju da se teritorija svede na “vlasništvo etničko-religijske grupe” koja će s njom raspolagati po svojoj volji i neovisno od države. Ta opasna podvala nas navodi da prihvatimo kako postoje bošnjačke, hrvatske i srpske teritorije na tlu države Bosne i Hercegovine. Tako “etnička konstitutivnost“ hoće skriti činjenicu da su svi građani Bosne ravnopravni i slobodni na svakom dijelu njezine teritorije!

Tegeltijin pristup određenju bosanske nacije i bosanskog građanstva namjerno banalizira građanina, minorizira ga kao neku pravnu marginaliju, ali zato preferira “konstitutivni narod” i kolektivistički duh u politici. On građanstvo i pravo izvodi iz kolektiviteta naroda do apsurda– narod daje smisao pojmu “građanstvo” i pojmu “pravo”. To je osnov svake kolektivističke politike pa i etnopolitike. Ponovo treba podsjetiti da narod i građanin nisu suprotstavljeni pojmovi, već je riječ o liberalno-demokrtskoj i etnopolitičkoj konfrontaciji državljansko-građanske i etnonacije. U današnjoj Evropi uvijek je pravno-politički naglašena primarnost građanina (pojedinca, konkretnog čovjeka) pred narodom ili kolektivom. Agresivna, primitivna etnopolitka na Balknau to ne priznaje i još uz sebe veže religijske institucije kako bi svojoj ideologiji “naroda” (etničke grupe) dala oreol svetosti i božanske providnosti.

Cjelokupna pripovijest o “konstitutivnosti naroda” u interpertaciji etnopolitike i njezinih zagovornika otišla je u pogrešnom smjeru i sakrila od građanina pojam ravnopravnosti, ljudskih prava i državnog suvereniteta. Ona podvaljuje naraciju o “suverenoj etničkoj grupi” ili suverenom narodu naspram suvereniteta države BiH, čineći je trajno metom teritorijalnih i hegemonističkih pretenzija susjednih nacionalnih država.

I na kraju, jedino je tačno da narod u političko-pravnoj interpretaciji ima pravo na samoodređenje u sklopu današnje Evrope – u skupu kulturno-identitetnih pitanja (jezik, povijest, književnost, običaji, vjerovanja, ličnosti, događaji…) i ništa izvan toga.

Obnova građanskog društva kao temelja demokratske države i obrnuto, daleko su od vizija koje nudi institucija predsjednika VSTV-a i čini razlog više našeg reagovanja.