Komšić za Fokus.ba: Milanovićeve ružne poruke prema BiH već smo čuli iz Beograda i Moskve

Posjeta člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika vrhu Hrvatske, tačnije njegovi susreti sa premijerom Andrejem Plenkovićem i Zoranom Milanovićem izazvali su oštre reakcije u BiH, posebno zbog njihovih izjava da u Zagrebu nisu primili člana Predsjedništva već „predstavnika Srba“.

PIŠE: Amil DUČIĆ

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić na ovim susretima bio je ključna tema, nakon čega mu je predsjednik Hrvatske odaslao do sada najoštrije poruke. U intervjuu za Fokus.ba Komšić, između ostalog, komentira Milanovićeve „otrovne strelice“.

Kako komentirate izjave premijera i predsjednika Hrvatske koji su u proteklim danima primili Milorada Dodika o tome da zapravo nisu razgovarali s članom Predsjedništva BiH već s “predstavnikom Srba”?

– Očito je da Milanović i državni vrh Republike Hrvatske time žele poslati poruku da ne žele imati odnose sa državom Bosnom i Hercegovinom i njenim institucijama, nego da žele imati odnose sa tzv. “liderima naroda”. To je opasna politika, koja zaobilazeći institucije šalje poruku da ne priznaje državu, a od takve vrste poruke nema ružnije poruke. To je Milanović čak i priznao. Možda nije namjeravao da to prizna al se izdao. Naslušali smo se mi takvih priča o razgovorima sa liderima naroda, koje su do sada stizale iz Moskve i Beograda. Razočaravajuće je da sad stižu i iz Zagreba, odnosno zemlje članice Evropske unije. Primiti danas nekog u svojstvu takozvanog lidera naroda koji je sa sobom u džepu ponio kartu velike Srbije, nedostojno je i Kolinde Grabar Kitarović. To ni Grabar Kitarović nije padalo na pamet. BiH i Hrvatska imaju niz otvorenih pitanja, počev od ratifikacije granice, imovine, korištenja hidropotencijala BiH. Dodik i Milanović nisu se ni dotakli tih tema, nego su se usaglasili da u BiH ruše mogućnost građanskog liberalno -demokratskog koncepta uređenja države, i da promovišu zaostalu etničku konstitutivnost koja ne postoji nigdje u EU i u demokratskom svijetu.

Jesu li vas iznenadile konstatacije Zorana Milanovića iznesene na vaš račun da „parazitirate na hrvatskom biračkom tijelu”, da “u Dejtonu nije zamišljeno da jedan narod bira dva člana Predsjedništva” i sl.?

– Ne, nisu me iznenadile. Milanović je po vlastitom priznanju neko ko ne poznaje Bosnu i Hercegovinu, pa ne poznaje ni njen Ustav. U Ustavu ne piše da narodi biraju članove Predsjedništva, nego ih biraju građani. Uostalom, Ustav se ne zamišlja.

Dopustite mi pitanje u fudbalskom žargonu: Zar niste Dodiku nabacili za voleja time što ste tražili vanrednu sjednicu oko priznanja Kosova u smislu da izglasavanjem vitalnog interesa u NSRS što će se vjerovatno desiti on sada na veto na priznanje Kosova može sada udariti i pečat?

Apsolutno ne. Priznanje države Kosovo jeste interes države Bosne i Hercegovine. U tome smislu mi pratimo politiku naših strateških partnera, Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije. Ne mislite valjda da bi trebali pratiti politiku Rusije.

Osim toga, zašto bi država Bosna i Hercegovina morala imati loše odnose sa državom Kosovo, našim prijateljima, i poduzetnicima na Kosovu, a Srbija koja Kosovo tek formalno ne priznaje, u međuvremenu sklapa bilateralne, dakle, međudržavne sporazume sa Kosovom, i planira projekte koju su vrijedni na stotine miliona eura. Srbija može a mi ne možemo. Želimo poslati poruku ljudima na Kosovu da i mi želimo saradnju, a ne da imamo štetu od nekih taksi. Ne želimo više biti indiferentni po tome pitanju na vlastitu štetu dok drugi izvlače korist.

U Srbiji moraju znati da je prošlo vrijeme kada su dizali hajku na sve one u BiH, koji bi kada je riječ o tome da li BiH treba priznati Kosovo, tek kazali – mislim da da, pa se na njih dizala iz Srbije kuka i motika, da bi danas Srbija potpisivala sporazume o višemilionskim projektima. Možda je to nečiji cilj ovdje, da Srbija radi, gradi i sarađuje a da BiH to eto ne može.

Već jednom sam rekao da razumijem emocije kod jednog dijela građana BiH srpske nacionalnosti u entitetu RS, ali isto tako mislim da se sa tom emocijom grubo manipuliše. Međutim, činjenice da je Kosovo nezavisna država, svjesno je i srbijansko rukovodstvo koje se, vidimo, tako i ponaša, te sve više djeluje u skladu sa onim što je kad je riječ o Kosovu realnost. Dopustite vi da je Dodikova sjednica NSRS u tome smislu potpuno iracionalna, a naravno da nikakav trajni veto ne može udariti, nego može tek odlagati neminovno, iz potpuno iracionalnih razloga. Uostalom, nas ta njegova iracionalnost u politici ne obavezuje. To što je neko iracionalan, nije nam izgovor da ne zastupamo ono što je ispravno i opravdano.

Kao predsjednik DF-a, da li vas je koalicija sa SDA koštala ili ste od nje profitirali? Smatrate li da ste se udaljili od ljevice?

-U periodu između 2015. i 2018. godine, kada DF nije bio dio vlasti, institucije Bosne i Hercegovine, najvećim dijelom potpale su pod politički utjecaj SNSD-a i HDZ-a. U posljednje dvije godine, teče jedan proces oslobađanja institucija iz ruku tih politika. Zaustavljen je jedan negativan trend. To nije vidljivo na prvu ali je zaustavljen, i sada se vodi jedna prava bitka za institucije. Gubili smo kao država tu bitku, sad smo u igri. Te političke bitke ne gubimo nego jednu po jednu dobijamo, a one su najvažnije, jer bez institucija nema države. Zbog prirode tog sukoba između antidržavnih i državnih snaga imamo blokade, ucjene pa čak i prijetnje od onih koji ovu državu ne vole. Znate kada toga nema? Onda kada im se ne pruža nikakav otpor i kada im se bez borbe prepuste institucije, da bi na miran način ugasili državu. To se desiti neće. Jesmo li zbog takvog ponašanja nešto politički izgubili, to ćemo da vidimo. Kada je riječ o interesima države, ne pada nam na pamet da budemo bosanskohercegovački Dritani Abazovići koji će iz animoziteta prema vlasti rušiti državu.

Politika koju vodi Demokratska fronta rezultira time da tri stranke ljevice (DF, SD i GS) nastupaju zajedno, u okviru građanske lijevo -patriotske koalicije, a samo jedna stranka ljevice, tačnije SDP, je na suprotoj poziciji. Pa sada vidite ko se udaljio od ljevice? DF očito nije, nego SDP nad kojim NiP u Sarajevu vrši brutalno političko nasilje.

Ima li trenutno Vijeće ministara BiH u kojem i DF učestvuje, smisla, ako se vidi da zapravo više i nema sigurne podrške u Parlamentu, a da ne govorimo o sve učestalijim kritikama o zakašnjelim odlukama i sl.?

-Naravno da ima smisla, to je ustava kategorija. Treba biti iskren pa reći da u postdejtonskoj BiH nikada nije ni bilo sigurne većine, jer je ta većina matematička. Jednostavno, zbog ustavne strukture te većine nisu programske nego matematičke. Slično je i sa ovim Vijećem ministara gdje najviše ministara imate iz SNSD-a i HDZ-a. Već u startu znate da će donošenje odluka biti teško jer oni ovu državu ne vole, iako od nje žive nastoje da je unište. Nama se valja nositi s njima. Lakše bi bilo kad bi u budućnosti na izborima makar eliminirali HDZ, što nije toliko teško. Do tada ostaje da ljudi koji sjede u Vijeću ministara a bezrezervno su za državu, rade sve što je u njihovoj moći. Ako me pitate mogu li raditi bolje, ja mislim da mogu, i to od njih očekujem, ali razumijem i to sa kakvim se otporima suočavaju.