Komšić: Aktuelno rukovodstvo SDP-a partiju je dovelo na marginu

Ivo Komšić, jedan od utemeljivača Socijaldemokratske partije (SDP) BiH i član ratnog Predsjedništva RBiH, nedavno je izbačen iz partije u kojoj je, s manje ili više pauza, proveo cijelu svoju političku karijeru – a nakon što je s nekolicinom istomišljenika inicirao osnivanje Socijademokratskog pokreta, što su u SDP-u protumačili kao pokušaj udara na samu suštinu bistvovanja ove partije.

U intervjuu za Inforadar, Komšić govori o trenutnom stanju političke ljevice u BiH, samom utjecaju bivšeg lidera SDP-a Zlatka Lagumdžije unutar Socijaldemokratskog pokreta (koji je u međuvremenu preimenovan u Pokret socijalne pravde i demokratije), te odbacuje tvrdnje da je stvari cilj pokreta osveta aktuelnom rukovodstvu SDP-a na čelu sa Nerminom Nikšićem.

Glavni odbor SDP-a prije nekoliko dana je donio odluku da Vas, zajedno sa još sedam članova od kojih je većina od prvog dana gradila ova stranku, izbace iz SDP-a. Kako komentarišete ovu odluku, posebno u svjetlu činjenice da je nakon smjene na čelu stranke 2015. najavljivana velika demokratizacija unutar SDP-a, međutim, čini se da su s ništa manjim intezitetom nastavljeni stari unutrašnji animoziteti i sukobi?

Nisam iznenađen odlukom GO SDP-a jer isključeni uglavnom potiču iz bivše stranke, Unije socijaldemokrata, koja se objedinila sa SDP-om još u vrijeme Zlatka Lagumdžije. On je kao tadašnji lider stranke insistirao na ujedinjenju, iako smo mi bili napustili SDP upravo zbog unutarnje stranačke nedemokratičnosti. Tada je čak statutarno predsjednik stranke bio organ stranke, što znači da je mogao samostalno donositi odluke. Nakon toga ujedinjenja Statut je promijenjen i sam Lagumdžija je insistirao na tome, uvidjevši da to blokira odlučivanje u stranci. Tada smo, pri ujedinjenju, osigurali preko kvota sudjelovanje naših ljudi iz USD-a u svim stranačkim organima. Međutim, novo rukovodstvo je nastavilo staro ponašanje te su na prvim unutarstranačkim izborima sve ljude iz USD-a eliminirali iz stranačkih organa. Ostali smo mi u GO, jer je nas birao Kongres. Sada je rukovodstvo stranke iskoristilo priliku i sve nas izbacilo iz stranke tako da u organima stranke nema nikoga i bivše USD-a. Ovi isti ljudi su i pri našem ujedinjenju bili protiv toga, protiv nas.

Ti ljudi su bili otvoreno i protiv ulaska ljevica u vlast nakon što su stranke ljevice, barem po sveukupnom broju glasova gledano, ostvarile vrlo dobar izborni rezultat sa oko 290.000 glasova. Upravo je po tom pitanju došlo i do posljednjeg velikog raskola ljevice. Kako tumačite konačnu odluku većine u SDP-u i NS-u da se ipak ne ulazi u vlast, pravdajući to principijelnošću u otporu nacionalnim strankama, iako nam svi dosadašnji izborni rezultati, ali i sam daytonski politički sistem, pokazuju da je bez nacionalnih stranaka praktično nemoguće formirati većinu u ovoj zemlji?

Svaka stranka se drži svojih unutarnjih principa radi građana koji joj daju podršku, a ne radi sebe. Temeljni princip je odgovornost prema biračima. Ako nema toga – onda stranka gubi podršku birača i opću društvenu podršku. Stranke ne postoje radi sebe i svojih funkcionera, one nisu sredstvo za zadovoljavanje njihovih interesa, nego društvenih i državnih. SDP i NS su dobile podršku da uđu u vlast, a ne da idu u opoziciju. Građani svojim glasovima ne šalju stranke u opoziciju nego žele da one vladaju, ako je to moguće, naravno. SDP, NS i DF su imale šansu, po osvojenim glasovima, ući u vlast, biti dio većine i diktirati procese u državi i društvu. To je veoma značajno u ovom vremenu kada nam etnonacionalističke stranke svojim programima ruše državu i devastiraju društvo. SDP i NS su pokazale da su neodgovorne i da su prevarile svoje birače. Tek kao dio vlasti mogle su pružiti otpor nacionalistima u vlasti, to se ne može iz opozicije.

Na kraju je dogovoreno da vlast čine stranke SNSD, HDZ, SDA, SBB i DF. Vjerujete li da će uskoro doći do formiranja novih vlasti na federalnom i državnom nivou i šta se uopšte može očekivati od vladajućeg saveza stranaka s posve različitim ideologijama i političkim ciljevima?

Vrlo teško će vlast funkcionirati u ovom sastavu. Već je jasno da će DF biti usamljen u tome, uz povremenu podršku pojedinaca iz SDA ili čak SBB-a, jer će ove stranke u cjelini biti bliže SNSD-u i HDZ-u. Glavno uporište DF-u će biti njihov lider u Predsjedništvu države i njegova moć pri zaustavljanju negativnih procesa za državu. To se već sada pokazuje. On ima veoma čvrst stav oko MAP-a, oko formiranja Vijeća ministara i Vlade Federacije. Da on nije u Predsjedništvu – MAP bi bio već odbačen, formiralo bi se Vijeće ministara po dogovoru Dodika i Čovića (tu SDA ne bi ništa mogla učiniti, niti bi možda htjela), a Vlada Federacije bi ostala na čekanju jer je predmet Čovićeve ucjene. Federacija bi bila blokirana sve dok Čović ne bi dobio novi Izborni zakon na etničkom principu. Tek iz ove perspektive može se sagledati koliki je značaj izbora Željka Komšića u Predsjedništvo i koliki bi značaj bio Bh. bloka u sistemu vlasti.

Ono što je prethodilo odluci GO SDP-a o izbacivanju jeste Vaša najava osnivanja Socijaldemokratskog pokreta, potom preminovanog u Pokret socijalne pravde i demokratije. S obzirom da ste demantovali da će Pokret biti klasična politička stranka, kako zamišljate njegovu organizaciju i funkcionisanje?

Pokret je nastao nakon neuspjeha Bh. bloka i nakon odustajanja SDP-a da ide u ujedinjenje ljevice, odnosno da bude lider toga ujedinjenja. Želimo formirati široku društvenu platformu za to ujedinjenje i preokrenuti javno mnijenje BiH ka ljevici. Etnonacionalističke stranke dominiraju ne samo nad državom, nego i društvom. Društvo su izdijelili etnički tako da građani naše zemlje više i ne razmišljaju izvan te matrice. To treba promijeniti, treba otvoriti drugačiju perspektivu, posebno mladim ljudima koji su uhvaćeni u mreže nacionalizma. Pokret, dakle, nije politička stranka, nego politička akcija koja treba potaknuti ne samo političke stranke ljevice da se ujedine, nego objediniti i nevladine organizacije koje djeluju u društvu, te pojedince koji su na ovoj opciji. Demokratski potencijal u društvu postoji ali nije iskorišten, glasovi na izborima se rasipaju. Sami ste naveli podatak da su samo ove tri stranke dobile gotovo 300.000 glasova. Možete zamisliti koliko bi dobila ujedinjena ljevica. Etnonacionalističke stranke bi bile marginalizirane.

Mnogi su posebno negodovali zbog činjenice što je na Incijativnom odboru pokreta jedan od glavnih govornika bio Zlatko Lagumdžija, tvrdeći da se radi upravo o najodgovornijoj osobi što je ljevica danas u stanju u kakvom jeste, da bi i Željko Komšić ubrzo potom izjavio da Lagumdžija tu ne bi trebao biti u prvom planu. Kako Vi gledate na to?

Trenutno u Pokretu nitko nije u prvome planu. Ja predsjedavam Inicijativnim odborom i predsjedavati ću Skupštinom, za sada ja potpisujem dokumenta Pokreta. Pokret nije pravni subjekt, nema hijerarhiju, funkcije i slično. U pokretu su pojedinci u svom ličnom kapacitetu. Veoma je važno da je tu Željko Komšić zbog svojih funkcija, jer u DF-u su donijeli odluku da žele ući u ujedinjenu ljevicu. Šteta je što tu nije SDP, ali oni su procijenili da je to protiv njih, što je pogrešno. Tu su još i čelni ljudi GS-a sa istim ciljevima, te ljudi iz nevladinih organizacija. Nama trebaju svi ljudi sa svojim ličnim i funkcionalnim kapacitetima. Lagumdžija je u dvostrukoj funkciji. Prvo, ispred nevladine oranizacije „Društvo zajedničkih vrijednosti“, koja je ogranak Madridskog kluba, vrlo utjecane međunarodne organizacije, drugo u ličnom kapacitetu koji se ne može osporiti, s obzirom na njegovo iskustvo, i pozitivno i negativno. Kada se shvate sve negativne implikacije jednog iskustva, onda se ono može pozitivno iskoristiti. Uostalom, on ima veliko skustvo u objedinjavanju stranaka jer je bio lider objedinjavanja ne samo USD-a s SDP-om, nego i Saveza reformskih snaga. To iskustvo treba ako se želi objediniti cijela ljevica u BiH, bez obzira što postoje pema njemu neki animoziteti. Teško je naći u politici nekoga prema kome ne postoje animoziteti. Koliko je ovaj Pokret začajan pokazuje i to da su se na njemu našli zajedno Željko Komšić i Lagumdžija.

Odmah po najavi formiranja SPD-a pojavile su se i optužbe i da je stvarni cilj pokreta osveta aktuelnom rukovodstvo SDP-a. Kako to komentirate?

To je izmišljotina iz rukovodstva SDP-a. S Pokretom smo krenuli prije ovih izbacivanja iz partije, kada smo se uvjerili da SDP neće prihvatiti ponudu DF-a i GS-a za ujedinjenje. Mi smo insistirali da rukovodstvo SDP-a provede kongresnu odluku i odluku Glavnog odbora o ujedinjenju. Odluke koje donosi aktuelno rukovodstvo SDP-a će se njima osvetiti. Oni su partiju marginalizirali u političkoj stvarnosti BiH, dezintelektualizirali i provincijalizirali.

Kao aktvini zagovornik ujedinjenja ljevice, vjerujete li, s obzirom na sve animozitete i sukobe koji trenutno postoje na toj strani političkog spektra, da bismo do sljedećih izbora ipak mogli imati jedinstveni lijevi blok u zemlji?

Vjerujem u to i to je moj motiv radi koga sam se angažirao u ovom Pokretu. Najviši ineres je država i vjerujem da će taj interes nadvladati animozitete. Uostalom, obična računica pokazuje da ujedinjena ljevica može pobijediti nacionalističke stranke. Zašto bi se ta prilika propustila? Pokret treba biti u toj funkciji, treba osigurati široku društvenu podršku za to. Radi toga je važno raditi na širokoj društvenoj platformi koja će podržavati ujedinjenje. Radi toga treba objediniti sve one koji imaju kapacitet za to. U ovoj fazi su veoma važni DF i GS sa svojim kapacitetima, jer nakon što se SDP izmakao iz toga oni trebaju biti lideri ujedinjenja. Uz nevladine organizacije, istaknute pojedince, razne društvene organizacije, vjerujem da je moguće formirati javno mnijenje koje će to podržavati i ohrabriti. Vjerujem da će mnogi ljudi iz SDP-a sudjelovati u tome u svom ličnom kapacitetu.

U Vašim tekstovima i javnim istupima često upozoravate na težak geopolitički položaj u kojem se BiH trenutno nalazi. Koliko sve agresivniji pokušaji Aleksandra Vučića da rješavanje statusa Kosova veže za pitanje RS predstavljaju opasnost za Bosnu i Hercegovinu?

Naš regionalni položaj je težak toliko koliko ga teškim čine naši susjedi, odnosno Hrvatska i Srbija. I jedna i druga država se neprestano miješaju u naše unutarnje odnose i proizvode političke napetosti. Ni Čović ni Dodik ne bi ovo mogli činiti bez njihove podrške. Vučić i njegova Vlada neprestano problematiziraju državni suverenitet BiH na cijelom prostoru zemlje koja je međunarodno priznata. Oni neprestano vežu taj suverenitet za njihovo rješavanje problema sa Kosovom, što jedno s drugim nema nikakve poveznice. U posljednje vrijeme je to otišlo tako daleko da se na našoj granici zvecka oružjem, a RS vojno jača. Međutim, mišljenja sam da to neće imati nikakav efekat, BiH se ne može vojno ugroziti. Oni samo nas destabiliziraju i blokiraju pozitivne procese, drže nas u političkoj napetosti od koje mladi ljudi bježe, iseljavaju se.

S druge strane vlasti u Hrvatskoj na čelu s premijerom Plenkovićem i predsjednicom Grabar-Kitarović otvoreno podržavaju politike i ciljeve Dragana Čovića, te unutar EU lobiraju za njegove interese, čemu je svjedočio i nedavnih susret s Angelom Merkel, sve uz Thompsonove stihove o Herceg-Bosni. Koliko sve ovo prijeti da možda dovede do zaokreta u odnosu EU i zapadnih zemalja prema BiH na štetu probosanskih snaga?

Hrvatska neprestano lobira protiv BiH u EU i koristi svoje prisustvo u institucijama EU. To radi za račun Čovića i HDZ-a koji želi uvesti u naš sistem etničke kriterije pri formiranju vlasti i novo etničko teritorijalno ustrojstvo države. Budući su to principi suprotni onima na kojima počiva EU i zemlje koje čine EU, to neće moći proći. EU sigurno neće dozvoliti da je hrvatski nacionalisti balkaniziraju. Oni se samo blamiraju. Razumljiva je solidarnost Angele Merkel sa narodnjacima u Evropi, ali i ona zna u konačnici da Plenković i HDZ djeluju na principima koji su suprotni onima za koje se ona zalaže u svojoj zemlji.

Za to vrijeme u samoj BiH Čović još jednom ponavlja da neće biti formiranja vlasti na federalnom nivou dok ne dobije izborni zakon po svojoj mjeri, dok RS donosi odluku o formiranju rezervnog sastava policije…

Političke aktivnosti Čovića i Dodika su koordinirane, i to nije ništa novo. Svojim ucjenama Čović želi dobiti treći entitet jer njegovi zahtjevi za izmjenom zakona vode do etničke izborne jedinice, a to je prelazna faza do entiteta. Međutim, to je rušenje Daytonskog spoazuma i on će se s tim morati u konačnici suočiti. Također, on mora znati da mu ucjena neće proći ni na domaćem planu, jer se Vijeće ministara neće formirati dok se ne formira federalna vlada. Da bi ostvario svoje ciljeve on će trebati blokirati cijelu državu. Pitanje je koliko je to u interesu njegovom partneru Dodiku. Uz to, blokada cijele države postaje i međunarodni problem.

I za kraj, svjedočimo da nakon velikog uzleta početkom stoljeća, ni na širem evropskom nivou stranke ljevice ne stoje baš najbolje. Koje su to prema Vašem mišljenju osnovne vrijednosti i ciljevi, na kraju krajeva, koja je to vizija za 21. stoljeće koju bi ljevica u BiH trebala ponuditi građanima?

Naš prioritet je izgraditi demokratsku državu i obnoviti građansko društvo koje smo imali. Evropa i svijet inače tragaju za modelom suživota s drugim narodima, kulturama i religijama. Taj model smo imali mi u BiH, ali je on doveden u pitanje ratom. Nacionalisti i dalje rade na devastaciji našeg društva. Treba ih zaustaviti. Evropa se gradila na drugačijem modelu, evropski narodi poznaju samo asimilaciju ili izolaciju drugih. Zato danas imaju probleme. Mi trebamo oživjeti naš model društva koje je počivalo na različitostima a ne na razlikama koje su se isključivale. Različitosti su šarolikosti istog, bogatstvo istog. To je naša najviša vrijednost, i to reba biti vizija 21. stoljeća, ne samo nama nego i svijetu.