Kompleks nekadašnjeg giganta, danas mjesto sjećanja na žrtve genocida

Memorijalni centar Srebrenica – Potočari, nijemi je svjedok srebreničkog genocida počinjenog u julu 1995. godine nad nedužnim civilima tog područja. Sastoji se od mezarja i Fabrike akumulatora, naime, sakralne i memorijalno-komercijalne komponente.

Na jednom dijelu mezarje, musala i Zid sjećanja na kojem su ispisana imena 8.372 žrtve srebreničkog genocida, ali i bijeli nišani poredani jedan do drugoga s imenima očeva, sinova, djedova, amidža…

Sa druge strane bivša Fabrika akumulatora, nekadašnji gigant koji je zapošljavao oko 470 osoba, a danas spomen obilježje na sve žrtve srebreničkog genocida.

Fabrika akumulatora u Potočarima, zgrada iz predratnog doba koju je koristio Holandski bataljon UNPROFOR-a kao svoje sjedište 1994. i 1995. godine, mjesto je gdje su Srebreničani jula 1995. mislili naći spas, ali koje je većini njih postalo mjesto gdje su proživjeli posljednje trenutke svoga života.

Uredbom koju je 2003. godine donio visoki predstavnik Paddy Ashdown, utvrđeno je da ova lokacija treba pripasti Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari.

Memorijalni centar je zvanično otvorio bivši američki predsjednik Bill Clinton u septembru 2003. godine. Tog dana ukopano je 107 žrtava genocida.

Direktor Memorijalnog centra Mersed Smajlović je, u razgovoru za Anadolu Agency (AA), govorio o Memorijalnom centru i šta je to područje nekada predstavljalo za Srebrenicu.

Memorijalni kompleks se sastoji iz dva dijela. Prvi dio je ovaj sakralni, gdje se vrši ukop posmrtnih ostataka identifikovanih osoba. Drugi dio Memorijalnog kompleksa zauzima površinu od nekih 120.000 metara kvadratnih, a to je bivša Fabrika akumulatora Srebrenica.

“Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma koji predstavlja okvirni sporazum za mir u BiH pristupilo se traganju za nestalim osobama s tog područja. Ovdje su se najbliži i najmiliji posljednji put i vidjeli”, ispričao je Smajlović.

Na prijedlog majki žrtava genocida bilo je u opticaju nekoliko lokacija za mezarje, ali one su tražile da se ova lokacija odredi za spomen obilježje i mezarje žrtvama koje će biti pronađene i koje su dijelom bile i pronađene u masovnim grobnicama.

“Na osnovu toga, visoki predstavnik u BiH Volfgang Petrič je 2000. godine donio odluku kojom je ovo mjesto odredio kao lokaciju za spomen obilježje i mezarje žrtvama genocida koje budu ekshumirane i identifikovane. Inače, ovaj sakralni dio, kako ga zovemo, zauzima površinu od 44.000 metara kvadratnih sa centralnim dijelom – musalom i Zidom sjećanja na kome su ispisana imena svih nestalih s tog područja, njih 8.372. Zemljište na kojem se nalazi mezarje je nekada bilo privatno, a u bivšoj Jugoslaviji ga je koristila Zemljoradnička zadruga i na kraju je dodijeljeno tadašnjoj Fondaciji ‘Srebrenica–Potočari'”, kazao je Smajlović, govoreći o mezarju koje se nalazi u sklopu kompleksa.

Bivšu Fabriku akumulatora Srebrenica je izgradio tada moćni Energoinvest u periodu od 1978. do 1982., nakon čega je ušla u probnu proizvodnju.

“Zapošljavala je do 470 radnika koji su imali dobre zarade i dobro živjeli. Fabrika je rađena na visokom tehnološlom nivou za to vrijeme. Za svojih deset godina nije zabilježen nijedan slučaj profesionalnog oboljenja iako su osnovne komponente bile olovo, sumporna kiselina, plastika…Danas tužno gledamo na ovu Fabriku, u kojoj sam nekada i ja radio. Situacija je danas totalno drugačija. Poslije rata koji se dogodio i genocida koji se odigrao uz samu Fabriku, tužna je slika”, ispričao je Smajlović.

Posjetioci, kako je kazao, dolaze, gledaju i ne mogu vjerovati.

“Pogotovo oni koji nešto i znaju o ovoj nekada Fabrici akumulatora, da je nekadašnji gigant sada postao muzej jedne surove istine. Memorijalni centar Srebrenica – Potočari treba da bude mjesto sjećanja na sve žrtve genocida, da se nikada, nigdje nikome ne ponovi ovo što se desilo u Srebrenici, ali ujedno da bude i mjesto opomene”, istakao je Smajlović.

Podsjetio je da je 2008. godine raspisan konkurs za idejno rješenje Fabrike akumulatora tako da je godinu kasnije završena konkursna procedura.

“Najbolji stručnjaci koje BiH ima izvršili su odabir rješenja i realizacija tog projekta je u toku. Dosad u bivšoj Fabrici akumulatora urađena je spomen-soba ili, kako je zovemo, ‘Crna soba’, a koja se sastoji od dva kubusa. U jednom kubusu se prikazuje film o stradanju Srebreničana tokom 1995., a drugi sadrži 20 izložbenih kutija ili izloga u kojima se nalaze fotografije i životopis žrtava iz tog perioda kao i predmeti koji su nađeni u grobnicama prilikom ekshumacija”, pojasnio je Smajlović.

Prema njegovim riječima, s Holanđanima je u toku i realizacija projekta Muzej holandskog bataljona.

“Urađeni su arhitektonsko-građevinski radovi u zgradi gdje je bila smještena komanda Holandskog bataljona (DUTCHBAT). Ostalo je sada da uradimo eksponate za izložbu, da se vidi kako će postavka u konačnici izgledati. To je dug i mukotrpan posao, a otprilike se nalazimo pri kraju i nadam se da ćemo ga završiti do Nove godine i otvoriti ga za posjetioce. Tu će također moći vidjeti događaje koji su se dešavali 1995. godine u Srebrenici. U toj sobi bi se moglo nalaziti svašta, od eksponata gdje je bio smješten komandant Thomas Karremans i njegov pomoćnik”, poručio je Smajlović.

Sukcesivnim ukopima nekoliko stotina žrtava svake godine, ovo mezarje je uspostavljeno kao mjesto očuvanja sjećanja na masakr u Srebrenici. U Memorijalnom centru Potočari dosad je ukopano 6.377 žrtava genocida.