Kome ide ogroman novac javnih nabavki: Tri-četiri ključna igrača se dogovore…

Bivši direktor Agencije za javne nabavke i ekspert u ovoj oblasti Đenan Salčin u intervjuu za Fokus.ba analizirao je niz gorućih pitanja vezanih za oblast javnih nabavki koja sve više postaje rak-rana ovog društva u smislu zloupotrebe javnog novca.

Salčin, koji bi, na osnovu svog znanja i iskustva, prema nekim informacijama, mogao ponovo biti kandidat za ovu poziciju, posebno je prokomentirao nedavno stupanje na snagu izmjena i dopuna Zakona o javnim nabavkama BiH, koje je inače bilo jedno od ključnih prioriteta Evropske komisije za dalji napredak BiH.

Razgovarao: A. DUČIĆ/Fokus.ba

Fokus.ba: Izmjene Zakona o javnim nabavkama BiH stupile su na snagu početkom septembra 2022., ali su se, kako je definisano, počele primjenjivati nakon tri mjeseca, odnosno 10. decembra 2022. Iako je prošlo tek tri mjeseca od početka primjena ovih izmjena zakona, može li se konstatovati ikakva promjena? Nama novinarima koji pratimo procese javnih nabavki izgleda da stvari idu kao do sada, dakle nepromijenjeno: Cjepkaju se javne nabavke, potpisuje se obilje direktnih sporazuma, dosta institucija ne objavljuje planove nabavki, raspisuju se diskriminatorni tenderi, doslovno se u tehničkim specifikacijima “crtaju” vozila koja se nabavljaju, a koja može isporučiti samo jedna firma itd.

Salčin: Nažalost moram reći da ste u pravu. Već nakon samog usvajanja sam govorio da se radi o kozmetičkim izmjenama zakona i da nam je potreban novi zakon na čijoj bi se izradi moralo početi raditi odmah početkom 2024. godine ako želimo unaprijediti sistem, smanjiti korupciju i povećati kontrolu trošenja javnih sredstava. Postigao se, istina, veći nivo transparentnosti objavom planova na portalu javnih nabavki ali možemo vidjeti da nažalost veliki broj ugovornih organa ni do danas na portalu nisu objavili svoje planove.

Imamo jako loše kontrolne mehanizme, Agenciju za javne nabavke koja ima jako skromne kapacitete i nezainteresovanost od strane tužilaštava (čast izuzecima) kako bi se pravovremeno djelovalo i spriječilo kršenje zakona. Ako nasumično pogledate par planova javnih nabavki na portalu možete lako primjetiti da se kako ste i rekli „Cijepaju nabavke“ na direktne sporazume a kako bi se izbjegli transparentniji postupci. Vezano za nabavke vozila pa recimo preko 95% tih nabavki je u tehničkim specifikacijama tako definisano da se može javiti samo jedan (željeni ponuđač). Tu moram istaći i problem „Koluzije“ gdje postoji dogovor ponuđača pa iako su takve tehničke specifikacije diskriminatorne nema žalbi na iste.

Fokus.ba: A i sam proces rada na izmjenama i dopunama ovog zakona koji je trajao pet godina je priča za sebe. U ovaj proces su bili uključeni brojni faktori. Nevladin sektor, međunarodna zajednica, a i Vi, svojedobno, kao direktor AJN-a. Kako vam to sve izgleda sada u ovom trenutku, kada imamo izmjene Zakona kakve imamo, a trebalo se usvojiti, ipak, nešto sasvim drugo?

Salčin: Da, sjećam se odluke Vijeća ministara o formiranju radne grupe koja je bila sastavljena od 19 ljudi. Rok od 8 mjeseci je bio izrazito kratak ali smo uz podršku nevladinog sektora i međunarodne zajednice uspjeli uraditi jako dobar posao i završiti ga u predviđenom vremenu. Nije to bilo idealno rješenje da se razumijemo, ali kako se radilo o izmjenama i dopunama te ispravkama tehničkih grešaka rad je bio prilično ograničen i u tom trenutku je to bio prilično dobro urađen posao.

U fazi pribavljanja mišljenja nadležnih institucija krenulo se u pravcu da se iz prijedloga prioritetno izbace „Antikorupcijske odredbe“ poput inspekcijskog nadzora i uvođenja krivičnog djela u sami zakon o javnim nabavkama. Na tome se nije stalo pa se poslije i u amandmanskoj fazi djelovalo na način da su se pojavile određene izmjene koje nisu bile dio prvobitnog rada same radne grupe. Tako da sada imamo nešto što je po meni čak i lošije od zakona koji smo imali. Veliki problem i dalje predstavlja pravna zaštita gdje imate jako veliki broj žalbi kao i tužbi pred Sudom BIH protiv rješenja Ureda za razmatranje žalbi. To nije dobro i po meni predstavlja jedan od prioriteta rješavanja kod izrade novog zakona.

Fokus.ba: U prvom pitanju sam nabrojao dio mehanizama koje dovode do toga da imamo diskriminatorne, kao i javne nabavke kojima se (svjesno) krši zakon. Dobar dio ih je na ovaj ili onaj način zaista podložan korupciji. Ili bolje reći, kreiran kako bi se “lovilo u mutnom”. Dakle, u svakoj normalnoj državi posla za tužilaštva bi u ovako kontaminiranoj oblasti javnih nabavki kakva je kod nas bilo preko glave. Ali kod nas to BiH nije slučaj. Mogu li se tužilaštva i dan-danas “vaditi” na činjenicu da to nije dovoljno definirano Krivičnim zakonom?

Salčin: Dok sam bio direktor Agencije insistirao sam na proaktivnom djelovanju nas kao institucije a posebno u saradnji sa tužilaštvima. Iako sa jako skromnim kapacitetima smatram da smo tada radili jako dobar posao. Nažalost izostalo je čvrsto opredjeljenje da se odlučnije krene u borbu protiv korupcije i zloupotreba u javnim nabavkama. Agencija ne može biti nosilac takve borbe i aktivnosti.

Koronavirus i nabavke u to vrijeme su pokazale sve nedostatke zakona kao i sistema javnih nabavki u Bosni i Hercegovini kao i drugih zakona i propisa. Niti jednom tužilaštvu a ni policijskoj agenciji to ne može biti izgovor za nepostupanje. Proces naravno nije jednostavan i vrlo je složen ali smatram da bi to upravo trebao biti podstrek za rad. Agencija kroz monitoring koji je u njenoj nadležnosti uradi dobar dio posla i pripremi tužiocu kvalitetan materijal za daljnji rad na predmetu. Dalje sve ovisi o njihovom radu i odluci.

Fokus.ba: Krajem januara je iz AJN proistekla inicijativa o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH radi potrebe inkriminacije određenih slučajeva kršenja Zakona o javnim nabavkama. Vidite li Vi ovo kao rješenje?

Salčin: Nažalost ne vidim. I sumnjam da će to i biti usvojeno. Kada nije bilo volje da se to riješi u samom zakonu o javnim nabavkama, zašto bi to bio slučaj u Krivičnom zakonu. Ko neće, nađe razlog, a ko hoće. nađe načina. Prebacivanjem problema na drugo mjesto ili instituciju nije rješenje problema. Masa je takvih primjera u našoj zemlji, pa se zbog toga vrlo često vrtimo u krug a svi zadovoljni.

Ja mislim da mi još uvijek kao država nismo spremni da se ozbiljno uhvatimo u koštac sa problemima u sistemu javnih nabavki. Dešavanja u zemljama okruženja upravo pokazuju da je potrebno vrijeme za takve stvari. Korupcije će naravno uvijek biti, samo je potrebna čvrsta i hrabra odluka da se uhvati u koštac sa njom i da se pozovu na odgovornost oni koji sudjeluju u njoj.

Fokus.ba: “Prointer”, “Integral”, “AC Quattro”, “Melcom”, su samo neke od firmi, a ima ih još, koje, svaka u njenoj oblasti, uvijek iznova pobjeđuju na unosnim tenderima. Kako to objasniti? S druge strane, postoji i nešto što se zove “dogovor” između ponuđača kada se izađe na tender po principu “pusti ti mene sada, ja ću tebe sljedeći put”.

Salčin: Ovdje prvo moramo reći da smo mi jedno prosječno malo tržište. Iako se kroz javne nabavke godišnje u prosjeku troši preko 4 milijarde KM to i dalje nije dovoljno za interesovanje inostranih kompanija ili kompanija u regionu u nekom većem broju. U svakoj branši imate po maksimalno 3-4 ključna igrača koji onda dijele kolač shodno prethodnom dogovoru. To je upravo rezultat ogromnog broja tendera koji se završe samo sa jednom ponudom, pa iako je predviđena i e-aukcija stvarna konkurencija ne postoji. Ako i imamo dodatnu ponudu ona služi samo kao prateća u svrhu osiguranja pobjede.

Koluzija je jako veliki problem a nažalost niko na tom problemu ne radi. Posebno tu mislim na Konkurencijsko vijeće koje bi moralo uzeti aktivniju ulogu kada je riječ o zloupotrebama takve vrste i kažnjavati ponuđače koji prave prešutne dogovore. Analizirate li samo jedan mali uzorak vidjet ćete te „Obrasce ponašanja“ i njih nije teško uočiti i pratiti.

Da bi se napravio ozbiljniji iskorak mora saradnja institucija kao što su AJN, URŽ, Sud BIH, tužilaštva i Konkurencijsko vijeće biti na znatno boljem nivou. Mora se razgovarati i tragati za rješenjima. Dok sam bio na čelu Agencije za javne nabavke nastojao sam da budemo inicijator, da predvodimo nekako te procese zajedničkog rada, razgovora, radnih sesija, okruglih stolova. Čini mi se da toga sada nema, da svako drži svoju poziciju i po onoj staroj „nemoj ti mene pa neću ni ja tebe“. Stanje je loše i stvari se moraju prioritetno posložiti. Ima dosta posla ali, kako kažu „Ko hoće nađe način a ko neće nađe razlog“.