Komandant holandskog bataljona u Srebrenici: Mnoge moje kolege počinile su samoubistvo

Ludy de Vos, komandant Drugog bataljona holandskih snaga Ujedinjenih nacija koje su ‘90-ih godina bile u misiji u Srebrenici, nakon 25 godina prvi put je odlučio ponovno doći u grad u kojem je u ljeto 1995. godine počinjen genocid.

Posjetio je Srebrenicu jer je želio da vidi kako žive ljudi u gradu koji je bio “zaštićena zona UN-a”.

U razgovoru za Anadolu Agency (AA) prisjetio se perioda kada je kao 30-godišnjak bio jedan od komandanata holandskog bataljona u Srebrenici. U misiji je bio od jula 1994. do januara 1995. godine. Kako je kazao, nije mogao ni zamisliti da će se dogoditi ono što se dogodilo ljudima koji su u to vrijeme živjeli u “zaštićenoj zoni”.

“Naša misija je bila da pazimo na sigurnost ljudi u ‘zaštićenoj zoni’ i da pokušamo da odvojimo srpske snage od civila koji su izvan zaštićene zone i izbjeglica i bosanskih vojnika. Imali smo fiksne punktove, patrolirali smo i ostvarivali kontakte sa lokalnim stanovništvom. Vidjeli smo kako ljudi žive na tom području, a tu je bilo i mnogo ljudi koji su napustili svoje domove iz okolnih gradova i došli u Srebrenicu”, rekao je Vos.

Zbog toga je, kako je kazao, bilo jako živjeti na tom području jer je bila nestašica hrane.

“Vidjeli smo na neki način težak život stanovništva koje je u to vrijeme živilo u Srebrenici. Na početku nismo bili svjesni da će se dogoditi nešto užasno. Trudili smo se da pružimo tračak nade narodu u toj zoni. Pred kraj moje misije vidio sam promjene u zoni, a srpski vojnici, koji su se nalazili u blizini, postajali su sve jači i postajali su prijetnja da će se dogoditi nešto užasno. Nikada nismo očekivali da će se dogoditi ono što se dogodilo u julu ‘95., najveći neuspjeh u historiji čovječanstva, pogotovo međunarodne zajednice koja je bila odgovorna za to područje”, poručio je Vos.

U Srebrenicu se odlučio vratiti nakon 25 godina.

“Bio sam u mnogim misijama u svijetu. Vjerovatno bolje pomažem drugima nego samom sebi. Bilo se nekako teško vratiti. U Srebrenici je mnogo uspomena. Mada tu nisam bio tu do samog kraja, to je ostavilo veliki trag na mene, ali i na sve druge holandske vojnike, čak i na one koji nikada nisu bili tamo. Trebalo je mnogo hrabrosti ponovno se vratiti u Srebrenicu”, istakao je Vos.

Kako je kazao, ono što je ubrzalo njegov povratak u grad u kojem je u ljeto ‘95. počinjen genocid, jeste to što je saznao da je jedan njegov poznanik iz Srebrenice, sa kojim je uspostavio komunikaciju, još uvijek živ. Mislio je da je mrtav.

Ovih dana posjetio je Srebrenicu i pomiješane su mu emocije.

“Vratio sam se da vidim šta se danas dešava u Srebrenici. Želio sam da vidim mezare ubijenih srebreničkih muškaraca i dječaka i šta su ljudi u stanju da urade i ne urade. Želio sam da vidim kako danas izgleda Srebrenica. Želio sam da vidim da li su ljudi nastavili sa svojim životima. Želio sam da vidim kako je to danas kada nije rat”, kazao je Vos.

Dodao je i da je bilo bivših vojnika, njegovih kolega, koji su izvršili samoubistvo jer su osjećali krivnju jer nisu zaustavili ono što se dogodilo u Srebrenici.