KOLUMNA Vlastite cehove SDA uspješno fakturiše svojim naivnim partnerima
Nikad u poraću Stranka demokratske akcije nije imala nikakve zapaženije političke rezultate. Ipak je iz vlasti odsustvovala samo dvije godine, nakon izbora 2000-te. U svim drugim vladajućim garniturama ona je zauzimala vodeće mjesto.
Ovo izgleda nelogično, ali samo za zemlje u kojim žive birači koji znaju da kažnjavaju nesposobnu i neodgovornu vlast. Kod nas to kažnjavanje nikad nije bilo na nivou koji neuspješne stranke zaslužuju.
Kako, dakle, SDA uspijeva neprestano da bude na vrhu?
Razlog je vrlo jednostavan: svoj prosperitet ona zasniva na uspješnoj eliminaciji svojih političkih protivnika. Upravo sa svojim rivalima ona je uvezivala razne koalicije, ali je svaki put volšebno uspijevala da za kasnije neuspjehe tih koalicija okrivi te svoje partnere, da ih ogadi glasačima i da ih, čak, usmjeri na put rasula.
Iz vrućeg zagrljaja sa SDA prvo se u ambis stropoštala Stranka za Bosnu i Hercegovinu. Prividno mu prepuštajući koalicione dizgine, SDA je namagarčila Harisa Silajdžića koji je, i za sebe i za SDA, platio ceh neuspjeha.
Istom taktikom, glumeći manje važnog partnera, SDA je sav jad i čemer zajedničke vladavine sa SDP-om prebacila na Zlatka Lagumdžiju. U epilogu, dotad moćna i razgranata stranka građanske orijentacije razbila se u paramparčad. Danas SDP tavori na političkim marginama.
Najlošije se, nakon “poljupca smrti” sa SDA, provela Demokratska fronta. Nikad nijedna stranka u našoj modernoj istoriji nije tako brzo s vrha skliznula na dno. Kratki randevu sa SDA ostavio je Komšića uplakanog i nemoćnog. Od njega i njegove stranke bježe svi koji od bilo koga dobiju ponudu. DF danas više postoji na papiru nego u političkom životu.
Izgleda da je došao red da se kao bosi po trnju, kroz savezništvo sa SDA, provedu i Fahrudin Radončić i Savez za bolju budućnost.
Sa svojim rivalima SDA je uvezivala razne koalicije, ali je svaki put volšebno uspijevala da za kasnije neuspjehe tih koalicija okrivi upravo svoje partnere
Za razliku od prethodnih žrtava najmoćnije bošnjačke stranke, koji su svoje greške uvidjeli tek kad je bilo kasno da ih ispravljaju, Radončić pokazuje da je potpuno svjestan ko mu je glavni rival, onaj koji mu radi o glavi.
U najnovijoj u nizu sve češćih razmjena vatre između aktera “historijske bošnjačke koalicije” SBB jasno upozorava da se “kao nekada, u slučaju SBiH, SDP-a ili DF-a, sada i SBB pokušava gušiti”. Hoće li ta spoznaja pomoći Radončiću da on i njegova stranka ne postanu nova žrtva starih lisaca iz SDA?
Premda će Stranci demokratske akcije neko jednom polomiti kvarne zube, nisam nimalo siguran da će se taj pojaviti u liku Saveza za bolju budućnost. Radončić je, naime, već progutao njihov mamac. SBB je dobio komadić vlasti, ali je istovremeno s tim, i ponajviše zbog toga, izgubio puno od svog političkog naboja i ugleda. U koaliciji stavljeni u ulogu “malog od kuhinje”, suviše dugo su puhali u isti rog sa kudikamo jačim i spletkaroški nadmoćnijim partnerom. Stoga im se sada teško vratiti tamo gdje su bili prije dvije-tri godine, kad su bili najozbiljnija konkurencija SDA u borbi za naklonost Bošnjaka.
Danas, kad se u iznenađujućem zagrljaju sa ljutim protivnikom guše, čini se da im je u glavama prekasno svanulo. SDA je već uspjela da stvori dojam da SBB ima puno utjecaja na vođenje državnih poslova.
Uostalom, nadmudrili su Radončića i u onome što mu je sad postalo povod za poviku na partnere: neuspjeh u izgradnji puteva.
Izetbegović je javno promovisao Radončića u koalicionog šefa za izgradnju. Ovome je to godilo, nije se nećkao niti odbijao pohvale kojim ga je obasipao šef SDA
Doduše, potpuno je SBB u pravu kad napominje da vlast predvođena sa SDA za dvadeset godina nije, u cestogradnji, postigla ni onoliko koliko su Kosovo i Albanija uradili za par godina. Ali, zar posljednjih mjeseci nismo u više navrata čuli kako Bakir Izetbegović iz sveg glasa hvali Fahrudina Radončića kao velikog neimara i biznismena, koji će BiH obdariti i sa modernim putevima i veleljepnim zgradama i još koječim što nam treba kao ozeblom sunce.
Izetbegović je javno promovisao Radončića u koalicionog šefa za izgradnju. Ovome je to godilo, nije se nećkao niti odbijao pohvale kojim ga je obasipao šef SDA. I šta sad, kad opet nema rezultata? Omanuo majstor za ceste i druge neimarske poduhvate vlasti, šta drugo!
Sagledamo li objektivno zašto vlast nema nikakvih uspjeha, ni u cestogradnji ni u zapošljavanju, ni u reformskim ni u ekonomskim poslovima, to je zbog njenog nerada, nedostatka ideja, vizija i bilo kakvog nastojanja da se počne raditi bolje nego prije. A to u najvećoj mjeri, bar što se tiče Federacije, ovisi o SDA. Ona je glavna kočnica svakog rada i napretka.
No, jedno se toj stranci mora priznati, to da vlastite cehove velemajstorski fakturiše drugima, u ovom slučaju Savezu za bolju budućnost. A možda je već blizu i ona krivina na kojoj će da ih izbace iz voza, kad već sami nisu znali da se u njemu udobno smjeste ili da se, što im je bilo najbolje, nikad na njega nisu ni penjali.
