Kolumna ambasadorice Cormack koja je naljutila Milorada Dodika

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik zahvalio je američkoj ambasadorici u BiH Maureen Cormack što je “otvoreno saopštila da svih proteklih godina nije bilo iskrene namjere da se očuva izvorni Dejtonski mirovni sporazum, nego da se ide na njegovo ukidanje i unitarizaciju BiH, te poručio da u tom slučaju Srpska ima pravo da vrati svoju državnost koju je unijela u taj međunarodni ugovor”.

Donosimo vam kolumnu ambasadorice Cormack koja je naljutila predsjednika RS-a i zbog koje se odlučio “zahvaliti” američkoj ambasadorici u BiH.

Dodik kritikovao američku ambasadoricu u BiH

“Razgovarala sam s mnogim pojedincima koji su radili na prvobitnom nacrtu Daytonskog mirovnog sporazuma i svi se slažu s tim da se nikada nije očekivalo da, dvadeset godina nakon završetka rata, u Bosni i Hercegovini, na snazi još bude prvobitni Daytonski ustav.

Sačinjen kao kompromis između zaraćenih strana, Dayton je svakome dao ponešto, stvorivši nivoe vlasti koji su skupi i složeni u zemlji od oko 3,5 miliona stanovnika. Kada se provodi u duhu saradnje i dobre volje, Ustav iz Aneksa IV Daytonskog mirovnog sporazuma predstavlja čvrstu osnovu za rukovođenje ovom zemljom određeni period. Ipak, zbog korupcije i zloupotreba od strane političara u BiH, Daytonski mirovni sporazum se zloupotrebljava za postavljanje prepreka na putu BiH ka Evropi, demokratiji, otvaranju novih radnih mjesta i prosperitetu.[pull_quote_right]Svaka zemlja koja je uspješno aplicirala za članstvo morala je značajno revidirati dijelove svog ustava kako bi zahtjeve EU uvrstila u svoj ustavni okvir[/pull_quote_right]
Nedavno su neki pojedinci navodili citate iz američke istorije da bi opravdali postavljanje ovih prepreka. Oni tvrde da Daytonski mirovni sporazum mora biti zamrznut u vremenu i zacementiran u obliku u kakvom je potpisan u decembru 1995. Ali, ako ovi pojedinci misle zloupotrebljavati američku istoriju da bi opravdali svoje tvrdnje, treba biti pošten i u osvrtu na ono što se dogodilo prije 230 godina u Philadelphiji, a i poslije toga. Čak i prije nego što je američki ustav dobio svoj konačni oblik 1787. godine, Edmund Randolph iz Virginije, kojeg su ostali podržali, tražio je dodavanje Povelje o pravima da bi se garantovala prava svakom stanovniku.

Taj drugi dokument koji je sadržavao prvih deset amandmana na američki ustav ratificiran je 1791. godine – punih 15 godina nakon Deklaracije o nezavisnosti 1776. godine. Od tada je napravljeno još 17 amandmana na Ustav da bi se Sjedinjene Države uskladile sa savremenim potrebama.

Puno je puta međunarodna zajednica pokušavala pomoći BiH da reformira Dayton da bi ustav ove zemlje bio usklađen s njenim potrebama – kroz aprilski paket, butmirski proces, te posljednje pregovore o Odluci o slučaju “Sejdić i Finci”. Svaki put su neki bh. političari, zbog sopstvene političke dobiti, blokirali istrajne i iskrene napore da se ova zemlja pokrene naprijed. Napore u čijoj su pripremi u nekoliko slučajeva i sami učestvovali. I, gdje smo sada kada se obilježava dvadeseta godišnjica potpisivanja ovog dokumenta?

Bosna i Hercegovina se ove godine obavezala da će uložiti dodatnu energiju na putu ka članstvu u EU. Sve političke stranke i ključni političari su svojim potpisom potvrdili posvećenost ovom procesu i ja želim čestitati bh. liderima što su ove sedmice potpisali Reformsku agendu EU. Susjedi Bosne i Hercegovine kreću se u istom pravcu. Hrvatska je članica EU; Srbija planira otvoriti prva poglavlja u razgovorima s EU ove jeseni; Crna Gora i Albanija su takođe na putu ka EU.

Svaka zemlja koja je uspješno aplicirala za članstvo morala je značajno revidirati dijelove svog ustava kako bi zahtjeve EU uvrstila u svoj ustavni okvir. Hrvatska je promijenila dvanaest poglavlja Ustava tokom procesa priključenja EU; Slovenija je mijenjala Ustav sedam puta kako bi postala članicom EU.

Trebalo bi biti normalno da Bosna i Hercegovina vremenom ustavnu reformu učini integralnim dijelom reformskog procesa za članstvo u EU. U zemlji u kojoj su politički lideri posvećeni ovom cilju, to se uspješno radi. Ovdje u BiH, uprkos jasno iskazanom opredjeljenju, ne vidi se na svim stranama taj nivo iskrenog liderstva.

Mnogo prije nego je James Madison postao treći predsjednik Amerike, bio je poznat kao otac Ustava SAD. Originalni američki “Članci o Konfederaciji”, koji su bili na snazi od 1781. godine, činili su mu se iznimno neadekvatnim. Državna blagajna je presušila, loši uslovi za poslovanje uzimali su danak među farmerima, a vlasti nisu uspijevale riješiti nesuglasice među saveznim državama.

Da li vam ovi problemi zvuče poznato? Madison je nekoliko godina proveo neumorno proučavajući istoriju i političku teoriju da bi našao rješenje, pa je potom uvjerio lidere Amerike, uključujući Georgea Washingtona, da se sastanu sa delegatima iz svih država na ustavnoj konvenciji radi revidiranja “Članaka o Konfederaciji”. Na kraju je spremnost svih strana na kompromis dovela do usvajanja Ustava SAD. Niko nije dobio sve što je tražio, niti je izgubio sve što je imao.

Cilj nikada nije bio ukidanje saveznih država. Baš suprotno, uloga centralnih vlasti je da omoguće saveznim državama da postanu funkcionalnije – naši očevi nacije odlučili su da je potrebno imati određene zajedničke funkcije i osigurati okvir koji će omogućiti svima da rade na ostvarivanju zajedničkih ciljeva. Svaka zemlja teži izgradnji sistema zasnovanog na vladavini zakona. Sam po sebi, nijedan ustav ne uspostavlja potpunu vladavinu zakona. Od ključne je važnosti da se uporno radi na njenoj izgradnji.

Nedavne diskusije o Sudu i Tužilaštvu BiH zloupotrebljavaju se da bi se minirao ovaj proces i promovirala drugačija agenda. Činjenice su jasne: Ustavni sud BiH je izvorna daytonska institucija koja je podržala uspostavu Suda i Tužilaštva BiH. Uspostava Suda i Tužilaštva BiH dobila je podršku većine delegata u Parlamentarnoj skupštini BiH, uključujući i delegate iz Republike Srpske. Puno posla treba uraditi da bi ove institucije radile efikasno i korektno, ali ovo jasno pokazuje da je potrebno da ove institucije jačaju, a ne da ih se eliminiše.

Dok gledamo ka budućnosti, postavlja se pitanje gdje je bosanskohercegovački James Madison? Ko je spreman osigurati neophodno liderstvo da bi se i partneri i oponenti ubijedili da zajednički rade na budućnosti zemlje uz uzajamni cilj da ona bude bolja? Osnivači Amerike su vodili duge i teške razgovore, ponekad u užarenoj atmosferi, čak su i ljuti napuštali razgovore – ali bi ih sljedeći dan nastavili, jer im je zajednički cilj bio da izgrade jaku, demokratsku zemlju, što Sjedinjene Države danas jesu.

SAD, EU i ostali međunarodni partneri spremni su pomoći, ali jedino građani Bosne i Hercegovine i izabrani lideri mogu izraditi dokument koji će na sličan način osigurati budućnost zemlje. Jednog dana, uskoro, građani ove prekrasne zemlje koja ima dugu istoriju moraju preuzeti kontrolu nad sopstvenom budućnošću.”